Kako će šef HDZ-a Tomislav Karamarko u praksi provesti svoj antikomunistički manifest ako nakon izbora postane nositelj izvršne vlasti? Hoće li, i koga, lustrirati, hoće li naložiti pisanje novih školskih programa, izbaciti aktualne udžbenike povijesti, promijeniti Zakon o političkim strankama, ili će zaboraviti sve što je u svibanjskom broju Globusa izgovorio o Titu, Tuđmanu, SDP-u i lustraciji, kao što je i Ivo Sanader zaboravio svoj čuveni predizborni govor na Splitskoj rivi?
Predstavljajući Globusu svoj politički program, predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko rekao je da je Hrvatskoj potrebna temeljita promjena opće društvene klime, cjelokupnog vrijednosnog sustava, dokidanje komunističke indoktrinacije, te pogrešnog i nakaradnog tumačenja novije povijesti. Ustvrdio je i da je Franjo Tuđman naivno ušao u općehrvatsku pomirbu, ali i konstatirao da bi i on postupao onako kako je devedesetih Tuđman, te da vjeruje kako bi i Tuđman danas činio isto što i on. Posegnuo je za potrebom lustracije, no nije precizirao što bi ona točno značila. U ideološkoj ocjeni SDP-a je čak i brutalan jer kaže da mi u današnjoj Hrvatskoj uopće nemamo socijaldemokraciju, bez obzira na to koliko se SDP kiti tim pojmom. “Pitanje svih pitanja glasi: kad je to SDP, kao sljednik SKH, osudio, ili osuđivao svoj vlastiti totalitarizam? Odgovor je - nikad”, tvrdi Karamarko koji od SDP-a traži odricanje od Tita, totalitarizma i osudu Titovih zločina.
Nejasni stavovi
Kako nisu svi stavovi predsjednika HDZ-a do kraja jasni, neki se mogu tumačiti na više načina, a nije potpuno jasno ni kako bi se praktično proveli, Karamarka smo zamolili intervju u kojemu bi dodatno objasnio rečeno. No on to odbija smatrajući da je tu temu iscrpio razgovorom za Globus. Ponovio je da Hrvatskoj treba “promjena opće društvene klime”, dok dodatnu potvrdu ispravnosti vlastitih stavova nalazi u rezoluciji Europskog parlamenta. Riječ je, naime, o rezoluciji “O europskoj savjesti i totalitarizmu” iz 2009. godine u kojoj se traži rasvjetljavanje i procjena zločina što su ih počinile vlasti u komunističkim totalitarnim režimima. Cilj je uspostava pomirbe čiji je preduvjet priznanje odgovornosti, traženje oprosta i poticanje moralne obnove.
Stoga smo pitali političke analitičare kako su shvatili Karamarkov “antikomunistički manifest”, te što konkretno možemo očekivati ako za manje od godinu dana preuzme vlast. - Ključna riječ je promjena društvene klime. To isključuje lustraciju pojedinaca, ljudi koji su u komunizmu imali odgovorna mjesta u represivnom sustavu, sudstvu, novinarstvu... Ti ljudi više nisu aktivni i lustracija nema smisla. Riječ je o nečemu što je općenito vezano uz pokušaj Tomislava Karamarka da se uvede red - kaže povjesničar Ivo Banac. On smatra da je predsjednik HDZ-a u pravu kada šalje poruku da nam je potrebno drugačije uređenje, posebno u školstvu, kulturi. Pitanje totalitarizma, mjesto i uloga komunističkog pokreta u povijesti moraju, kaže Banac, biti jasni.
- Moramo odgajati kritične pojedince, ali im ne smijemo servirati poluistine - smatra Banac koji, kao i Karamarko, misli da je iza nas niz godina tijekom kojih se relativizirala narav komunističkog režima.
Bez programa
Politolog Berto Šalaj s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu misli da to što Karamarko govori nema veze s načinom na koji bi se ponašao ako bi obnašao vlast. - Karamarko uopće ne objašnjava što bi bila lustracija, kao ni koje bi to zakone mijenjao, a to već govori da nema ozbiljnu namjeru provoditi je - kaže Šalaj. Neposredni povod “antikomunističkom manifestu” Šalaj vidi u tome što HDZ nema ekonomski program nego luta između svog ekonomista Gorana Marića, Hansa Wernera Sinna, predsjednika Info instituta koji za HDZ radi ekonomski program i ekonomskog analitičara Željka Lovrinčevića. Ovakvim temama, nastavlja, nastoji ljude držati motiviranima da izađu na izbore.
- To je jedini razlog zbog kojega podgrijava tezu da su u SDP-u komunisti, i da veličaju Tita - kaže Šalaj.
Za razliku od njega, Banac misli da neke stvari ne bi trebalo dirati, kao što ih u svoje vrijeme nije dirao Tuđman, ali tek u idealnim okolnostima, a mi smo daleko od idealnog i neke stvari moramo utvrditi. - Mora doći do razgovora i po mogućnosti konsenzusa. Milanović ne može reći da o nekim temama ne želi razgovarati. Ne može ni Stjepan Mesić govoriti da je fašist svatko tko negira Tita. Tko ne trpi Tita nije fašist, već je demokrat - zaključuje Banac.
Nenad Zakošek s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu misli da je šteta što u Hrvatskoj nije provedena lustracija, ali onda kada je za nju bilo vrijeme. - U postkomunističkim zemljama su se lustrirale osobe koje su u komunizmu svojim postupcima kršile ljudska prava. To su bili ljudi koji su morali imati funkciju u represivnom sustavu ili ljudi s visokim položajem u komunističkoj partiji koji su donosili odluke - kaže Zakošek. Žali što se nisu otvorili dosjei, no napominje da Tuđman to nije mogao napraviti. - On je bio hrvatski nacionalist i bilo mu je bitno da ga se prihvati kao autoritet i priključi njegovoj stranci - kaže Zakošek. Komentirao je i Tuđmanovu duhovnu obnovu koje se Karamarko također dotiče u “antikomunističkom manifestu”. Kaže da je to bio projekt kojim se trebala osigurati ideološka hegemonija HDZ-a, a ona je uključivala i novi položaj Katoličke crkve koja je dobila središnju ulogu u društvu, ali ne i dominantnu.
- U doba Franje Tuđmana nisu se otvarale teme koje su sada dominantne poput pobačaja, katoličkog nauka o braku, kršćanskog morala - kaže Zakošek.
Motiviranje birača
Politolog Davor Gjenero pak kaže da na Karamarka i njegov HDZ ne treba gledati kao na stranku koja ne bi bila u stanju obnašati vlast u liberalno-demokratskom okružju. Smatra da su izjave koje je dao za Globus nešto tvrđe samo zato što smo u izbornoj godini, kada Karamarko nastoji motivirati izvorno HDZ-ovo biračko tijelo koje vjerojatno smatra da se u prethodnom razdoblju njihovim stavovima nije posvetilo dovoljno pažnje. Ni on ne misli da je lustracija danas moguća, kao ni da je Karamarko doslovno na nju mislio, no pripominje da je pogriješio kad je o toj temi govorio ad personam.
- Kada govori o zločinima komunizma, Karamarko ukazuje na to da se ponašamo kao da nismo ušli u EU. On ukazuje na to da nas obvezuje Praška deklaracija o europskoj savjesti i komunizmu iz 2008. Godine koja govori o zločinima komunizma i poziva na njihovu osudu - kaže Gjenero. Nastavlja da on osobno, za razliku od Karamarka, kod Tuđmana ne nalazi ništa pozitivno. No iz “antikomunističkog manifesta” koji je šef oporbe prezentirao u Globusu iščitava Karamarkovu taktiku koju su imali degolisti. - Oni su isticali samo pozitivne De Gaulleove strane, a zanemarivali sve negativno, da je bio autokrat, nije podnosio diobu vlasti... Danas se to ne spominje, već se govori o tržišnom gospodarstvu - kaže Gjenero i zaključuje da Karamarko i HDZ zapravo po tome modelu brendiraju Tuđmana.
Suptilan posao
Na pitanje kako vidi najavu šefa oporbe da će kroz školske programe provesti promjenu opće društvene klime, Gjenero odgovara da je posrijedi tema u koju se predsjednik vlade ne smije uplitati. - Naravno da treba promijeniti školske kurikulume i ugraditi vrijednosti koje smo prihvatili s ulaskom u EU. No to je suptilan posao koji premijer može inicirati, ali ga moraju provesti stručnjaci. Mislim da je iz Karamarka progovorio povjesničar po obrazovanju koji nije zadovoljan načinom na koji se povijest uči u našim školama - zaključio je.
Berto Šalaj se pak pita o kakvim promjenama u obrazovnom sustavu Karamarko govori budući da danas nemamo građanski odgoj, da je desetkovan zdravstveni odgoj, a da nastavom dominira vjeronauk.
- Kad je riječ o obrazovnom sustavu, mislim da Karamarko ne bi trebao tražiti kruha preko pogače. Oko toga kakav nam je obrazovni sustav Milanovića bi trebala boljeti glava, a ne Karamarka - kaže Šalaj. Zakošek pak ocjenjuje da iz svega što je izrekao kroz “antikomunistički manifest” Karamarko pokazuje kako je u idejnoj konfuziji, da se služi neistinitim i nedorečenim tezama, pa bi bilo strašno kada bi to postao orijentir za obrazovni sustav. - Posrijedi je ideološka kampanja koja bi vjerojatno uključila grupu nacionalnih predmeta na kojima bi se djeca indoktrinirala umjesto da se mlade uči da razmišljaju - kritičan je Zakošek.
Naši su se sugovornici osvrnuli i na Karamarkove opservacije na račun SDP-ova odnosa prema Titu i njegovu naslijeđu. I tu se opet podijelili u stavovima. Banac podsjeća da se Ivica Račan još devedesetih ogradio od Tita, da je reformirao SDP, te otišao na Bleiburg. - Ali današnje vodstvo SDP-a napustilo je reformu njihove stranke koju je proveo Račan. Dok se Račan odrekao Tita, oni danas to ne čine. Zašto Zlatko Komadina ide u Kumrovec? - pita među ostalim Banac nastavlja da je problem Zorana Milanovića što nije socijaldemokrat, već je bliži HDZ-u, ali je iz pragmatizma u SDP-u. A da bi zadržao liderstvo, nastavlja, Milanović mora davati izjave koje su u suprotnosti s onim što je Račan govorio 90-ih.
Gjenero kaže da bi još prije šest mjeseci govorio kako je Račan u odnosu na Tita odradio sve što je trebalo. - Ispričao se žrtvama, priznao grijehe komunističkog režima, otišao na Bleiburg. Račanov odnos prema Titu bio je racionalan, ali je on počeo nestajati. I to se vidi iz poruka koje dolaze iz te stranke. To su izjave ‘oni idu na ustaški dernek’, ‘žale za propašću fašističkog režima’ - kaže Gjenero uz napomenu da se to ne vidi kod Milanovića, ali da takve poruke dolaze iz njegova kruga. Dodaje da Karamarko to vješto koristi da loptu prebaci u drugo dvorište i da se prestane govoriti o HDZ-u kao kriminalnoj stranci.
Zakošek pak upozorava da su Karamarkovi istupi uvod u reviziju pitanja na kojoj to tradiciji počiva hrvatska država i da li je to antifašizam. - Svesti našu prošlost od kraja Drugog svjetskog rata do 1991. godine na totalitarizam je besmisleno. Šezdesetih je sustav iz totalitarnog prešao u autoritaran - kaže Zakošek. Podsjeća i na druge promjene koje su se zbivale u razdoblju kada je vladala Komunistička partija. Podsjeća na kulturnu baštinu koja je ostala iz tog vremena, ali i na ekonomsko naslijeđe, a kao primjere navodi da je u vremenu koje Karamarko u potpunosti osuđuje stvorena Ina, Pliva, Podravka i druge kompanije.
Bolna istina
- Poanta je u tome da je posrijedi Karamarkova groteskna simplifikacija i redukcionizam ne bi li se diskvalificiralo političkog protivnika. Ne može se u potpunosti odbaciti Tita, a da se pritom ne odbaci i ovaj pozitivan dio njegove baštine - kaže Zakošek, koji Karamarkov poziv na suočavanje s bolnom istinom naziva pokušajem indoktrinacije i upozorava da se tu nikada neće postići konsenzus, već će nam društvo uvijek biti bipolarno, a ovakvim nastupima podjele se samo produbljuju.
Istup vođe oporbe naišao je i na oštrije kritike. Tako direktor GONG-a Dragan Zelić smatra da Karamarko nekim svojim izjavama iz intervjua u Globusu “ozbiljno ugrožava dosegnute krhke demokratske standarde u Hrvatskoj te se sada vidi koliko je Hrvatskoj bilo potrebno uvođenje tzv. monitoringa i nakon ulaska u EU”.
- Iz dijela izjava proizlazi da se želi ovladati svim društvenim porama, a znamo kakvih je režima to odlika. Nije jasno što će biti s onima koji, pozivajući se na Ustavom garantirana prava i slobode, ne budu prihvaćali duhovnu obnovu kakvu vidi predsjednik HDZ-a, hoće li se možda uvesti ćudoredna policija?! Ovoj državi ne treba tjeranje straha u kosti, nego jasan i konkretan plan rješenja problema i razvoja zemlje uz uključivanje građana u procese donošenja odluka - rekao je Zelić. Napomenuo je i da se nada da će predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović analizirati ovaj intervju i biti na čelu očuvanja barem dosegnutih demokratskih standarda ako zatreba.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....