Fatalna ujna uz nećaka zavodila i druge dječake. 'Varala je muža stalno, uvijek s mlađima od sebe!'

Slađana i njezin nećak nijemo se gledaju. Ruke su im krvave. Domagoj razderane majice leži na podu. Kuhinjski nož zabijen mu je u prsa. Pod u dnevnoj sobi obiteljske kuće u Vrisniku na otoku Hvaru u trenu je bio prekriven krvlju.

Ovdje se prošli četvrtak oko ponoći dogodilo ubojstvo.

U prvi je tren soba sablasno tiha.

Domagoj Novoselnik umire. Njegova supruga Slađana, fatalna blondina zbog koje su mnogi muškarci izgubili glavu, uopće ga ne gleda. Pogled joj je uperen u oči 17-godišnjeg nećaka.

Njen rod, zaštitnik, maloljetni ljubavnik, i Domagojev ubojica.

Umire pred očima

Moraju brzo reagirati. Hvata ih panika. Pobjeći glavom bez obzira ili smisliti priču u koju bi policija mogla povjerovati.

Uskoro pada dogovor.

Reći će im da se sam ubio. Slađana odlazi do soba u kojima spavaju građevinski radnici koji rade za njezina supruga.

Budi ih, plače, viče da je Domagoj mrtav. Dvojica radnika navlače na sebe prvo što im pada pod ruku i trče van. Ispred kuće stoji nećak. Nešto im mrmlja, oni ga ne čuju. Otvaraju vrata. Šok. Njihov šef daje posljednje znakove života. Pogledao ih je, ali ništa nije uspio izustiti.

Umro im je pred očima.

Šokantno priznanje

Dok jedan od radnika zove dežurnu ekipu Hitne pomoći u Jelsi, nećak još uvijek stoji ispred kuće. Slađane nema. Ona je u kupaonici, skinula je krvavu odjeću, otuširala se, oprala kadu i pločice. Hitna pomoć dolazi nakon više od pola sata. Domagoju više nema spasa. Ubodna rana u prsa, koja je probila srčanu arteriju, bila je smrtonosna. Iskrvario je. Liječnik pronalazi još dvije rane - jednu u bedru, drugu na vratu. Zove policiju.

Nekome od radnika u tom je trenutku sinulo da je Domagojeva i Slađanina trogodišnja kći u susjednoj sobi. Brzo je kroz prozor iznose iz kuće kako ne bi vidjela svog oca mrtvog u lokvi krvi.

Policajci koji su došli na mjesto zločina prvo su razgovarali s nećakom, a zatim i sa Slađanom. Nećak im je rekao da se ujak ubio, a Slađana je lagala da je u to vrijeme spavala . Njihova im je priča odmah bila sumnjiva. Odveli su ih u postaju, suočili s prvim dokazima i objasnili im kako je nemoguće da si čovjek pod tim kutem zarije nož u desnu stranu prsa i probije arteriju s lijeve strane. Tada se njihova priča drastično promijenila. Nećak je dao iskaz u prisutnosti branitelja kojega mu je predložila policija. Priznao je da je ubio ujaka, ali u samoobrani. Priznao je i da je s ujnom u ljubavnoj vezi već tri godine.

Jedan ubod, tri rane?

Ovo je dio njegova iskaza:

“Sjedili smo u dnevnoj sobi i pili šampanjac. Domagoj je u jednom trenutku htio voditi ljubav sa Slađanom. Ona ga je odbila, a ujak ju je udario po stražnjici. Prigovorio sam mu zbog toga, izišao na terasu i zapalio cigaretu. Kad sam se vratio, nasrnuo je na mene nožem. Pohrvali smo se, oteo sam mu nož i zabio mu ga u prsa. Obojica smo pali na pod. Kad je Slađana vidjela da smo na podu, otišla je po radnike i više se nije vraćala”.

Međutim, kako ekskluzivno doznajemo, na ključnom pitanju je pao. Kad su ga istražitelji pitali koliko je puta ubo ujaka, on im je rekao samo jednom. Domagoj je imao tri rane. Lagao je i o svojoj rani na laktu. Ništa mu nisu povjerovali.

Slađana je svoju priču u policijskoj postaji dala bez branitelja. Njezin iskaz bit će izuzet iz spisa i neće vrijediti kao dokaz na suđenju. Nećak je kazneno prijavljen zbog ubojstva iz osobito niskih pobuda, a Slađana zbog poticanja na ubojstvo. Nakon što su prespavali noć u policijskoj postaji, uslijedilo je ispitivanje kod istražnog suca. Neki svjedoci ispričali su nam kako su ih vidjeli da zajedno sjede na klupi ispred sobe istražnog suca i razgovaraju. Jesu li se tada uspjeli dogovoriti što će reći istražnom sucu, ne zna nitko. Poznato je jedino da je Slađana sucu rekla da nije u psihičkom stanju iznositi bilo kakvu obranu, da nema nikakve veze s ubojstvom supruga i da nije ljubovala s maloljetnim nećakom. Zaljubljeni nećak ponovio je priču kao i u policiji. Rekao je da je on ubio ujaka i da Slađana s tim nema nikakve veze.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg