Trajno poremećeni odnosi u obitelji Radulović iz Ploča, napose među braćom Mitrom i Milenkom rezultirali su stravičnim dvostrukim ubojstvom koje je potreslo čitavu Hrvatsku. Milenko je u svom pomahnitalom naumu automatskom puškom dokrajčio vlastitog brata Mitra i susjedova šesnaestogodišnjeg sina kojega je ubio na putu prema školi. Dječaka je sačekao u dvorištu stambene zgradu dok je prečicom išao prema školi ispalivši mu smrtonosni hitac u glavu. Susjedi su čuli četiri pucnja i vidjeli dječaka kako nepomično leži na travi u lokvi krvi. Pomahnitali Milenko zatim je sjeo u svoj automobil Yugo 45 odvezavši se na deponij u predgrađu Ploča gdje je ubio vlastitog brata Mitra. Najprije mu je pucao u leđa da bi ga zatim dokrajčio iz neposredne blizine pucanjem u glavu.
Policija nije izlazila sa službenim informacijama o motivu koji je rastrojenog Milenka nagnao na takav krvavi pohod. "Koliko trebaš biti lud i poremećen da ubiješ dijete i vlastitog brata"?, pitali su se Pločani s kojima smo razgovarali nakon tragedije koja je njihov grad zavila u crno.
Neriješeni imovinski odnosi
Međutim, upućeniji u obiteljske i međususjedske odnose Milenka Radulovića kažu da je s bratom imao neriješene imovinske odnose oko stana, obiteljskog naslijeđa iza smrti majke, dok je s dječakovom obitelji također imao razmirice imovinske naravi u barakama kod vatrogasaca u Primorskoj ulici gdje su do prošle godine živjeli.
Spor među braćom nastao je nakon smrti majke, a sve je rezultiralo i višegodišnjim sudskim postupkom koji je okončan na način da se razvrgne suvlasnička zajednica u stanu u Ulici Stjepana Radića u Pločama. Taj stan od 66 kvadrata u kojem je živio Mitar (dok je Milenko živio u baraci kod vatrogasaca) sudskom odlukom trebalo je prodati i novac podijeliti među nasljednicima (Mitrom, Milenkom, bratom i dvije sestre) jer se drugačije nisu mogli dogovoriti. No, do toga nije došlo jer je bilo nemoguće naći kupca koji bi se upustio u kupovinu takvog stana s problematičnim vlasnicima.
Ubijeni Mitar je bio manjinski vlasnik stana, jer je sestra svoj dio prepustila osumnjičenom Milenku, ali je potraživao 37 tisuća kuna koliko je bilo procijenjeno njegovo ulaganje u renoviranje stana. Mitar je živio sam u tom stanu godinama polažući pravo na njega, kažu od 1992., dok su mu majka i brat Milenko živjeli u barakama. Često je govorio kako je njegovom zaslugom sačuvan stan u Domovinskom ratu jer je on bio branitelj te je jedva spriječio da u stan uđu treće osobe i zauzmu ga. Stoga je smatrao da mu pripada više negoli bratu, koji je imao nekretninu - baraku.
Njihov otac je početkom 1992. godine otišao u Crnu Goru i nije se nikada vratio u Hrvatsku, majka je radila u Luci Ploče od koje je i dobila sporni stan. Do svoje smrti ga je obročno otplaćivala što se može vidjeti u zemljišno knjižnoj dokumentaciji.
Konstantne svađe
No, kako su godine prolazile, odnosi među braćom bili su sve gori i gori. Navodno je Mitar zamjerao što je Milenko skupa sa sestrom prodao vinograd u Staševici, a da on ništa o tome nije znao niti je od prodaje dobio ijednu lipu. Stoga su se često svađali, a znala je uredovati i policija. Susjedi su nam ispričali kako je u toj obitelji uvijek bio neki nered. Milenko se doseljavao u stan pa bi po nekoliko dana tu bili neredi, svađe i galame. Mitar je postavio i blindirana ulazna i balkonska vrata kako ovaj drugi ne bi mogao ući.
Dok im je majka bila živa nekako su funkcionirali, ali kad je ona umrla problemi su bili još veći, posebno oni imovinske prirode. Milenko je polagao pravo na stan jer se brinuo o majci koja je bolovala od raka i s kojom je živio u barakama - tako je barem pričao po Pločama, a da mu Mitar ne da blizu pristupiti.
Čak im je i otac nekoliko puta dolazio iz Crne Gore, ali kako mu nisu dali ući u stan vrlo brzo se vraćao natrag. Susjedi ne znaju je li živ.
Pločani su nam rekli da je Milenko uvijek bio čudan na svoj način, ali da se posljednjih godinu-dvije nije ponašao normalno. Imao je različitih faza od onih da nije izlazio iz kuće pa do besciljnog lunjanja po gradu. Pokazivao je i znakove hipohondrije, što je posebno došlo do izražaja u koroni. U trgovini su ga znali sretati s dvije maske i u duplim rukavicama, panično se odmicao od ljudi...
Kažu da se dan prije ubojstva bijelim Yugom vozao po Pločama, no nitko nije mogao slutiti da planira svoj krvavi plan u koji je uključio i 16-godišnjeg dječaka samo kako bi se osvetio njegovu ocu za neke ranije razmirice koje su imali kao susjedi u barakama u Primorskoj ulici.
On je oko 11:40 prepraćen pred istražnog suca u Dubrovniku koji mu je odredio jednomjesečni pritvor.
- Županijsko državno odvjetništvo osumnjičenog tereti za teško ubojstvo djeteta, ubojstvo brata te neovlašteno držanje oružja i streljiva. Pred Županijskim državnim odvjetništvom osumnjičenik je iznio obranu, ali nije odgovorio na postavljena pitanja. Nakon toga priveden je dežurnome sucu istrage koji mu je odredio istražni zatvor od mjesec dana na dvije zakonske osnove - opasnost ponavljanja djela, imajući u vidu težinu i okolnosti kaznenog djela, a druga zakonska osnova koja se iznimno rijetko određuje su teške okolnosti ubojstva djeteta, jer za to djelo je određena kazna zatvora od najmanje deset godina ili dugotrajni zatvor. On je dobio branitelja po službenoj dužnosti iz Ploča. Ne mogu iznijeti njegovu obranu, ali mogu reći da nije u potpunosti, nego dijelom priznao kaznena djela - izjavio je sudac istrage i glasnogovornik Županijskog suda u Dubrovniku Pero Miloglav.
- Nakon svih ispaljenih hitaca je u obje osobe ispalio još po jedan hitac da bi bio siguran da su mrtvi. Na ovom području ne pamtimo ovakva djela, ali za djelo na štetu djeteta je najmanja kazna 21, a najveća 40 godina zatvora, s tim da je još tu ubojstvo i posjedovanje automatskog oružja i streljiva - zaključio je Miloglav.
