ZATVORSKA ISPOVIJEST KRALJA SPLITSKOG ASFALTA 'Zla sam činio, ali nisam ubojica'

SPLIT Od kraja svibnja 2013. godine iza rešetaka splitskog zatvora nalazi se 33-godišnji Kristijan Stojanović Kiki, i to zbog sumnje da je u prosincu 2010. godine na Kočinjem brdu na Klisu hicima iz pištolja u zatiljak likvidirao tada 22-godišnjeg Ivu Stipetića. U sljedećih mjesec dana na Županijskom sudu u Splitu trebalo bi mu završiti suđenje zbog tog teškog ubojstva iz koristoljublja, za što mu prijeti kazna zatvora do 40 godina.

Svjestan činjenice da je, prema dosadašnjem tijeku sudskog postupka, izvjesno da će presuda biti vrlo nepovoljna za njega i da bi iza rešetaka mogao provesti idućih nekoliko desetljeća, Stojanović je odlučio “otvoriti” dušu i prvi put za novine progovoriti o svom dosadašnjem životu i optužbama za ubojstvo Stipetića, piše Slobodna Dalmacija.

Žele mi napakirati

- Pokojni Ivo Stipetić bio mi je dobar prijatelj i zadnje što bih želio u životu je da on umre ili bude ubijen. Ne bježim od toga da je moj život isprepleten raznim nezakonitim radnjama i kaznenim djelima, ali sam za ta nedjela bio kažnjen i odležao sam zatvorske kazne. Pa koji bi meni bio motiv da ubijem svog prijatelja i kolegu s kojim sam zajedno zarađivao redareći po noćnim klubovima i naplaćujući tuđe dugove? Kakvu korist ja imam od toga? Nikakvu! Pravo je pitanje tko je od njegove smrti imao koristi, a i tko je imao korist od toga da se mene okrivi za to? - pita se Stojanović i odmah nudi i odgovor, ali naravno, bez navođenja imena.

- Samo mi jedno pada na pamet, a to su Ivini i moji neprijatelji koji su, izgleda, vrlo dobri s policijom. Jer kad pogledate i složite stvari, zašto bih ja, da sam to i napravio, dragovoljno otišao u policiju na ispitivanje, tamo proveo tri dana, predao im svoj pištolj CZ 99 da se vidi da iz njega nije pucano te sam isto tako išao i na poligraf. Ništa mi tada nije nađeno, ničega nije bilo protiv mene, što bi ukazivalo da sam ja ubio Ivu i ja sam tada pušten. E, ali nakon dvije i pol godine navodno se pojavljuju neki novi dokazi kao što je lažni iskaz osobe koja mi ide “napakirati” ubojstvo jer sam mu dužan 15 tisuća eura – kategoričan je Stojanović koji ustrajava u tome da je on od prvog dana unaprijed osuđen za djelo koje nije počinio.

- Osudili su me svi, novinari, policija, tužiteljstvo, a na kraju se vidjelo i na raspravama da nemam nikakvo pravo na obranu. Vrlo je zanimljivo kako nitko ne istražuje kako je to dva mjeseca nakon Ivina ubojstva nestao i naš zajednički prijatelj Petar Gilić, a četiri mjeseca poslije i na mene pucaju želeći me ubiti, ali ne uspijevaju, pa to opet ponavljaju za dva mjeseca. Moram istaknuti da je više osoba bilo u problemu i neprijateljstvu sa Stipetićem za koje mi je i on pričao kao npr. jedan redar, pa neki momak iz Kaštela i tako... Zašto se njih nije ispitivalo, niti se za njih zanimalo iako su nadležne službe znale za sve te pokojnikove probleme. Ali izgleda da je Kristijan Stojanović negativac i uvijek krivac, pa tako i pogodan kao “ovca za šišanje” da mu se ovako nešto natovari i time zadovolji i javnost i policija – tvrdi Stojanović.

Kaže kako on od studenog 2011. godine nije počinio niti jedno kazneno djelo već je otišao ploviti kako bi zaradio novac jer je u srpnju 2012. godine postao otac djevojčice, piše Slobodna Dalmacija.

Obiteljski život

- Izgleda da nekome nije pasalo što Kristijan Stojanović više nije “na sceni”, već pokušava živjeti normalan obiteljski život kao svi. Takvima očigledno fali dežurni krivac dok pravi krivci nisu po novinama već su zaštićeni i slobodno šeću. A moj se život svodio na šetnju u pancir košulji. Sve ovo se nigdje nije spominjalo već su mene htjeli optužiti i za Gilićev nestanak – ističe.

Pitamo ga kako se osjeća znajući da je vrlo moguća situacija da ostatak svog života provede u zatvoru i da svoju sada dvogodišnju kćer vidi tek kad bude odrasla žena.

- Eh kako, pa kao kad lava istrgnu od obitelji i strpaju ga u cirkuski kavez, a svi se uokolo smiju i naslađuju. Osjećaji su mi pomiješani između bijesa, ljutnje, razočaranja u pravosuđe i suicidalnih misli. Kako se uopće bilo tko može osjećati znajući da će nevin biti osuđen na, za mene, doživotni zatvor. Pokušajte se staviti u poziciju da iz sreće zbog osnutka obitelji i dobitka djeteta, odjednom se nađete u situaciji da vas odvoje od obitelji i strpaju u kavez i da vas sve to vrijeme prikazuju kao zvijer koja nema osjećaja i koja je sposobna ubiti i prijatelja. Da budemo jasni, ja sam cijelo djetinjstvo proveo kao crna ovca, već sam navikao na to da me svi mrze zato jer sam po njima Srbin i često su mi se zbog toga vrata zatvarala. Ne mogu vjerovati da sam zbog svog prijašnjeg života u ovom slučaju naprijed osuđen. Nikoga nije briga što će biti s mojom suprugom i djetetom, ne znam može li itko zamisliti kako se osjećam znajući da ću svoje dijete viđati jednom mjesečno na zatvorskim posjetima. Moje dijete neće imati normalno djetinjstvo kao što ga nisam imao niti ja, a moju obitelj će se uvijek gledati i procjenjivati kroz prizmu mene kao ubojice. Najviše me muči što nisam vidio prve korake moje curice, nisam bio na njenim prvim rođendanima, što me je prvi put nazvala tata preko zatvorskog telefona. Slijedeći put kad ću, po svemu sudeći, moći biti uz nju kao slobodan čovjek bit će kad ona bude formirana žena u svojim tridesetim godinama i to uz tko zna kakve posljedice koje će je pratiti uz stigmu da sam joj baš ja otac.

Noćna mora

To me najviše muči i često se pitam: “Bože, ako je tako suđeno meni, zašto i njih dvije moraju biti osuđene na takav život!” To je noćna mora i više bih volio da su me ubili, a ne osudili da cijeli život moje dijete pati. Na kraju moram reći još nešto – nisam svetac, ali nisam niti Ivin ubojica - poručio je Stojanović iz splitskog zatvora.

Sredinom studenog trebao bi pred Županijskim sudom iznijeti svoju obranu.