Milan Matić kojega su Ličani iz njegovog Ribnika u Medačkom džepu zvali Beli, vruće je srpanjske večeri krenuo u lov na divljač koji je prije toga prijavio matičnom lovačkom društvu, na čeku koju je sam napravio u krošnji drveta.
Područje je minirano, ali stotinu je puta prošao tim stazama, i isto toliko noći strpljivo čekao lovinu na toj divljoj čeki, kako lovci zovu improvizirana postolja u krošnjama na kojima se čeka divljač. Mali terenac ostavio je u selu Počitelj, kamo se nitko od Srba koji su pobjegli tijekom vojne akcije Oluja nije vratio. Zapravo, živio je na tom području, u zaseoku Njegovani, samo jedan povratnik, 46-godišnji bivši Martićev milicajac Milan Uzelac, kojemu su lovci išli na živce.
Izvađen osigurač
Beli je krenuo prema čeki i počeo se penjati na drvo, ne sluteći da će za koju sekundu umrijeti. Na jednoj grani, u krošnji, bila je postavljena ručna bomba. Osigurač je bio djelomično izvađen, a alka zakačena za granu. Mali trzaj bio je dovoljan da se opasna naprava aktivira. Milan ga je napravio. Odjeknula je eksplozija, a njegovo beživotno, izranjavano tijelo palo je na tlo.
Jutarnji list u svojem srpanjskom izvješću o ovoj tragediji u Medačkom džepu naglasio je kako je lovcu vjerojatno bila podmetnuta eksplozivna naprava, te da se ne radi o nesretnom slučaju niti o samoubojstvu, što se nagađalo, a to su u svojoj istrazi utvrdili policajci i djelatnici Županijskog državnog odvjetništva u Karlovcu. Sumnjaju da je lovca, razvojačenog branitelja, ubio jedini srpski povratnik na to područje, Milan Uzelac.
Nakon ispitivanja osumnjičeniku je određen istražni zatvor. Terete ga da je općeopasnom radnjom ili sredstvom prouzročio smrt, te mu prijeti minimalno tri godine zatvora. U Ribniku o motivima samo nagađaju. Neki kažu da je ‘došao iz Srbije po zadatku ubijati ustaše’, a drugi da je htio područje bogato divljači samo za sebe.
Česti sukobi s lovcima
Doznajemo da je često bio u sukobu s lovcima LD Lika Gospić, jer su ga navodno smetali pucnjevi iz lovačkog oružja. Navodno je ušao u verbalni sukob sa stradalim Matićem desetak dana prije tragedije. Izvor blizak istrazi otkriva nam da je Uzelac priznao zločin.
- Htio sam ih upozoriti da tu više ne dolaze, riješiti jednog, pa se drugi više ne bi usudili doći - tako je sumanuti čin objasnio Uzelac.
Uzelac živio sam kao pustinjak
O srpskom povratniku Milanu Uzelcu malo se zna u tom dijelu Like. Otprije nekoliko godina, kako se vratio u napušteno i potpuno zaraslo selo živio je kao pustinjak, bez struje, vode i stalnih primanja. Zaradio bi bio 150 kuna kopajući grobove po ličkim selima. Mještani Ribnika kažu da nije bio normalan, ‘jer nitko normalan ne bi živio u uvjetima u kojima je on živio’, te da je možda takav postao od samoće. Bio je okružen minskim poljima, a jedino društvo pravile su mu divlje životinje.
Lički policajac s kojim smo pričali dok su istražitelji radili očevid na mjestu događaja, rekao nam je da je na užem prostoru oko čeke razasuto barem 300 protutenkovskih i protupješačkih mina. Znao je to i Milan Matić i dobro pazio na opasnost koja vreba iz zemlje. Nije mogao znati da će se kobna eksplozija dogoditi u krošnji stabla.
Vrlo dobro je znao kome stavlja bombu
- On je vrlo dobro znao da smo na tu čeku dolazili samo otac i ja, i kada je postavljao bombu znao je vrlo dobro kome je postavlja. Zašto? Ne znam, psihički bolesnik, eto zašto. Pa tko bi normalan tako nešto mogao napraviti - rekao nam je sin preminulog Milana, Nikola Matić, koji je našao tijelo mrtvog oca.
- Nije se vratio te večeri, nije došao do jutra, nije odgovorao na pozive na mobitel pa sam slutio da je krenulo po zlu. Okupio sam susjede i prijatelje, nas četiri ili pet krenulo ga je tražiti. Vidio sam auto, došao do čeke i ugledao ga kako leži - ispričao je potreseni Nikola.
Nakon saznanja o smrti oca, majka mu je doživjela psihički slom.
- Trebala bi doći za sat, dva iz Zagreba gdje se liječila u bolnici. Sada joj je bolje - kaže Nikola.
- Mislio sam proći natrag do te čeke, zapaliti lampion. Krenuo sam nekoliko puta, ali bih se uvijek vratio. Nisam mogao. Odem mu na grob i pomolim se. Pokušavam to sve nekako prihvatiti - priča teškim glasom Nikola.
- Ali, lova se neću odreći. To je u meni, to obožavam, a i zbog oca - dodaje Nikola pogledavajući prema boksovima odakle se čuo glasan lavež četiri lovačka psa.