ZAGREB - Zbogom katastrofičnim najavama skorog dolaska ledenog doba, čime nas redovito plaši akademik Vladimir Paar (napomena uredništva, akademik Paar nije u srodstvu s našim autorom Mirom Parom str. 48).
Zbog visoke razine ugljičnog dioksida u atmosferi novo ledeno doba nije vjerojatno u idućih 1500 godina, ustvrdila je skupina znanstvenika u studiji objavljenoj u uglednom časopisu Nature Genetics.
- Analize ukazuju da bi do kraja sadašnjeg međuledenog perioda moglo doći u idućih 1500 godina ako koncentracija ugljičnog dioksida u atmosferi ne bi premašila 240 ppm (dijelova na milijun). Međutim, sadašnja je koncentracija ugljičnog diokisda 390 ppm, a na toj razini rast volumena ledenog štita neće biti moguć - navodi se u studiji koju je vodio prof. Chronis Tzedakis s University College London.
Svjesna činjenice da kontroverzni istupi akademika Paara i tabloida kod mnogih ljudi u Hrvatskoj izazivaju zbunjenost, pa i strah da ćemo već za nekoliko desetljeća biti okovani snijegom i ledom, obratila sam se prof. Tzedakisu. Kada će početi iduće ledeno doba, upitala sam ga.
Kraj doba
- Ispuštanje ugljičnog dioksida do sadašnje razine, koje je povezano s ljudskom aktivnošću, prema našim modelima moglo bi iduće ledeno doba odgoditi za oko 140 tisuća godina - rekao je prof. Tzedakis koji se već godinama bavi istraživanjima izmjena ledenih i međuledenih doba na Zemlji.
- U posljednjih 2,6 milijuna godina bilo je mnogo ledenih doba, čak pedesetak. Bile su četiri velike glacijacije: prije 21 tisuću godina, prije 140 tisuća godina, prije 430 tisuća godina te prije 630 tisuća godina - objasnio je Tzedakis. Ledena doba, koja su u prosjeku trajala oko 100.000 godina, u pravilnim su se ritmovima smjenjivala s toplijim periodima, međuledenim dobima koja su trajala između 10.000 i 20.000 godina. Ukratko, u proteklih više od dva milijuna godina Zemlja je, 90 posto vremena, bila prekrivena snijegom i ledom.
Mi smo, čini se, nevjerojatno sretni: živimo pri kraju međuledenog doba koje je počelo prije 10.000 godina. Zanimljivo je da je teoriju ledenih doba prije osamdesetak godina formulirao Milutin Milanković, srpski klimatolog koji je rođen i pokopan u Dalju. Milutin Milanković bio je matematičar, astrofizičar i klimatolog. Rođen je 1879. godine u staroj i imućnoj srpskoj obitelji. U Dalju je završio osnovnu školu, a u Osijeku realnu gimnaziju. Zatim je otišao u Beč, gdje je diplomirao i doktorirao građevinu.
Katastrofični scenariji
Na poziv Sveučilišta u Beogradu 1909. godine preselio se u Srbiju. Njegov najpoznatiji rad jest “Matematička klimatologija i astronomska teorija klimatskih promjena”, objavljen 1930. godine u Berlinu u sklopu Klimatskog priručnika, a zatim i kao zasebno djelo.
Sedamdesetih godina Milankovićeva je teorija doživjela punu afirmaciju, a 1993. godine Europsko geofizičko društvo u njegovu je čast ustanovilo medalju Milutin Milanković koja se svake godine dodjeljuje istaknutim klimatolozima. Njegova rodna kuća, koja je 2007. godine obnovljena zajedničkim sredstvima hrvatske i srpske vlade te općine Erdut, pretvorena je u Milankovićev muzej. O Milutinu Milankoviću u široj se svjetskoj javnosti počelo govoriti nakon hollywoodskog blogbustera “Dan poslije sutra” iz 2004. godine koji se bavio hipotetskim scenarijem da će zbog sloma Golfske struje u sjevernoj hemisferi nastupiti novo ledeno doba.
Prema teoriji Milutina Milankovića, tzv. Milankovićevim ciklusima, izmjene ledenih i međuledenih doba povezane su s promjenama u položaju Zemlje pri njezinoj vrtnji oko Sunca. Konkretno, riječ je o matematičkoj teoriji koja povezuje klimatske promjene s tri vrste promjena Zemljine orbite: ekscentričnosti, nagibom osi i precesijom. Prvo, eliptičnost orbite varira s periodom od oko 100.000 godina. Kada je ekscentričnost elipse najveća, temperaturne bi razlike između ljeta i zime trebale biti na vrhuncu. Drugo, nagib osi rotacije, koji sada iznosi 23,5 stupnjeva, mijenja se za tri stupnja tijekom 40.000 godina, a ta varijacija utječe na količinu Sunčeva zračenja koja stiže na naš planet. Treće, os rotacije radi precesiju (promjena smjera osi rotirajućega tijela) opisujući na nebu krug svakih 23.000 godina.
- Milankovićeva astronomska teorija paleoklime ostaje temelj našeg razumijevanja ledenih i međuledenih doba. No kao dodatak tim astronomskim silama, mi sad počinjemo razumijevati da je razina ugljičnog dioksida u atmosferi također važan pokretač klimatskih promjena, kako je to sugerirao pokojni paleoklimatolog sir Nicholas Shackleton - rekao je Tzedakis.
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA