S vremenskim odmakom sve su manje šanse za otkrivanje i uhićenje ubojice meksičke turistkinje Selene Margarit Graciano Macedo (31), čije je tijelo prošle subote pronađeno zakopano na splitskom Marjanu . Dokazuje to činjenica da policija proteklih godina nije uspjela rasvijetliti mnoga ubojstva, unatoč opsežnim istragama i velikoj pozornosti javnosti.
‘Pumpanje’ statistike
Statistički gledano, policija riješi gotovo sve slučajeve ubojstva. Tako je prošle godine zabilježeno 31 ubojstvo i 17 teških ubojstava, a razriješeno je 30 ubojstava i čak 20 teških ubojstava. Razlika u brojkama prijavljenih i razriješenih sugerira da je policija prošle godine razriješila i neka ubojstva iz prethodnih godina. No, policijsku statistiku “pumpaju” jednostavni slučajevi u kojima nije potrebno veliko kriminalističko znanje da bi se došlo do ubojice. Najčešće je to pijani susjed, razjareni muž, zlostavljana žena, sin... To su jednostavna ubojstva s malo detalja za ustanoviti, a ubojica često i sam prizna djelo na početku istrage. Postupak je jednostavan: izuzmu se svi tragovi, obavi brzinski očevid, sasluša priznanje ubojice i podnese kaznena prijava.
No kada je riječ o složenijim slučajevima, koji zahtijevaju značajan kriminalistički i forenzički rad, policiji ne ide dobro. U policijskoj bazi podataka nalazi se oko 175 neriješenih ubojstava, slučajeva kojima se ne nazire kraj i koji godinama stoje u ladicama policijskih uprava. Od ubojstva Selene Margarit prošlo je deset dana. Ubojica je iza sebe ostavio brojne tragove. Pronađen je okrvavljeni nož, samoljepljiva traka, krvavi ruksak, japanka i šešir nestale turistkinje... Na tijelu i predmetima nestale djevojke pronađeni su biološki tragovi koji bi trebali dati DNK ubojice. Šest nadzornih kamera pokriva Marjan. Ubojstvo je, slažu se kriminalisti i psihoprofileri, izvedeno aljkavo, nimalo profesionalno. Učinio je to poremećen čovjek... Unatoč svim tim kvalifikacijama, policija već deset dana tapka u mraku. Postavlja se pitanje - ako ne mogu naći ubojicu Selene Margarit, kako će ikada razriješiti profesionalne, mafijaške egzekucije u kojima počinitelji, u pravilu, pomno paze da iza sebe ne ostave ni mikroskopski trag?
Ekipa za očevid
Prošlo je više od godinu dana od nestanka Antonije Bilić . Tijelo nije pronađeno i to je jedan od rijetkih poznatih slučajeva gdje se nekome sudi za ubojstvo bez tijela ubijenog.
Tu je i slučaj Davora Golubića, vlasnika kafića Princ Student koji je u ožujku likvidiran s tri hica u Savskoj u Zagrebu, kod svog ugostiteljskog objekta. Ubojica je i dalje na slobodi.
Nikada nije pronađen ni ubojica Hrvoja Turibaka iz Španskog koji je u srpnju pronađen u svom stanu u lokvi krvi.
Ovih dana iz pritvora je zbog nedostatka dokaza pušten i Gino Hamidović, kojeg se tereti za ubojstvo Hašima Osmanovića 29. veljače. Žrtva je ubijena u Chevroletu u Aveniji Dubrava.
Sve su to slučajevi koji zahtijevaju detaljnu istragu i opširnu forenzičku obradu mjesta zločina, te niz istražnih radnji kako bi se došlo do počinitelja. Iskusni kriminalist govori nam kako je u mnogim policijskim upravama još vlada mentalitet prema kojem u ekipe za očevid idu najmanje sposobni. - I dalje se vjeruje da ekipa za očevid ‘samo postavlja traku i čeka dolazak inspektora’, što nije točno.
Mnoge uprave ne shvaćaju da je očevid ključan za otkrivanje ubojice i da jednom loše odrađen očevid nema priliku za ‘popravni’. Proteklih godina domaća forenzička znanost značajno je uznapredovala. Policija raspolaže metodama poput 3D rekonstrukcije događaja, sve se češće koristi i DNK analiza, proširena je suradnja s međunarodnim policijskim agencijama, utemeljena je nacionalna baza otisaka prstiju AFIS... Unatoč tomu ubojice i dalje uživaju u slobodi, opušteno šeću među građanima zajedno s još bar 175 takvih diljem zemlje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....