DEKAN MEDICINSKOG FAKULTETA 'Uskoro ćemo, možda prvi u svijetu, u aortu bolesnika ugraditi posve nov uređaj, koji je kao iz SF-a'

Čovjek koji vam može i želi spasiti život. Stručnjak za bolesti i oštećenja srca i krvnih žila. Od svih umrlih u Hrvatskoj, 50 posto odlazi zbog - srca. Akademik Davor Miličić je predstojnik klinike, dekan zagrebačkog Medicinskog fakulteta, osnivač “Hrvatske Kuće srca” u Oktogonu, predsjednik Kardiološkog društva Hrvatske, znanstvenik i - pragmatik. On odlučuje kome i kada će se presaditi srce, kome ugraditi premosnice, kome pročistiti koronarne žile.

Davor Miličić ima 53 godine, jedan je od najmlađih akademika HAZU, rođen u Zagrebu, porijeklom s Hvara, iz Brusja. Otac i majka su mu bili liječnici, kći i sin studiraju medicinu. Doktor Davor Miličić spava šest sati dnevno. Radi osamnaest.

Meteorolozi nas alarmiraju: vruće ljeto. Pa, ljeti je, u nas, oduvijek vruće...

- Pa da. Naravno. Ljeto je vruće, ljeto mora biti vruće. Otkrit ću vam nešto što ne znate: ljeti u KBC-u Zagreb bilježimo manje hitnih prijema nego tijekom godine. Manje je akutno bolesnih srčanih pacijenata, vjerojatno i stoga što su negdje drugdje, na ljetovanju. Uz to, oni koji su imalo mudri - čuvaju se, ne izlaze van na pasje vrućine. A, ako govorimo o kardiovaskularnim bolestima onda su velike vrućine - vjerojatno bolje od velikih hladnoća. Na vrućini se krvne žile šire pa se ljeti očekuje manji broj akutnih infarkta i ostalih kardiovaskularnih incidenata. Hipertoničari ljeti imaju niži tlak nego što ga imaju u ostala doba. Dakle, ne treba paničariti... nije vrućina baš tako opasna.

Od svih umrlih u Hrvatskoj tijekom godine, svaki drugi umire od srčanih ili krvožilnih poremećaja...

- Bilo je, do nedavno, čak i više od 50 posto smrtnosti od kardiovaskularnih bolesti. Smanjili smo je nakon posljednjih nekoliko godina na približno 49 posto. Trend pada kardiovaskularne smrtnosti je, kao što vidite, vrlo skroman, ali nas epidemiolozi uvjeravaju da je uvjerljiv i da možemo očekivati daljnji postupni pad srčanožilne smrtnosti.

Koje su zemlje niskog kardiovaskularnog rizika?

- Francuska, Španjolska, odnosno mediteranske zemlje, ali i visokorazvijene zemlje zapadne Europe i Skandinavije. A prije su baš skandinavske zemlje bile vrlo ugrožene. Finska posebno. Hladna surova klima, nezdrava hrana, lošiji standard. Danas to više nije, kako zbog visokoga životnog standarda tako i zbog sjajne zdravstvene prosvjećenosti. Moderna kardiologija postigla je silan uspjeh, produljivši život kardiopatima u prosjeku za 10-ak godina. Treba uvijek naglašavati da je većinu kardiovaskularnih bolesti moguće spriječiti. Kako? E, to je obično našim ljudima dosadno slušati: zdravom prehranom, tjelesnom aktivnošću, općenito zdravim načinom života... Tako rade Skandinavci.

Ali piju puno alkoholnih pića...

- Piju ipak u prosijeku manje nego što se to misli i - ne piju svaki dan. Opijaju se vikendom. Mediteranski narodi piju uz hranu. Vino je u Dalmaciji prehrambeni artikl, čaša vina iza ručka ili večere.

Stari dobri liječnici su preporučali: jedna čašica konjaka dnevno je - zdrava...

- Pitanje je delikatno, jer je alkohol otrov. Ali, moram biti iskren: postoje vrlo značajni dokazi da male količine alkohola djeluju - kardioprotektivno. Opuštaju tonus krvnih žila, djeluju na organizam blago sedativno. Naglašavam, male količine. Je li to samo crno vino, kao što se mnogo pisalo i govorilo? Čini se da nije. Male količine vina, piva, ali i žestokih pića izgleda da mogu djelovati u nekoj manjoj mjeri na smanjenje na usporavanje procesa ateroskleroze, koja je u podlozi infarktu miokarda, nekim oblicima moždanoga udara, problema s tzv. perifernim krvnih žilama.

Hoćemo li uspjeti dostići Sloveniju u smanjenju smrtnosti na barem 40 posto?

- Mogli bismo, dapače, morali bismo to postići u doglednom vremenu. Potrebno je dodatno prosvjećivanje ljudi, ali i neke legislativne odluke. Mi smo zemlja u kojoj još ima jako puno pušača cigareta, pušenje još nije zabranjeno na mnogim mjestima. Zemlja smo u kojoj ima puno debelih ljudi. Nije to ona morbidna ekstremna pretilost kakve ima u Sjedinjenim Američkim Državama, ali - predebeli smo. Posebno je zabrinjavajuća sve češća tvz. centripetalna debljina: nakupljanje masnog tkiva u trbušnom pojasu. Postoje, naime, dva oblika debljine, jedan koji se uspoređuje s loptom i drugi koji se uspoređuje s kruškom. Taj kruškasti je u pravilu ženski oblik debljine i manje je rizičan, jer se masne stanice nakupljaju u području bedara, a ne u području trbuha. Danas je i sve više žena pretilo po ovome nezdravome tipu, a razlog je prehrana, najčešće tzv. brza hrana, posebice neprimjeren, prekomjeran unos ugljikohidrata i štetnih masnoća. Dakle: pušenje, debljina, ali i prekomjerno pijenje alkohola. Sve to nije dobro. To svi znaju, ali se ne obaziru... A i ako se pridržavate zdravoga načina života, to ne znači da se ne trebate kontrolirati. Primjerice, možete imati povišeni LDL kolesterol, onaj opasni, štetni, pa i ako se hranite zdravo i bavite tjelovježbom. Jer tu veliku ulogu ima i genetika. Takav poremećaj metabolizma masnoća treba na vrijeme prepoznati, pa ako ne ide bez lijekova, svakako što prije uključiti lijekove koji većinom mogu sjajno regulirati razinu opasnih masnoća u našoj krvi. Šećerna bolest također je vrlo proširena, posebice u starijoj dobi, obično se kasno otkriva i nedostatno liječi i kontrolira. A predstavlja ogroman nezavisan kardiovaskularni rizik.

Medicina je jako napredovala. I tehnologija. Možete li, bezbolno, sve otkriti?

- Gotovo sve, premda smo još ponekad prisiljeni i u dijagnostici primjenjivati tzv. invazivne metode.

Koristite li i metode ‘starih doktora’ pa motrite oči, boju tena, nokte, disanje...

- Nikako ne bih potcjenjivao te ‘stare metode’. Klasične metode kliničkog pregleda i kvalitetni razgovori s bolesnikom su, i u svjetlu najmodernije tehnologije, bitni i nikada neće zastarjeti. Ne možete bez toga biti dobar doktor ma čime se bavili.

Vi ste čovjek koji odlučuje kome će biti transplantirano srce?

- Predstojnik sam Klinike za kardiologiju KBC-a na Rebru, vodim tim transplantacije srca i referentni centar za zatajivanje srca. Odluke se donose timski. Šef mora biti spreman snositi konačnu odgovornost.

Odlučili da vrsni kardiokirurg dr. Biočina odstrani srce pacijentu iz Istre te on živi pomoću umjetnog srca - koje nosi u ruksaku? Čovjek je živ?

- Je, je. Pacijent je živ. Pripremamo ga za transplantaciju i nije loše, premda je riječ o iznimno složenom bolesniku i postoje još neki problemi koje treba premostiti prije nego što se zadovolje uvjeti za njegovo prijavljivanje na transplantacijsku listu. Da mu prije gotovo osam mjeseci nismo bili ugradili umjetno srce, danas sigurno ne bi bio živ. Može zvučati kao samohvala, ali doista rijetki centri u svijetu mogu liječiti ovako složene pacijente.

Vi preuzimate odgovornost za transplantaciju?

- Ja sam voditelj transplantacijskoga tima. Netko mora preuzeti konačnu odgovornost, ali svatko u timu nosi svoj dio odgovornosti. Imamo sjajan tim, dostojan najizvrsnijih svjetskih centara. Nadam se da ćemo uskoro, možda prvi u svijetu, ugraditi jedan posve novi uređaj u aortu bolesnika s umjerenim stupnjem zatajivanja srca, koji će odašiljati radiovalove i njima regulirati poremećenu funkciju autonomnog živčanog sustava. Takva će se energija prenositi bežično, jer se radi o mnogo manjoj energiji nego što je ona koja pogoni mehaničke srčane crpke.

To je fantastično. Science fiction...

- Je, zaista. Pacijent će oko vrata imati jednu ogrlicu koja će biti u funkciji generatora tog malog uređaja implantiranog u aorti.

Ljudski organizam je savršen. Vjerujete li da smo nastali razvojem od - riba?

- Gotovo savršen. Teorija evolucije je vrlo konzistentna teorija. Darvinizam je neprijeporni temelj moderne biologije, ali ga ne treba shvatiti potpuno doslovno. Tu mislim na razmišljanja da je sve rezultat pukoga slučaja i da naše egzistencija služi isključivo samoodržanju, produljenju vrste. Dakle, naš život ima smisla dok nismo stvorili potomstvo, pridonijevši tako prijenosu vlastitih gena dalje, a ljudski geni se tako prenose kako bi se očuvala ljudska vrsta. Borba za opstanak vrste. Ako je sve baš tako, tada su kategorije kao što je dobro, zlo, ljubav, ljepota - samo naša fikcija. A ja mislim, vjerujem, nadam se, da su to ipak neke kozmičke, božanske kategorije i da sve to oko nas, i mi sami, ipak ima nekoga smisla. Zašto bi se inače liječnici zaklinjali primajući diplomu da će svoj život staviti u službu humanosti? Čemu uopće medicina? Ako se slijepo držimo Darwina, tada jedino što ima smisla jest prirodna selekcija. Ja se s time ne slažem.

Školovani ste u Zagrebu i Hamburgu?

- I u Italiji. I diljem svijeta, za kraćih boravaka u Americi i Europi. Međutim, zagrebački Medicinski fakultet i klinika u kojoj godinama radim, odnosno KBC Zagreb bili su ključni u mojem stručnom formiranju.

Zašto ste 2007. odbili Sanaderovu ponudu da budete ministar zdravlja?

- Zato što se nisam želio baviti politikom, nego ostati u medicini, biti liječnik. Siguran sam da sam ispravno odlučio.

Koliko je godina studija potrebno da se postane, uz volju i posvećenost, kardiolog?

- Najmanje 12 godina studija, a i tada ste tek početnik, mladi specijalist. Dodatna tračnica razvoja, ako je odaberete, jest i ona znanstvena, a usto je na Fakultetu i mnogo, mnogo nastavnoga rada. Bio sam vjerojatno najmlađi doktor medicinskih znanosti u bivšoj državi, doktorirao sam s nepunih 28 godina. Vrhunska medicina uvijek ide uz znanstveni i nastavni rad. To je životno posvećenje. Morate beskrajno voljeti taj posao da biste bili sretni. Ja ga volim. Možda i previše.

Spavate malo...

- Pet, šest sati. Odmah zaspem. Mirno spavam. Mogu spavati i dugo... na godišnjem...

Dekan ste Medicinskog fakulteta. Uveli ste prijemne ispite...

- Nisam ih uveo, nego sam ih vratio nakon jedne godine stanke, uz veliko protivljenje tadašnjeg ministra. On je smatrao da time ugrožavamo koncept državne mature. Dokazivali smo suprotno, smatrajući da fakultet mora imati autonoman utjecaj na odabir svojih studenata. Sveučilište je, naime, autonomno! Drugi medicinski fakulteti u Hrvatskoj nemaju prijemni ispit i to je njihovo pravo. Kod nas se, pak, pokazalo da prijemni ispit ima smisla jer smo mogli odabirati ne samo srednjoškolske odlikaše nego među njima i one najmotiviranije za studij medicine. Važno nam je znanje iz biologije, fizike i kemije, i to ne cjelokupno srednjoškolsko, nego ono relevantno za studiranje na prvoj godini medicine. Prijemnim ispitom pružili smo mogućnost i onima koji nisu imali 5,0 na maturi, ali koji zaista žele studirati medicinu da se upišu, pod uvjetom da se dobro pripreme za prijemni, budući da on donosi 50 posto ukupnih bodova potrebnih za upis. Uz to smo popravili i spolnu ravnotežu. Medicina je struka koja se sve više feminizira u nas i u svijetu. Bez prijemnog ispita, imali bismo omjer djevojaka prema momcima 70:30 posto. Prijemni ispit prema našim je analizamna pridonio da se odnos popravi, tako da ove godine imamo 43 posto muških brucoša, a ostalo su brucošice. Djevojke, naime, brže dozrijevaju i posebno na početku srednjoškolskog obrazovanja u pravilu su bolje učenice od dječaka. Kasnije se momci uozbilje i postaju jedanko dobri odlikaši kao i djevojke, ali su djevojke u pravilu bolje u ukupnom zbiru srednjoškolskih ocjena. Za svaku je struku poželjno imati podjednak broj žena i muškaraca, pa je naš prijemni mali doprinos i u tome pogledu.

Kakav je odnos medicine i politike?

- Tja... Čujte, generalno, politika se petlja u medicinu, kao i u sve ostalo. Ipak, utjecaj na Medicinski fakultet u Zagrebu je minimalan. Fakulktet je depolitiziran.

Imaju li uspješni liječnici jako izražen ego? Einstein je rekao: ‘Što je veće znanje, ego je manji. Što je znanje manje, ego je veći.’

- Treba biti smjeran prema znanju i ponizan u poimanju da mnogo toga ne znamo. Niti oni koji znaju najviše nikada ne znaju dovoljno. Nakon uspjeha koji vas može dovesti do ushićenja, katkada i oholosti, uvijek će neizbježno uslijediti neki neuspjeh, npr. nećete uspjeti spasiti ili izliječiti vašega bolesnika. Doktori vrlo često odlučuju o životu i smrti, ali definitivno nisu bogovi i takvima se ne smiju osjećati.

Strašno je kad vam pacijent umre?

- Je, uvijek je strašno. Prestrašno. Nakon tolikih godina rada! I tako mora biti.

Srce, kojim se vi ustrajno bavite, simbol je ljubavi i sreće...

- Srce je jako osjetljiv organ. Reagira na naš emocionalni život, ubrzava se, treperi... drhće... Mi, zapravo, jesmo i nismo gospodari našega srca.