Prošle godine hrvatske su vlasti strancima izdale više od 82.000 dozvola za rad, a pretpostavlja se da će taj broj premašiti 100.000. Nisu svugdje poželjni, čemu svjedoči slučaj iz samoborske pizzerije, gdje ne žele "zapošljavati četnike iz Niša". No ni svi hrvatski poslodavci nisu za poželjeti, a tome svjedoči slučaj jednog niškog radnika u Karlovcu. Karlovačko poduzeće Ligneus, koje se bavi preradom drva, već nekoliko godina uvozi radnu snagu s istoka, od Srbije do Pakistana.
Iako je do sada bilo govorkanja o nefer odnosu toga poslodavca prema njima, sada je to postalo "crno na bijelo". Općinski sud u Karlovcu po tužbi jednog očito obespravljenog radnika iz Srbije, Miroslava J., nepravomoćno je odlučio kako mu poslodavac mora isplatiti čak osam plaća koja mu nikada nije isplatio, a u tom je razdoblju i šest mjeseci koje je odradio "na crno". Svota osam bruto plaća nije velika, 31.494 kune, ali samo zato što je radnik radio za minimalac. Poslodavac će radniku morati platiti i više od 5000 kuna sudskih troškova.
Nova neugodnost
Miroslav je u pogonu Ligneusa, koji je u Karlovcu u unajmljenim halama od nekadašnjega drvnog giganta DIP-a vodio direktor Željko Ratković, počeo raditi 24. veljače 2020., iako nije bio prijavljen niti je imao ugovor o radu, i tako cijelih šest mjeseci, do 23. kolovoza, kada je dobio ugovor o radu. Legalno je nastavio raditi do kraja listopada, kada je, s obzirom na to da nije primio ni kunu plaće, poslodavcu dao otkaz.
Pomalo je bizarno da u tome zapravo nije uspio do danas, jer je tuženi poslodavac izbjegavao primiti pismenu pošiljku.
Tuženi direktor Ratković usprotivio se tužbi, poriče da bi on imao bilo kakve veze s tim radnikom prije kolovoza, kada ga je zaposlio na poslovima u proizvodnji, pa se poziva upravo na tu dokumentaciju, ugovor o radu iz 23. kolovoza te prijavu na mirovinsko i zdravstveno osiguranje s danom kasnije.
- U veljači 2020. nije uopće bila izdana dozvola za njegov boravak i rad, bez koje zaposlenje nije bilo moguće, pa ni prava iz radnog odnosa tužitelj ne bi mogao početi ostvarivati prije 24. kolovoza, te je nejasan i neosnovan njegov zahtjev za isplatom iznosa za plaće prije toga dana - kaže poslodavac Ratković, dodajući da je radnik samovoljno i jednostrano prestao dolaziti na posao od 10. listopada te mu je šest dana poslije - dao otkaz.
No, ubrzo će se za njega otkriti još jedna neugodnost, ne samo da mu nije isplaćivao plaću, već je radnika zaposlio na crno. Bivši radnik sudu je, naime, podastro ugovore o najmu s jednim karlovačkom stanodavcem, gdje je stanovao dok je radio prije tog razdoblja, koje je s vlasnikom kuće sklopio upravo direktor Ligneusa, datiranim 5. ožujka. Stoga se pita: zašto bi mu poslodavac plaćao stanarinu od početka ožujka ako je kod njega počeo raditi tek potkraj kolovoza?
Sud nespornim drži da je ugovor o radu potpisan u kolovozu, kao i da je tada uslijedila prijava radnika na osiguranja, te da je sve to raskinuto u listopadu, no napominje kako se iz ugovora o najmu kuće vidi da je radnik doista s radom započeo puno prije, posvjedočio je to vlasnik kuće koji je i sam živio u toj kući. Rekao je da je uz Miroslava bilo još pet radnika te su svakoga jutra išli na posao kombijem Ligneusa, u pogone gdje je i on išao potpisivati ugovore o najmu.
Jedan od radnika bio je Goran I., također iz Srbije, koji je živio u istoj kući i radio u istom pogonu. Prošao je isto kao Miroslav, pa je i on tužio poslodavca. U ovom slučaju je ispitan kao svjedok. Rekao je da su cijelo vrijeme od poslodavca dobivali gablec, od ponedjeljka do petka, bio im je osiguran smještaj, ali im nije isplaćivao plaće.
Isključeni telefoni
Sud je poklonio vjeru ugovorima i izjavama svjedoka te zaključio da je nesporno dokazano da je radnik iz Srbije stanovao u kući u karlovačkom Mostanju zajedno s još nekoliko radnika na račun Ligneusa, da su radnici na posao putovali službenim kombijem i radili svakoga dana od 7 do 15 sati, da su nosili službenu odjeću s oznakama Ligneusa, pa iz svega proizlazi da je tužitelj tamo radio od veljače, a ne od kolovoza 2020., unatoč tome što prije nije imao sklopljen ugovor o radu. Tuženik je kao poslodavac dužan tužitelju kao radniku isplatiti plaću za obavljeni rad, zaključio je nepravomoćno Općinski sud u Karlovcu.
No, neće ova priča imati sretan kraj, teško će se radnik imati gdje naplatiti. Od raskida ugovora do ove nepravomoćne presude prošle su gotovo dvije godine, do pravomoćnosti će možda jedna, a u međuvremenu je Ligneus krenuo na put u stečaj s milijunskim dugovima, s napuštenim prostorom i isključenim telefonima, pa onda i brisanje iz sudskog registra. Neće tako završiti prva tvrtka kojoj je direktor Željko Ratković, već - deseta.