IGRE NA SREĆU

Tajni život informatičara i njegovog šogora: ‘Da imam takav sustav, bio bih najbogatiji Hrvat‘

Jedan tvrdi da je radio na Zakonu o igrama na sreću, a drugi je informatičar u Croatia osiguranju

Ilustrativna fotografija

 Graham Prentice/Alamy/Alamy/Profimedia

Nedozvoljene igre na sreću, ako je suditi prema presudi Županijskog suda u Zagrebu od utorka, sreću ne donose nikome, a za posljedicu imaju sudske pravorijeke.

Pa su se tako Domagoj B. (55), kojega USKOK tereti za zločinačko udruženje, ali i za nedozvoljene igre na sreću u sastavu zločinačkog udruženja, i Miro P. (41) suočili s posljedicama stjecanja nepripadne imovinske koristi. Sudsko vijeće na čelu sa sutkinjom Jadrankom Kos osudilo je na dvije godine zatvora Domagoja B. te mu je naloženo plaćanje u državni proračun 46.522 kune koje je zaradio kršeći zakon, dok je Miro P. dobio 11 mjeseci zatvora koji su mu zamijenjeni sa 660 sati rada za opće dobro, a državi mora na račun platiti nepripadajućih 7500 kuna. Također, osuđeni dvojac mora solidarno podmiriti i 77.280 kuna troškova vještačenja te po 2000 kuna sudskog paušala.

- Nesporno je dokazano da je Domagoj B. zajedno s Mirom P. bio taj koji je organizirao i povezao osobe u zajedničko djelovanje. Bio je osoba koja je odredila pojedine uloge svih počinitelja te odradila za cilj stjecanje nepripadajuće imovinske koristi. Da je Domagoj B. bio organizator proizlazi iz svih dokaznih radnji, 3500 stranica telekomunikacijskog vještačenja, pretrage mobitela. Iako je nastojao relativizirati zakonitost tih radnji, stav je vijeća da se svatko brani kako je njemu najpovoljnije. Drugookrivljeni Miro P. je priznao krivnju, naveo osobne razloge pa i da je prvookrivljeni njegov šogor.

U istrazi se problematiziralo radi li se o igrama na sreću. One to bile jesu prema članku 3. Zakona o igrama na sreću i taj je zakon donesen da se spriječi pranje novca i financiranje terorizma. Domagoj B. je govorio u svoju obranu da je sudjelovao u pisanju tog zakona. No ili ga je krivo razumio ili je tražio rupu u zakonu da si pribavi nepripadnu imovinsku korist - rekla je obrazlažući presudu sutkinja Kos cijeneći iskaz "jednog od organizatora Tomislava P. koji se ranije nagodio s tužiteljstvom te objasnio u detalje kako se odvijala cijela ta mašinerija".

Inače, inicijalna optužnica je obuhvaćala 17 osoba, no njih 15 se davno nagodilo s USKOK-om na blaže kazne.

Prema optužnici, Domagoj B. i Tomislav P. su od listopada 2016. do ožujka 2017. organizirali i povezali u zajedničko djelovanje 15 osoba među kojima je i Domagojev šogor Miro. Svatko je dobio svoju ulogu i zaduženje u toj organizaciji nedozvoljenih igara na sreću po ugostiteljskim objektima. U dogovoru s vlasnicima lokala postavljali su aparate - touch screen računalne jedinice te dogovorili da će im davati novac koji će isplaćivati dobitnicima tih igara. Aparate su potom Mario K., Ivica M. i Tonći Č. montirali u kafiće, ali tek nakon što ih je prethodno sastavio i prilagodio za igre na sreću Miro P., inače informatičar u Croatia osiguranju. USKOK također tvrdi i da je Tomislav P. preko interneta pristupao serveru na neutvrđenoj lokaciji i isključivao pristup igrama kako bi izbjegli sankcioniranje u slučaju nadzora Porezne uprave i policije. Zarađivalo se tako po kafićima od Zagreba, Novske i Prigorca preko Banove Jaruge, Kutine i Slavonskog Broda sve do Šibenika i Bilica. Mozak ekipe Domagoj B. zaradu je dijelio s ostalima, a njegova obrana na suđenju je u najmanju ruku posebna jer se u jednom trenutku dotakao i grofa Russella.

- Na početku želim reći da nisam nikad bio kazneno ni prekršajno evidentiran, niti sam bio svjedok na sudu, a kamoli šef zločinačke organizacije. Od 1991. sam radio svoj posao i želim napomenuti da sam sudjelovao i pomagao u pisanju Zakona o igrama na sreću koji je 1991. zabranio igre na sreću u kafićima. Kako sam bio predsjednik i član hokejaškog kluba te mnogih drugih sportskih udruženja, znam što znači riječ organizacija.

Kad sam uhićen, policajac me pitao gdje je igraonica. Ja sam bio vlasnik dva susjedna stana koje nismo spajali te su u jednoj od soba bile igračke i zato smo tu sobu zvali igraonica. Da vas pitam, kakav sam ja to šef organiziranog udruženja kad vozim stari auto? Prvotno je optužnica bila podignuta protiv nas 18 i stavljalo nam se na teret stjecanje materijalne dobiti, a sam Tomislav P. je rekao da sam ja od 46.500 kuna davao plaće, a kasnije je kod davanja iskaza jednog od okrivljenih, kad je spomenuo bonus od 2000 kuna, on maknut iz optužnice jer je bio umirovljeni policajac tako da nas je (pre)ostalo 17 optuženih. Sve mi ovo sliči na Kafkin proces.

Slušali smo u sudnici razgovor gdje ja kao nagovaram gazdu lokala da nauči ljude igrati. Evo vam u spis slika ekrana različitih aparata Novomatic i EGT koji se razlikuju u muzici i na tim aparatima nemate što obučavati ljude jer je princip rada isti. Mi smo gazdama lokala davali bonuse da bi ljudi igrali i to nisu bile igre na sreću. Svi naši kompjuteri su bili 'all in one' koji u monitoru imaju i hard disk i touch screen. Policija je odnijela sve iz kafića, otvarali su ih bez našeg prisustva te su shvatili da nema aparata za sreću - rekao je u svoju obranu Domagoj B. priloživši u spis i fotografije gumba za isplatu. Pritom je pojasnio da ti gumbi mogu biti bilo koje veličine i da se bez takvog gumba isplata ne može izvršiti.

- Poznato mi je da su ljudi bušili drvo i stavljali te gumbe za isplatu pa su tako bili sakriveni. Aparati koji imaju do tri bravice su zabavni aparati, a oni s više od tri bravice su kockarski. Tvrdim da naši uređaji nisu bili prepravljani. Ovaj postupak se temelji na 16 inkvizicijskih priznanja. Da ja imam sustav koji košta 10 milijuna eura, bio bih najbogatiji Hrvat. Ponovno tvrdim da servera nije bilo. Ne kažem da nismo radili na crno i da mi nije cilj bila dobit. I za to se kajem. Ali tijekom ovog postupka povrijeđena su moja prava. Nije pronađen ni jedan ugovor koji je bio zaključen sa mnom i svi uređaji su u vlasništvu kafića.

Nisam siguran da shvaćam što je USKOK predvidio optužnicom koja je tri puta izmijenjena. Sustav razlikuje aparate za zabavu od aparata za igru na sreću i njihove karakteristike su zakonom obilježene. USKOK je to sve dosta široko napisao pa mnogi to ne razumiju, čak ni oni koji provode zakon, pri tome mislim na Poreznu upravu. Prihod aparata ne može biti prihod aparata za sreću. Kad bih ja imao npr. kafić i stavio taj aparat pikado i ljudi pogode tri strelice pa im ja isplatim 50 kuna. To i dalje nije aparat za sreću - uvjeravao je sudsko vijeće još optuženi vođa zločinačkog udruženja igara na sreću naglašavajući da "ti ljudi zapravo ostvaruju interakciju njime, a ne s aparatom".

Kad prime pisani otpravak presude, obojica optuženih imaju pravo žalbe.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
18. srpanj 2022 08:52