Hladan tuš doživjeli su na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu Petar Majić (64) i Tomislav Gruja kao predstavnik optuženog VG komunalca kad su čuli drugu, nepravomoćnu presudu.
Naime, uoči devete godišnjice od stravične prometne nesreće na zaleđenom nadvožnjaku velikogoričke Kolareve ulice, kada su živote izgubili Pero Maras i Kata Solić, dok je Mirjana P. preživjela teške ozljede, još uvijek nema cjelovitog pravomoćnog pravorijeka u postupku koji se, osim protiv Majića i VG komunalca, vodio i protiv Damira Hrvojića (50).
Na prvom suđenju Hrvojić je nepravomoćno osuđen na djelomičnu uvjetnu kaznu od dvije i pol godine zatvora od kojih je godinu dana trebao provesti iza rešetaka, a ostatak je bio s rokom kušnje od tri godine. Suoptuženi Majić, pak, koji je u inkriminirano vrijeme 14. prosinca 2015. bio dežurni operativni voditelj zimske službe bio je oslobođen krivnje kao i VG komunalac.
No, viši sud je osuđujući dio Hrvojiću potvrdio, a oslobađajući ukinuo pa su Majić i Gruja za VG komunalac ponovno sjeli na optuženičku klupu.
Ovoga puta, druga sutkinja kojoj je dodijeljen spis, Majića je osudila na godinu dana zatvora s trogodišnjim rokom kušnje, a VG komunalcu je dosuđeno 15.000 eura novčane kazne koju mora platiti u roku od šest mjeseci od pravomoćnosti presude. Također im je naloženo i solidarno plaćanje 200 eura paušalnog troška suda.
I Majić i Gruja su ostali kod ranijih obrana odbacujući krivnju.
- Nemam ništa za dodati osim da sam sada u mirovini, primam 500-tinjak eura te i dalje mi ostaje vrlo neugodan osjećaj da sam bio sudionik tog tragičnog događaja. Istaknuo bih da dežurni operativni voditelj nema ovlasti mijenjati stupanj pripravnosti koji donosi stožer koji se sastoji od tri tijela. Toga jutra nije bilo nikakvih vremenskih promjena i nije bilo temelja za uključivanje drugog stupanja na koji utječu vremenske padaline, vlažnost zraka, temperatura – dopunio je obranu Majić.
Unatoč izdašnim završnim govorima branitelja koji su ukazivali, među ostalim, da je optužnica nepotpuna te da jedina krivica leži u prometnim potezima već osuđenog Hrvojića, sud je zauzeo stav da su i Majić i VG komunalac također krivi.
- Sud je na osnovu izvedenih materijalnih dokaza, iskaza svjedoka, nalaza i mišljenja vještaka zaključio da je došlo do propusta i da ste na nehajan način odgovorni za prometnu nesreću u kojoj su poginule dvije osobe. Okrivljeni Majić nije na pravilan način utvrdio stanje na cesti. Imao je saznanja o vremenskoj prognozi dostupnoj iz izvješća DHMZ-a, a prema nalazu i mišljenju vještaka Dragoslava Dragojlovića proizlazi da je temperatura oscilirala. Znači nije se, kao što to u obrani kažete, stabilizirala na -3 stupnja Celzijusa. Prognoza vam je bila dostupna, a u obrani ste naveli da ste tek idući dan došli do tog podatka. Da ste savjesno i odgovorno obavljali svoj posao, znali bi da se očekuje poledica. A posljedično tome proizlazi i odgovornost VG komunalca – rekla je kratko sutkinja obrazlažući presudu.
Optužnica je, podsjetimo, teretila Hrvojića da je kobnog jutra oko 5.55 sati vozeći Nissan brzinom od 68,7 km/h Kolarevom ulicom (ograničenje brzine 60 km/h op. a.) i dolaskom do nadvožnjaka nije prilagodio brzinu kretanja zaleđenom i skliskom kolniku. U zanošenju je izgubio kontrolu i prešao na suprotni trak gdje se frontalno zabio u Citroën Saxo koji je vozio Maras, a s njim su bili još susjeda Solić i supruga Mirjana. Na Citroën je potom naletio Ford koji je vozio Anđelko M. pa je Marasov auto odbačen unatrag da bi u rotiranju udario u ogradu i rubni kamen. Maras i Solić su zadobili višestruke prijelome i krvarenja te su na mjestu ostali mrtvi, dok su se u bolnici liječnici borili za život vozačeve žene.
- Probudio sam se oko 5.30 toga dana. Vani je bilo vedro, suho, bez vlage i inja. Tako je bilo i prilikom uspona na nadvožnjak. Dolaskom do ravnog dijela izgubio sam kontrolu. Auto je iznenada otišao ulijevo, udario u rinzol i ogradu te se odbio. I tad je na mene naletjelo vozilo iz suprotnog smjera u kojem su poginule osobe. Zatim je naišlo još jedno vozilo koje je udarilo. Izašao sam, dotrčao je i jedan vozač autobusa. Prišao sam mjestu vozača i pokušavao otvoriti vrata, ali nije išlo. Sjećam se da sam jedva hodao tim dijelom ceste. Bilo je klizavo, hodati se trebalo četveronoške – prisjetio se na prvom suđenju Hrvojić uvjeren da je vozio 55 km/h. Led na cesti nije vidio, a kad je na njega stupio, kaže da je imao osjećaj kao da ga je nešto gurnulo. Tim nadvožnjakom prolazi često, zbog nesreće se osjećao loše i patio je od nesanice, a po ‘savjetu policije i još nekih osoba, nije kontaktirao ozlijeđene i obitelj poginulih već je potonjima poslao telegram sućuti‘.
Petar Majić, pak, navedenom je dionicom prošao pet minuta prije nesreće, vozeći brzinom od 49 km/h. Taj podatak iščitao je GPS u vozilu, kao i da je koristio kočnice.
Prema optužnici, Majić je od 19 sati 13. prosinca do 5:15 sati 14. prosinca 2015. kao voditelj gradilišta u poslovnoj jedinici VG komunalac koje je zaduženo za provođenje zimske službe odnosno za osiguravanje mogućnosti odvijanja prometa, olako držao da neće ugroziti sigurnost sudionika u prometu. Postupio je, prema presudi, protivno članku 6. st.2 Zakona o sigurnosti prometa na cestama i članku 36 st. 1. Pravilnika o održavanju cesta jer propustio naložiti preventivno posipanje kolnika Kolarove na nadvožnjaku iznad A11, iako je znao da prognoza DHMZ za tu noć upućuje na mogućnost jutarnje poledice na istaknutim dijelovima kolnika. I upravo to se dogodilo.
- Nikad se ne mogu predvidjeti sve mogućnosti i varijante, a dokaz tome je i ta nesreća nakon koje u mom životu više ništa nije isto. Više sam puta razmišljao jesam li poduzeo sve što je trebalo i jesam li mogao predvidjeti. Cijeli tjedan prije te nesreće, pa i za taj dan, bio je definiran prvi stupanj pripravnosti koji je značio obvezu dežurnog operativnog voditelja da nadzire i kontrolira stanje prometnica te utvrđuje je li došlo do promjene oko oborina ili oscilacije temperature. Prvi stupanj ne očekuje padaline ni poledicu, ali dežurni operativni voditelj vrši nadzor prometnica i prati vremenske uvjete. Za taj dan prognoza je bila mala vjerojatnost za poledicu i bez padalina, uz temperature do -3. Kada sam prošao po nadvožnjaku, kočio sam i auto nije proklizao iako je imao ljetne gume – objasnio je Majić na prvom suđenju dodavši da bi se preventivno posipala cesta da je utvrđeno bilo što sporno.
Iz izvješća GPS uređaja iz vozila Male zimske službe iščitalo se da su djelatnici kobnog jutra u 4.33 sati prilikom kontrole prošli preko nadvožnjaka Kušanec brzinom od 51 km/h i sve je bilo suho. Na nadvožnjaku je prometna signalizacija upozoravala na mogućnost poledice, a nakon nesreće postavljeni su i senzori poledice. Posipanje cesta solju ne ovisi o temperaturama, već ako je kolnik mokar i temperature idu ispod ništice.
Tomislav Gruja, predstavnik suoptuženog VG Komunalca objasnio je u sudnici 2021., pak, da je društvo u vlasništvu Velike Gorice osnovano sa zadatkom održavanja nerazvrstanih cesta na velikogoričkom području unutar zimskog razdoblja i to rade na temelju izvedbenog programa rada Velike i Male zimske službe.
Tijekom sudskog postupka provedena su tri prometna vještačenja. Jedan je vještak tvrdio da je Hrvojić vozio 67 km/h, drugi je brzinu na početku zanašanja povisio na 88 km/h, no treći vještak izračunao je brzinu od 68,7 km/h koju je sud prihvatio. Vještak je zaključio i da je od zanašanja Hrvojićeva vozila do mjesta nesreće bilo 95,2 metra te da se na tom putu auto mogao zaustaviti da je vozio do 51,9 km/h. Maras bi naletio na zaustavljeni auto pa bi deformacije oba auta bile manje. Na zaleđenom kolniku do zanašanja vozila može doći pri bilo kojoj brzini, a prema mišljenju vještaka, zanašanja ne bi bilo da je nadvožnjak bio posut solju.
Prema iskazima svjedoka djelatnika policije, hitne pomoći i vatrogasaca utvrđeno je da je kolnik bio potpuno zaleđen na nadvožnjaku dok su prilazni kolnici bili suhi. Vještak meteorolog je objasnio da se zbog niskih noćnih i dnevnih temperatura zraka dva dana prije nesreće kao i u samoj noći nesreće, nadvožnjak dovoljno ohladio pa su postojali jaki uvjeti za poledicu na uzdignutim dijelovima kolnika, dok je na pristupnim nije bilo jer tlo ima određeni toplinski kapacitet, a temperatura zraka nije bila dovoljno niska da i taj dio kolnika zaledi.
Stupanj pripravnosti i obveze postupanja zimske službe određivali su se tako da je grad Velika Gorica, kao investitor, faksom svakodnevno slala izvještaj DHMZ-a zimskoj službi, a na kojem je bio upisan i stupanj pripravnosti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....