Deset milijuna eura na tajnom parkiralištu

Ovaj autosalon nema blješteću reklamu na ulazu. Teško ga je pronaći i ulaz mu nije reprezentativan. Umjesto granita i mramora, unutra dominiraju daske u poluraspadnutom stanju. Ali neka vas izgled ne vara: ova daščara u Radničkoj 222 u Zagrebu zapravo je jedan od najekskluzivnijih autosalona u Hrvatskoj. Jedan od najekskluzivnijih, ali i jedan od najsramotnijih. Jer ovdje završavaju automobili koje država zaplijeni od prevaranata.

Lamborghini Murcelago, Maserati, 20-ak Mercedesa (od kojih barem 15-ak ima oznaku AMG), Porsche Cayenne, Dodge Viper, Audi A8 S4, BMW X5, Pontiac, Infiniti. Trenutno je “iza žice” 95 vozila čiji su vlasnici pokušali prevariti državu neplaćanjem pristojbi. Vozni park, prema procjeni čuvara, vrijedi desetak milijuna eura.

Imena prekršitelja tajna

U 2008. godini bilo ih je 261, što znači da su neki shvatili da im je bolje platiti pristojbe, ležarinu i doći do svojih limenih ljubimaca nego da propadaju u “salonu na kraju grada”. Negdje je i država priznala da je u krivu pa vratila vozila. No iako smo i službeno pokušali od Carinske uprave doznati tko su oni koji su htjeli izigrati državu i izbjeći plaćanje dažbina, nismo uspjeli. Štiti ih službena tajna, ali smo zato posrednim kanalima i kopanjem po novinskim arhivama, ali i usmenom predajom uspjeli proniknuti u dio “dosjea” primjerice najvećeg neslužbenog Mercedesova autosalona u Hrvatskoj.

Krojfov češki ljepotan

Veliki srebrni S 500 AMG čeških oznaka 9A0 9526 vlasništvo je Miljenka Žaje Krojfa. Njegov je vlasnik trenutno u Hercegovini, ne dolazi na sudske rasprave u Hrvatskoj jer mu je liječenje jeftinije zato što nema socijalno osiguranje u Hrvatskoj. No za Mercedes je ishodio dozvolu za invalide, a vozio ga je na češke tablice jer ima prijavljen boravak u Pragu. Do njega je još jedan Mercedes čeških tablica.

Uz “hangar” koji prokišnjava u kojem neka vozila od kiše i atmosferilija štiti najlon ili cerada parkiran je i veliki crni hummer. Prepoznajem ga jer sam taj auto snimio 3. veljače ispred policijske postaje Centar na Zrinjevcu nekoliko dana nakon što ga je policija oduzela Davoru Bišku, voditelju Hard Rock Caffea. Nekad su na njemu bile švicarske tablice, a problem je nesuđenog vlasnika što je Hummer rađen za američko tržište pa ga ne može ni homologizirati niti registrirati. Tko zna, možda će završiti preko bare, nađe li se kakav kupac.

Vanuatu porezna oaza

No za razliku od njegova, Bentley koji je na tablice egzotične Republike Vanuatu u Oceaniji uvezao Dragan Jurilj ili neki od vozila s američkim tablicama koje je uvezao vlasnik lanca pečenjarnica i bivši boksač Ivan Rubelj voze hrvatskim cestama. Ta je porezna oaza prije nekoliko godina otkrivena kao raj za registriranje automobila. Vlasnici tvrtki nakon registracije 20 godina ne plaćaju porez, a automobili se registriraju samo jednom. No neki od korisnika s tim tablicama platili su pristojbe državi i njihov vozni park je napustio žicu. No tajanstveni vlasnik Maserattija vanuatskih tablica 6814 tvrdi da je svu ušteđevinu potrošio na auto iz snova, ali nema za carinu. Može ga samo gledati ispod cerade, ne može ni u đir po dvorištu. Ne preostaje mu drugo nego da “skuca” novac za pristojbe i plati pa će tek onda moći izvesti Maserattija.

No neki vlasnici vozila imaju prečih briga. Među njima su i momci iz “crnih kronika” kojima je trenutno veća briga kako izbjeći policijskim tjeralicama, sudskim postupcima ili ubojicama. Jedan od njih je i Josip Brkić-Pope kome su iza žice trenutno dva Mercedesa i bijeli Lamborghini. Na vozačevim su vratima još vidljive rupe od metaka od pucnjave ispred restorana Madera na Prisavlju 20. travnja 2007. godine. S njim je u Lamborghiniju münchenskih oznaka bio i Davor Balaško, vlasnik kafića Four Roses na Remetinečkoj.

U obilasku skladišta Automotokluba Siget na kojem su smještena oduzeta vozila bio je i Marijan Hmelina, pročelnik zagrebačke Carinarnice. Pojašnjava da su sva vozila oduzeta zbog počinjenih carinskih prekršaja i hvali suradnju policije koja je uglavnom i zatekla prekršitelje. Neki su u carinskom prekršaju zatečeni na graničnim prijelazima.

Policija otkriva prekršitelje

Kako među pakiranim vozilima zamjećujemo i ona koja imaju hrvatske tablice, Hmelina objašnjava da je riječ o vozilima koja su uvezena na temelju povlastica, ali su njihovi vlasnici prekršili zabranu otuđenja pa su se i ona našla “u žici”. Pokriven ceradom u hangaru je i Ferrari vlasnika sisačke tvrtke Euro Food poznat po tome što se je tvornicu koja je proizvodila Jaffa kekse prodao Rodoljubu Draškoviću, bratu srbijanskog ministra vanjskih poslova Vuka Draškovića. Sisački su policajci oduzeli automobil kad su za upravljačem uhvatili njegova sina.

Mnogi od vlasnika vozila mislili su da će osnivanjem tvrtke na egzotičnom Vanatuu ili u Češkoj “nasamariti” državu i počeli su uvoziti automobile. Egzotične tablice viđale su se i pred jettseterskim okupljalištima, narodnjačkim klubovima. Neki su se vjerojatno i hvalili da su našli formulu kako prevariti Crkvenca ili Šukera. No preračunali su se.

Kvaka je u propisima

Iz Središnjeg ureda Carinske uprave rečeno nam je da se pravo na privremeni uvoz osobnih vozila uz oslobođenje od plaćanja carine i poreza može ostvariti uz ispunjavanje određenih uvjeta. Vozila moraju biti registrirana na teritoriju različitom od teritorije privremenog uvoza (Hrvatske), moraju biti registrirana na ime osobe sa sjedištem ili prebivalištem u drugoj državi i moraju ih uvesti i koristiti osobe koje na tom teritoriju i žive. No to znači da privremeni uvoz auta, plovila, motocikla i sličnom s redovnom stranom registracijom za privatnu uporabu imaju osobe sa sjedištem, prebivalištem ili uobičajenim boravkom na teritoriju druge države. I u tom uobičajenom prebivalištu je “kvaka”.

Njime se smatra mjesto u kojem osoba bez obzira na državljanstvo živi dulje od 183 dana u kalendarskoj godini zbog osobnih ili profesionalnih razloga. Međutim, mnogi koji su vozili automobile s registracijom Vanatua vjerojatno nisu ni znali gdje su registrirali vozilo, koje bi prema carinskim propisima nakon šest mjeseci korištenja u Hrvatskoj trebalo napustiti hrvatski teritorij. Prema carinskom zakonu, čak i oni koji uz hrvatsko državljanstvo i nastanjeni su u Hrvatskoj imaju državljanstvo Bosne i Hercegovine ili neke druge države, ne bi smjeli voziti auto BiH tablica jer se pred tijelima državne uprave u Hrvatskoj smatraju isključivo hrvatskim državljanima.

Neisplativo varanje države

Jer kako objašnjavaju carinici, ako osoba s dvojnim državljanstvo u Hrvatskoj prima plaću, ima mirovinsko i zdravstveno osiguranje ili neka druga prava, to znači da joj je uobičajeno mjesto boravka u Hrvatskoj i ne smije upravljati vozilima stranih tablica, odnosno vozilima na koja nije plaćena carina i PDV.

A oni pak koji imaju pravo voziti takva vozila ne smiju ih davati ni onima koji njima ne smiju upravljati jer i to može biti povod za premještaj u “autosalon Radnička”, u kojem auti brže nego u ikojem drugom autosalonu gube vrijednost. Ne skida im cijenu samo ležarina, već i to što se na Mercedesima, BMW-ima, Audijima, Maserattijima i Ferrarijima mjesecima skuplja prašina. Na redovni servis ne mogu, eventualno ih se može ponekad zapaliti da im oktanske pare propušu ventile na mjestu.

I dok većina Hrvata smatra da je varanje države i izbjegavanje poreznih i carinskih pristojbi korištenjem “zakonskih rupa” ili poreznih oaza umijeće i lukavstvo, pad broja vozila koja svake godine završavaju iza žice carinskog skladišta svjedoči da je takva računica neisplativa. Zbog toga što su državi htjeli uskratiti dio kolača koji joj pripada za carinu i što su htjeli preveslati birokraciju ostali su bez vozila koja sada skupljaju prašinu na skladištu i bez najslađeg - biti viđen za upravljačem Maserattija, Lamborhinija. Oni koji zauvijek od njih dignu ruke prepustili su ih državi. Ali tu tek počinje najzanimljiviji dio priče o autosalonu na kraju grada, a nekome se možda i posreći da za cijenu koju smatra povoljnom nakon javne dražbe sjedne za upravljač nekog od tih izloženih modela.