Ministarstvo unutarnjih poslova morat će isplatiti svojem bivšem djelatniku Vladimiru Milankoviću iz Siska 978.750 kuna troška za obranu od optužbi za ratni zločin počinjen na području Siska i Banovine 1991. i 1992. godine, te mu refundirati još i 167.000 kuna za troškove suda kojima je ishodio prethodni iznos, odlučio je nepravomoćno sisački Županijski sud. Na sve će se obračunati i kamate pa će svota za isplatu iz državnog proračuna zasigurno premašiti 1,2 milijuna kuna, a približit će se i iznosu od 2 milijuna kuna, jer mu je za obranu ranije isplaćeno više od 700.000 kuna.
No u postupku u kojem mu je država financirala obranu Milanković nije dokazao nevinost, već mu je ona sama dokazala krivnju - osuđen je na 10 godina zatvora zbog sudjelovanja u ubojstvu 23 civila i jednog ratnog zarobljenika srpske nacionalnosti. Velika većina obitelji ubijenih nije uspjela ishoditi odštete. Koliko je poznato, samo je jednoj obitelji to uspjelo sudskim putem, te je jedan postupak okončan nagodbom. Sve ostale tužbe odbačene su zbog zastare ili nedostatka dokaza.
Utvrđeno je da Milanković "kao zamjenik načelnika sisačke Policijske uprave nije spriječio nezakonite nasilne ulaske u kuće i stanove, nezakonite pretrage, ponižavanje, zastrašivanje te fizičko i psihičko zlostavljanje ljudi na širem području Siska i Banovine, već naprotiv, da je sprečavao istrage zločina, odobravao nezakonite radnje podređenih i ohrabrivao ih na to, a i osobno sudjelovao u zlostavljanju i napadima na pojedine civile te naredio nezakonito zatvaranje većeg broja civila srpske nacionalnosti, što je rezultiralo ubojstvom 24 žrtve, odnosno 23 civila i jednog ratnog zarobljenika". Prvotno je osuđen na osam godina, ali mu je Vrhovni sud kaznu preinačio u 10. Nakon izdržane dvije trećine kazne pušten je iz zatvora 2018. Istovjetan postupak vođen je i protiv generala Đure Brodarca te bivšeg specijalca Drage Bošnjaka. Brodarac je umro u pritvoru 2011., a Bošnjak je oslobođen krivnje. Neposredni počinitelji egzekucija nikada nisu utvrđeni.
Okrivljenikova tužba
U svojoj tužbi Milanković navodi da je, čim je doznao za kazneni postupak, u lipnju 2011. Ministarstvu podnio zahtjev u kojemu traži da mu se podmire troškovi obrane kao bivšem djelatniku. Njegovi odvjetnici, Siščanka Nataša Čučić i Zagrepčanin Milenko Umičević, nastupali su kao jedan, odnosno iskazivali su trošak zastupanja jednog odvjetnika. Odlukom tadašnjeg ministra Tomislava Karamarka zahtjevu je udovoljeno te su im plaćena po dva računa, odnosno svakom odvjetniku po 351.000 kuna u rujnu i prosincu 2011. godine. U sljedeće tri godine ispostavili su još po tri računa svatko u vrijednosti od po 498.750 kuna, dakle zajedno 997.500 kuna, no ti računi nisu nikada plaćeni.
U tom razdoblju Tomislava Karamarka na mjestu ministra zamijenio je Ranko Ostojić. On je odlučio propitati Karamarkovu odluku kod Državnog odvjetništva, pa u konačnici odlučio da Milankovićev zahtjev smatra neosnovanim jer "ratni zločini po svojoj prirodi ne mogu proizaći iz obavljanja policijskog posla". U međuvremenu će Milanković doista biti pravomoćno osuđen za ratni zločin (2014.), ali će godinu kasnije podnijeti tužbu za isplatu neisplaćenih mu troškova od 997.500 kuna. Županijski sud u Sisku ga je odbio 2016., on se žalio pa je drugostupanjski Županijski sud u Zagrebu, koji je tužbu prihvatio, umanjio iznos po 9375 kuna po odvjetniku, te ga utvrdio na 489.375 kuna. Tuženi MUP podnosi reviziju, a Vrhovni sud 2020. ukida drugostupanjsku presudu te je vraća u Sisak na ponovno suđenje.
- Veći dio svojeg radnog vijeka proveo sam radeći za Republiku Hrvatsku, odnosno za MUP. Bio sam na važnim pozicijama, više godina načelnik PU sisačko-moslavačke, a od 1997. do 2000. godine i savjetnik u Uredu predsjednika za nacionalnu sigurnost. Bio sam šokiran kada je protiv mene pokrenut kazneni postupak - rekao je tužitelj Milanković, navodeći kako se za financijsku pomoć Ministarstvu obratio znajući da sam neće moći financirati obranu, a da na nju ima pravo jer je radio u sustavu.
Promjena stajališta
Sud u Sisku zaključuje nespornim da je MUP zaključio, a ministar Karamarko 2011. potpisao odluku kako tada okrivljeni Milanković ima pravo na pravnu pomoć Ministarstva sukladno Zakonu o policijskim poslovima i ovlastima, kao što nije sporno da je odvjetnicima po toj odluci plaćeno više od 700.000 kuna. Sporno je što isto Ministarstvo mijenja stajalište o opravdanosti dosuđivanja troška i zahtjevima za isplatom, smatrajući da za tako nešto nema pravne osnove.
Županijski sud u Sisku se pri donošenju odluke rukovodi ranije iznesenim pravnim shvaćanjem viših sudova, smatrajući da tužitelj ostvaruje pravo na besplatnu pravnu pomoć s obzirom na to da je u inkriminiranom razdoblju imao status službene osobe, tj. policijskog službenika, u kojem svojstvu je bio ovlašten izdavati zapovijedi te je bio odgovoran za poštivanje i primjenu ratnog i humanitarnog međunarodnog prava o sigurnosti i zaštiti civila te humano postupanje prema ratnim zarobljenicima, pa okolnost vođenja kaznenog postupka zbog ratnog zločina nije predstavljala osnovu za uskraćivanje prava na besplatnu pravnu pomoć, odnosno isplatu naknade troškova obrane njegovih branitelja, pri čemu nije odlučno što je tužitelj angažirao dvoje branitelja, s obzirom na to da u ovom postupku potražuje isplatu naknade po jednom branitelju, stav je sisačkog suda.