Gotovo šest dana trajala je potraga za njime, a sve je stalo u petak poslijepodne. Specijalna policija samo je izašla iz crnog kombija, i u središtu Vodnjana uhitila Danijela Brnosa, 30-godišnjeg Vodnjanca, koji je gotovo cijeli tjedan uspijevao izbjeći policijske patrole raštrkane po Istri. A on se skrivao u središtu Vodnjana. Sumnja se da je u Vodnjanu bio samo neko vrijeme, posljednjih nekoliko sati prije uhićenja te kako je ostatak proveo po šumama, od sjevera do juga Istre. Policajci u crnom, sa šljemovima i u specijalnoj uniformi, uspjeli su mu stati na kraj. On odjeven samo u hlače, golog torza, nije se opirao uhićenju. Kažu mještani, skrivao se u stanu u samom centru Vodnjana. To je poslijepodne Vodnjan doživio pravu kriminalističku potjeru, kakvu će dugo pamtiti.
Sve je počelo protekle mirne svibanjske nedjelje. U istarskoj policijskoj postaji zazvonio je telefon. Uplašeni glas javio je kako se ispred hotela Pineta u Vrsaru dogodila pucnjava. Mladić, od oko 30 godina, nakon kratke prepirke s djevojkom, djelatnicom hotela, u nju je uperio pištolj i ispalio hitac. Nakon 19-godišnje Martine, ista sudbina čekala je i 23-godišnjeg mladića, njezina kolegu, koji je, vidjevši prepirku, djevojci odlučio uskočiti u pomoć. No naoružani napadač je odlučio presuditi i njemu. Ni trenutka se nije ustručavao iz pištolja ispaliti nekoliko hitaca i u 23-godišnjeg Roberta. Nekoliko metaka u glavu za nju, nekoliko u mladićev prsni koš.
U lokvi krvi, no pri svijesti, nakon brzog dolaska policije i pružanja hitne pomoći, ozlijeđeni su prevezeni u pulsku Opću bolnicu na daljnje liječenje. Već tada izvan životne opasnosti te pri svijesti bili su spremni pomoći policiji oko svih detalja nesretnog događaja. Meci nisu uspjeli nanijeti teže ozljede vitalnim organima. Sami unesrećeni odmah su otkrili identitet njihova napadača. Riječ je o 30-godišnjem Danijelu Brnosu iz Vodnjana.
On je, kako tvrde očevici, nakon pokušaja ubojstva, pobjegao u nepoznatom smjeru pješice, i od tada mu se gubi svaki trag. O automobilu marke BMW, o kojem su pisali svi mediji, u početku nije bilo riječi, tvrdi izvor iz policije.
Tek kasnije, nakon brojnih dojava građana o kretanju jednog automobila neuobičajenom brzinom, tvrde iz policije, pretpostavilo se da je Danijel Brnos za svoj bolesni naum ipak koristio automobil.
Dolores Rajačić, majka Danijela Brnosa, u razgovoru samo dan nakon nesretnog događaja, i sama nam potvrđuje kako on nije imao automobil. “Uvijek su ga drugi vozili gdje god je trebao ići. Mislim da ga je i taj dan netko vozio”. Je li imao pomagača, o tome zasad, nema službenih dokaza. No, sa sigurnošću možemo kazati kako od tada, od nedjelje 7. svibnja u 14 sati i tri minute, počinje najveća potjera u Istri u posljednjih dvadesetak godina, koliko se sjećaju u Policijskoj upravi istarskoj.
Kao film, a zapravo je stvarnost
Od te se nedjelje 30-godišnjem Danijelu Brnosu iz Vodnjana izgubio svaki trag do petka, kada je uhićen u Vodnjanu.
Istog trena alarmirane su sve policijske postaje u Istri, podignute policijske patrole, koje su odmah krenule u nezapamćenu akciju traganja za odbjeglim Brnosom.
O tome koliko je situacija bila komplicirana, saznalo se više tek kako je vrijeme prolazilo, a Brnosu još nije bilo traga.
Prvi dan angažirano je više desetaka policajaca, no u policiji su ubrzo shvatili kako ne raspolažu dovoljnim brojem ljudi. “U proteklim danima angažirali smo sve naše resurse, sve ono što možemo i čime raspolažemo, ali procijenili smo da to nije bilo dovoljno, i ravnateljstvo nam je odobrilo ispomoć iz drugih policijskih uprava s drugih područja”, kaže nam Dragutin Cestar, načelnik Policijske uprave istarske.
Angažiran je veliki broj policijskih službenika iz specijalnih jedinica, interventne policije, kriminalističke policije te su upotrijebljeni posebni tehnički resursi, posebna tehnologija, psi tragači, helikopter, sve kako bi se stalo na kraj naoružanom mladiću koji danima sije strah. “Da, koriste se i posebne tehnologije. O tim detaljima ne možemo govoriti. Ono što je ovih dana bilo objavljivano u medijima jest korištenje helikoptera”, kaže načelnik istarske policije. Zahvaljujući helikopteru, policija je uspjela nadzirati široki spektar teritorija, koji je sa zemlje nemoguće držati pod kontrolom. “Prikupili smo određena saznanja i podatke, što nam koristi u daljnjem traganju”, tvrdi Cestar.
“Osjećamo se kao u kriminalističkom filmu, samo što je ovo stvarnost”, najčešći je bio odgovor mještana Vodnjana kad smo ih upitali kako se osjećaju. A kako i ne bi? Policijske patrole na svakom su koraku, pregledava se svaki kutak mjesta. Šume, ceste, pa čak i nebo iznad Vodnjana, sve je pod strogim mjerama kontrole. I nije im svejedno, tvrde. Naoružana, opasna osoba negdje vreba, a nitko sa sigurnošću ne zna gdje se nalazi. Svi nagađaju, svi misle da su ga krajičkom oka vidjeli negdje u bijegu, kako iskače iz vlaka na relaciji Galižana - Vodnjan, mjesta koja su udaljena samo nekoliko kilometara. Kao da je netko pomno osmislio neki dobar krimić, svaki detalj je na svojem mjestu. Ništa nije prepušteno slučaju. Ni peti dan potrage nije urodio plodom. Policijski službenici iz cijele Hrvatske danonoćno su češljali teren. Čuvali su ulaz u kuću majke Dolores, ujedno i mjesto stanovanja Brnosa, koja je dan nakon nesretnog događaja pretresena u nadi da će pronaći nekakav trag. “Sve su mi pretresli. Njegovu sobu, cijelu kuću. Mislili su da će ovdje pronaći oružje”, tvrdila je u ponedjeljak Brnosova majka Dolores u razgovoru s nama.
Pod strogom policijskom kontrolom bio je i autolimarski obrt Matana Brnosa, oca bjegunca, koji je nekoliko dana ranije krenuo na put u Bosnu. Detaljno su pregledani svi automobili koji su se nalazili u dvorištu autolimarije. Sve kako bi se našao bilo kakav trag o Danijelu. Danima se strogo pratilo kretanje svakog automobila na istarskom ipsilonu. Pretres automobila bio je uobičajena praksa. Kontrolirao se svaki izlaz s istarske autoceste, tunel Učka. No, ništa. Brnos se nije kretao tim cestama.
Danima se tragalo na području sjeverne i centralne Istre, no odjednom su se intenzivirale policijske patrole na području Vodnjana. Dalo se naslutiti da je Danijel Brnos u blizini.
“On vrlo dobro poznaje ovo područje. Tu mu je poznat teren, ovdje je sigurniji. Sigurno se skriva negdje u blizini”, često se znalo čuti od Vodnjanaca, koji su svakodnevno svjedočili novim detaljima u potjeri dosad nezapamćenih razmjera.
No kako jedan čovjek može, pješice ili automobilom, kretati se nezapaženo od sjevera do juga Istre, a da pritom zaobiđe sve policijske patrole koje su na terenu kako bi upravo njega pronašle?
Načelnik Policijske uprave istarske tvrdi kako se radi o izuzetno velikom području, koje se vrlo teško drži pod nadzorom. Bjegunac koji se kreće pješice, zasigurno neće hodati cestom, koristit će zaklonjene šumske putove. “Mi smo zaista angažirali veliki broj službenika, ali mislim da je razumljivo kako tako veliki prostor nije moguće blokirati i pretražiti tako da nitko ne može proći. Može se dogoditi da osoba bude skrivena negdje na 10 metara udaljenosti i da ju se ne može uočiti”, objašnjava nam načelnik istarske policije, koji nastavlja: “Zahvaljujući brojnim dojavama građana, kojima se najiskrenije moram zahvaliti, uspjeli smo sakupiti saznanja, ali činjenica je da je možda bio u našoj blizini a da ga nismo uspjeli pronaći”, kaže nam Cestar. Izuzetno zamršenu situaciju oko vodnjanskog bjegunca, kojeg pomalo u šali u Vodnjanu nazivaju Rambo, pokušavao je raspetljati posebni stožer - skup profesionalaca koji je imao zadatak na što učinkovitiji i brži način, kroz koordinaciju aktivnosti, analize i usmjeravanje tijeka traganja, stati na kraj Brnosu.
“Sine, predaj se, molim te”
Bilo je tragova, Brnos je učinio nekoliko krivih koraka koji su alarmirali policajce. “Čujte, naravno da takve osobe, kada se odluče u bijeg, nekako moraju egzistirati. On mora konzumirati hranu, piće, ima nekakve druge potrebe, negdje s nekim mora komunicirati, mora doći do neke hrane, i bez obzira na sav oprez, uvijek iza toga ostaje neki trag, uvijek postoji mogućnost da je netko nešto vidio i zapazio”, objašnjava načelnik Cestar. Apeli majke Dolores, za koju je Brnos bio posebno vezan, posebice nakon razvoda roditelja, nisu pomogli da se mladić preda policiji. S time se složio i otac Matan, rekavši: “Mora odraditi kaznu za to što je učinio”, te dodao kako ga sin nije posjetio gotovo deset godina, iako oboje stanuju u Vodnjanu, te kako ga nije bilo kod kuće u vrijeme Danijelova napada. Apele su mu cijelo vrijeme upućivali i iz policije, jer što je vrijeme više odmicalo, situacija odbjeglog Brnosa bila je sve teža i kompliciranija.
Martina Terlević (19) i Roberto Cuccurin (23), žrtve Brnosova napada, hospitalizirani su i izliječeni. Nakon operacije izvađeni su im meci koji, srećom, nisu nanijeli teže ozljede opasne za život. Njihova je bolnička soba na odjelu kirurgije u pulskoj Općoj bolnici sve vrijeme njihova boravka bila pod strogom kontrolom naoružanih policajaca.
Istarskog bjegunca tereti se za čak dva kaznena djela: pokušaj teškog ubojstva i pokušaj ubojstva. Dokaže li se da je kriv, uslijedit će zatvorska kazna, koja Brnosu ne bi bila prva.