U ćeliji je užasno smrdjelo. Na primjer, ako je za vrijeme ručka jedan od nas sedmorice baš morao na toalet, vršio bi nuždu u istoj prostoriji. Kroz “kaubojska” vrata dopirao bi do nas nesnosan vonj. Imali smo gadan problem i sa žoharima. Na stotine ih je bilo. Izlazili su iz čučavca, dolazili kroz prozor naše ćelije u prizemlju - prisjetio se Ivan S., student iz Splita koji je nekoliko mjeseci proveo u zatvorskoj ćeliji u Remetincu s Mislavom Merkašem.
Bivši policijski operativac Merkaš završio je iza rešetaka nakon što su istražitelji USKOK-a posumnjali da je za novac svodnicima odavao povjerljive službene podatke.
Povezao skupinu
Prema USKOK-ovoj optužnici, Merkaš je od 2006. do kraja 2012. kao voditelj Odsjeka za nadzor organiziranog kriminaliteta, zadužen za prevenciju i suzbijanje prostitucije u PU zagrebačkoj, povezao dvanaest osoba iz kriminalnog miljea u grupu i ponudio da će im dojavljivati informacije o terminima racija i drugih policijskih akcija. U USKOK-u su izračunali da je primio ukupno 162.000 eura mita i to će pokušati dokazati u kaznenom postupku na Županijskom sudu.
Paralelno s tim postupkom Merkaš na Općinskom građanskom sudu traži od države 50.000 kuna zbog nehumanih uvjeta tijekom 19 mjeseci boravka u pritvoru u Remetincu.
Tužba je podnesena u prosincu 2014., a prethodio joj je propali pokušaj mirnog rješenja spora.
- Većina ljudi u zatvoru ne održava osobnu higijenu. U sobama zdravi ljudi borave s oboljelima od AIDS-a, hepatitisa... Hrana je bila osrednja. Dva sata dnevno imali smo pravo provesti na svježem zraku, a preostala 22 sata bili smo pod ključem. Grijanje je u sobama slabo, svjetlost loša. Merkašu je najveći problem bio što je policajac. Možete zamisliti kako je kada se takva osoba nađe među zatvorenicima. Prijetili su mu i bio je izložen različitim pritiscima. Bio je u strahu. Ne znam je li prijetnje prijavio policajcima, ali znam da se s njima nešto dogovarao. Tražio je pomoć psihijatra i dobio terapiju tabletama za spavanje. Žalio se i na nesanicu. Vidjelo se da je rastresen i u strahu. Dok smo šetali zatvorskim krugom, slušali smo kako mu prostački dovikuju i prijete - svjedočio je Merkašov cimer Ivan S.
Sedmorica u sobi
Ilija G. boravio je u ćeliji broj 38 s Merkašem i još petoricom puna dva mjeseca. I on kaže da je Merkaš bio “potpuno zbunjen i izgubljen”.
- Ponekad bi nas u sobi bilo i osam. Madraci su bili poderani i zapišani. Tuširali smo se jednom tjedno. Kad bi se komandir zainatio, isključio bi nam toplu vodu u WC-u. Liječnička skrb bila je loša. Stomatologa se čekalo i mjesec dana. Na misu su mogli ići samo cinkaroši. Merkaš je posebno bio izložen pritiscima.
Vikali mu i pljuvali ga
Na šetnjama su mu dovikivali i pljuvali ga. Jednom prilikom rekao mi je da bi potpuno puknuo da nije bilo mene da ga izvedem u šetnju - ispričao je bivši remetinečki zatvorenik Ilija G. na posljednjem ročištu parnice Merkaš protiv RH.