Sve do srijede u 18.13 sati obitelji Fogadić, kao i Lojna i cijela nacija živjeli su u uvjerenju da je Ivana Fogadić (29) zajedno sa sinčićem Patrikom (5) živa te da se sklonila na tajnoj lokaciji ne bi li sredila misli koje su je, ako je suditi po oproštajnom pismu, mučile mjesecima, godinama…
Četverodnevna intenzivna potraga dobila je tragičan epilog i to zahvaljujući prolaznicima. Patrikovo je tijelo pronađeno u srijedu predvečer, 500 metara nizvodno od Marine Prelog u jezeru HE Dubrava, a jučer u 15 sati u predjelu Struge, s druge strane jezera, pronađeno je i tijelo njegove majke Ivane Fogadić.
Ništa prepušteno slučaju
Obdukcija na čakovečkom Odjelu patologije Županijske bolnice pokazala je da je uzrok smrti dječaka utapanje, čime se isključuju prijašnje spekulacije da je možda ubijen prije pada u vodu. Nekoliko sati prije nego što je pronađena mlada majka, iz derivacijskog kanala kod akumulacijskog jezera HE Čakovec izvučen je s muljevitog dna Ivanin Opel Astra s kojim se preko nasipa zaletjela u vodu u gluho doba noći s nedjelje na ponedjeljak. Prednji dio auta bio je smrskan, vjetrobransko staklo bilo je razbijeno, a desno suvozačevo staklo bilo je spušteno. Ništa nije prepustila slučaju, odlučila je sebe i sina odvesti u smrt.
Stanovnici međimurskog mjestašca Totovec, gdje se Ivana doselila prije gotovo šest godina, od trenutka spoznaje da je mlada majka s djetetom nestala i da je suprugu Valentinu na Facebooku ostavila oproštajno pismo zastrašujućeg sadržaja, u šoku su.
Kao da ga se bojala
- Eno, pogledajte, u dvorištu je ostala Patrikova kantica za vodu i pijesak. Od nje se nije odvajao. Ona mu je bila dovoljna za igru. Skromno je bio dijete kojem se u igri znala pridružiti samo majka Ivana. Prijatelja u selu nije imao. Bio je sam, baš kao i Ivana. On je njoj bio čitav svijet. Ako se već nije mogla nositi sa životnim mukama, mogla je dječaka poštedjeti smrti i pustiti ga da živi - govori jedan od mještana Totovca dok mu se suze slijevaju niz lice. Ivaninoj je obitelji bio desna ruka nakon što su se doselili u Totovec.
- Kad se samo sjetim dana kad je trudna Ivana sa suprugom došla gledati tu kuću u Kovačevoj ulici. Držali su se za ruke. Ona je klimala glavom na svaku Valentinovu riječ. Kao da ga se bojala. Odmah su pristali na kupnju. Tad sam pomislio: ‘Bože moj, pa kud su ovi mladi zalutali u ovu zabit’. Mislim da su podigli kredit za taj njihov novi dom. Ipak, Valentin pristojno zarađuje kao pirotehničar, samo što je vrlo rijetko bio kod kuće i vječito je odsutan zbog posla. A kad je boravio u domu, sina je odgajao po vojnički. Režim vojske, ako znate što mislim.
S osmijehom na licu
Nije lako figurirati kao otac i izbivati iz doma i onda očekivati čudesa, da dijete pleše po njegovim komandama - objašnjava još susjed Fogadićevih koji im je redovito kad je imao priliku donosio voće, povrće ili drva za ogrjev. Tako je bilo i za prvi njihov Božić u Totovcu, kad je maleni Patrik došao na svijet. Rodio se mjesec i pol prerano, sa smetnjama u razvoju. Vodila ga je na vježbe i bila je brižna majka. Mještani kažu: “Bilo je lijepo vidjeti njezin osmijeh i tu brižnost, bila je to žena uvijek puna pozitive i s osmijehom na licu”.
Kao samohrana majka
- U posjet joj je dolazila jedino njezina majka Marica. Ivana u kući nije imala goste. Nitko od nas mještana nije joj bio u domu. Ona je, međutim, dolazila sa sinom zahvaljivati nam kad bismo joj pomogli. Bila je zahvalna na svemu, a opet, nakon spoznaje da je ubila sebe i dijete, sada smo tek svjesni da je u sebi skrivala jezivu tajnu.
Znate kako su Ivana i Patrik pričali? Kao dvoje odraslih ljudi. Dečko je imao nevjerojatan vokabular iako je vrlo kasno prohodao. I ona je bila jako obrazovana. Dok je odrastao, tražila je intenzivno posao. A kad ga je dobila u obližnjoj osnovnoj školi, Patrik je krenuo u vrtić. Bila je požrtvovna toliko da bi onaj tko ih ne zna pomislio da je samohrana majka - govore Totovčani koji su se prisjetili jednog razgovora s Ivaninom majkom Maricom. Požalila im se kako Valentinu ne može oprostiti što je njihovu kćer odveo tako daleko, i to u nepoznato, daleko od svih.
Istraga se nastavlja
Policija je na dan prijave nestanka razgovarala sa svim mještanima. Odgovori koje su dobili o odnosu između Ivane i Valentina začudili su ih jer nitko ni jedne ružne riječi nije rekao o tom čovjeku. A Ivana se, sudeći po pismu, gušila u agoniji.
Baš kao što se pirotehničar Valentin, koji je u jednoj večeri, dok je bio na službenom putu, ostao bez supruge i sina koje je, kako sam ponavlja od prvog dana, “volio i ništa nije naslutio”.
Valentin Fogadić nakon što je doznao da je tijelo njegova sina pronađeno, završio je u bolnici.
Iako su tijela majke i djeteta pronađena i premda oproštajno pismo upućuje na ubojstvo i samoubojstvo, policijska istraga slučaja se nastavlja.
Riječ je o tzv. proširenom suicidu
- Laik nikada neće moći razumjeti što se dogodi u psihi čovjeka da ozlijedi ili oduzme život vlastitom djetetu - kaže dr. Darko Marčinko, psihijatar Centra za krizna stanja.
- Informacija svakako nema dovoljno da bismo mogli davati preciznu ocjenu konkretnog slučaja, ali može se pretpostaviti da je u pozadini neko psihijatrijsko oboljenje ili poremećaj ličnosti. Mnogi se pitaju tko je kriv i je li se tragedija mogla spriječiti. Takva pitanja sada nemaju smisla, treba znati da se mnogi poremećaji ne mogu prepoznati niti primijetiti - kaže dr. Marčinko. Cijeli mu slučaj, kaže, izgleda kao tzv. prošireni suicid, kad osoba koja sebi odluči oduzeti život uzme “sa sobom” i sebi bliske osobe.
- Da bismo mogli rekonstruirati što se dogodilo, trebali bismo provesti tzv. psihološku obdukciju, tijekom koje se detaljno prikupe informacije od obitelji, kolega, susjeda i drugih osoba. No, to se iznimno rijetko radi - kaže dr. Marčinko. Ističe da su ovakvi slučajevi vrlo rijetki te da broj suicida u Hrvatskoj pada.
- Sve je više mjesta na kojima ljudi mogu dobiti pomoć, poput Centra za krizna stanja koji radi 24 sata na dan - kaže dr. Marčinko.