Žrtve su nekretnine založile kod Loxleyjevih uposlenika

Najmanje 660 hrvatskih državljana nekretnine i novac izgubilo je stvaljajući ih kao zalog za kredite bez jamaca koje je u Hrvatskoj nudila organizacija na čelu su slovencima Alekom Gradišnikom alias Alexom Loxleyem, Danijelom Kociperom koji se sada zove Danijel Cool Star, te Markom Romaničem. Usprkos činjenici da su protiv sve trojice na snazi Interpolove tjeralice, Loxley, Kociper i Romanič bezbrižno žive u Meksiku i Kaliforniji. Samo u Hrvatskoj su zaradili oko 15 milijuna dolara. Protiv Romaniča i pomagača Uskok je podigao optužnicu, međutim hoće li kraj sudskoga procesa značiti i oslobođenje njihovih žrtava od dugova. Teško. Naime, niti jedna od 660 žrtava formalno nije dužna Loxleyu, Kociperu i Romaniču.

Kamatarska piramida

Njihovi dugovi glase na imena američkih državljana koje nikada nisu vidjeli poput Mikayela Simonyana, Davida Scotta Watkinsa, Marisol Zapate, Jennifer Elizabeth Diaz. Četvero mladih Amerikanaca međutim uopće nisu osobe koje su se okoristile kamateranjem najmanje 660 hrvatskih državljana već su i same bile svojevrsne žrtve u međunarodnoj organizaciji koja se protezala na najmanje dva kontinenta. Premda četvero Amerikanaca nisu bili obuhvaćeni istragom u svibnju 2012. kada je otvorena te se nisu našli na završnoj optužnici, Simonyan, Watkins, Zapata i Diaz su u kratkom razdoblju bili pod istragom Uskoka te su čak dva mjeseca proveli u Remetincu. Uskok je tada sumnjao da su oni zapravo osobe koje bi mogle biti na vrhu kamatarske piramide, no ubrzo su shvatili da nije tako, već se radi o osobama koje je Loxley pokušao iskoristiti da spriječi policiju i Uskok da otkriju tko vuče sve konce iza jedne od najvećih kamatarskih skupina ikada otkrivenih na ovim područjima. Četvero Amerikanaca je na saslušanju u Uskoku u svibnju 2012. ispričalo kako oni rade za Loxleyja, koji i u SAD-u ima razgranat posao davanja zajmova, no da nisu znali da se njihov šef u Hrvatskoj bavi nezakonitostima. Marisol Zapata rekla je kako radi u uredu za zajmove te da joj je Loxley rekao da mora ići na put u Hrvatsku. Platio je njoj, ali i Scottu, Simonyanu i Elizabeth, avionsku kartu, a kada su došli u Zagreb Loxleyjev čovjek ih je vodio po raznim uredima gdje su potpisivali dokumentaciju.

Tajna snimanja

Papiri su bili na hrvatskom pa Marisol i prijatelji nisu niti znali šta potpisuju. Nakon što ih je sve pokupio Uskok te im počeo predočavati dokumentaciju, Marisol je shvatila da u Hrvatskoj ima tvrtku, Zapata usluge, što je na ispitivanju prvi puta vidjela.

- Osobe navedene kao investitori bile su stvarne osobe iz SAD-a, useljeničkog porijekla i male imovine, najčešće iz samoga sustava, dok se trgovačka društva odnosno kreditni ured prikazuju samo kao posrednici, ispričao je Uskokovim istražitelljima jedan od okrivljenika koji je i sam u nekoliko navrata Loxleyju iz Hrvatske u SAD nosio novac.

Zahvaljući potpuno kompjuteriziranoj evidenciji svih zajmoprimaca, Loxley, Romanič i Kociper su iz Sjedinjenih američkih država mogli pratiti svakoga klijenta pojedinačno. Naime, skupina je na računalnom serveru u Švicarskoj napravila bazu podataka u kojoj je poput policije držala evidenciju svakog pojedinog korisnika njihovih kredita. U dosjeu žrtve bila je njezina fotografija, adresa, brojevi telefona, imovina, kompletan popis zaključenih ugovora, fotografije nekretnina kojim bi osobe jamčile povrata zajmova... Ponekad čak i mala bilješka o toj osobi, njezin psihološki profil. Također, sukladno položaju koji su imali u organizaciji, službenici i uposlenici Loxleyja, Romaniča i Kocipera prolazili su i posebnu obuku koja ih je učila kako se ponašati u slučaju upada policije, kako izbjeći da ih njihovi klijenti tajno snime.

Oprez pri razgovoru

Primjerice, jedna od zaposlenica rekla je kako su joj govorili da nikada u telefonskom razgovoru sa klijentom ne smije spominjati iznos koji mu je stvarno isplaćen za slučaj da je ovaj tajno ne snimi. Uvijek se moralo govoriti isključivo o iznosu koji je bio naveden u ugovoru.