Iako je već u javnosti stvoren "psiho profil" masovnog ubojice u Pragu, pokušali smo dobiti i objašnjenje stručnjaka. Obratili smo se stoga prof. dr. Darku Marčinku, Predstojniku Klinike za psihijatriju i psihološku medicinu Medicinskog fakulteta KBC Zagreb i redovitom profesoru na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uz ogradu kako iz etičkih razloga ne može komentirati konkretni slučaj, pitali smo ga o profilu masovnih ubojica, što kažu istraživanja.
- Analiza ličnosti serijskih ubojica ukazuje da je kod njih visoko izražen tzv. narcistički spektar koji uključuje više kliničkih slika, a dijagnostički se proteže od narcističkog do antisocijalnog poremećaja ličnosti. Obilježja ovog spektra su nezdravi narcizam, sklonost iskorištavanju drugih ljudi, nedostatak empatije i osjećaja za potrebe drugih ljudi, kao i nerealna slika sebe i svojih potreba. Postoji tzv. procijep selfa, viđenje sebe nije u skladu s optimalnim viđenjem i u ovom procijepu nastupaju i nerealna očekivanja od drugih ljudi, uz često idealizirajuće viđenje samog sebe. Dakle, temeljni psihološki mehanizam obrane je rascjep ili crno-bijelo prizma realnosti, gdje sebe uglavnom vide idealizirajuće (kao heroja ili žrtvu, tzv. bijeli dio prizme), a druge vide uglavnom kao ugrožavajuće ili čak progonitelje (tzv. crni dio prizme). Kada u bitnim odnosima dožive povredu, ovaj tip ličnosti nema kapaciteta to proraditi nego mora odreagirati na van, kroz trenutno oslobađanje vlastitog lošeg unutarnjeg osjećaja, dakle skloni su impulzivnom reagiranju jer nemaju kapacitet za odgođenu reakciju - kaže naš sugovornik.
Da je David Kozak, student praškog Filozofskog fakulteta živio u nekom svom "filmu", već se može iščitati iz napisa po češkom portalima. Koliko se to uklapa u "kliničku sliku" masovnih ubojica, naš sugovornik kaže:
- Istraživanja pokazuju da je unutarnji svijet serijskih ubojica prepunjen negativnim sadržajima, koje prazne iskazujući agresiju prema van jer nemaju dobar kapacitet za zdravo pražnjenje agresije. Često kroz narcističnu povredu, koja ne mora biti realna nego može u velikoj mjeri biti imaginarna (dakle nerealna), doživljavaju sram do razine nepodnošljivosti, a što može biti triger za teška kaznena djela. Posramljenje ih psihološki paralizira i cijepi od zdravih mehanizma obrane pa agresivna djela postaju loš pokušaj vraćanja kakvog - takvog samopouzdanja. Istraživanja pokazuju kako se kod značajnog dijela serijskih ubojica radi o patologiji iz kruga težih poremećaja ličnosti uz sindrom malignog narcizma.
Glavni elementi malignog narcizma su tipične karakteristike narcističnog poremećaja ličnosti, uz antisocijalne crte ličnosti, sadizam blizak egu kao i paranoidni osjećaj ugroženosti. S obzirom na njihov doživljaj da zaslužuju posebna prava, maligni narcisi ne poštuju društvene norme te su često počinitelji kaznenih djela, od krađa do ubojstava. Potreba za agresijom kao načinom samopotvrde, sklonost uništavanju, bijesu i jaka želja za osvetom, dio su sadističkog elementa malignog narcizma.
Često osjećaju mržnju, koju onda projiciraju na druge jer imaju jake deficite na razini strukture ličnosti nastale tijekom formiranja ličnosti, a koji im onemogućuju optimalno nošenje s nelagodnim emocijama i narcističnim povredama od drugih ljudi. S obzirom na problematičan superego (savjest i moral), smanjen im je ili potpuno reduciran kapacitet za osjećaj žaljenja ili krivnje za djela koja su počinili. Američki psihijatar Michael Stone napravio je ljestvicu zla gdje su na vrhu ljestvice upravo serijski ubojice - kaže prof. Marčinko.
Iako se psihopatija i antisocijalni poremećaj često spominju u istom kontekstu, prof. Marčinko naglašava da postoje razlike koje opisuje kroz narcistični spektar, a koji ide kroz pet modela funkcioniranja. Najniža razina je maligni narcizam, iznad kojeg je blaža forma antisocijalnog poremećaja ličnosti, zatim dolazi postojanje psihopatskih crta pa zatim antisocijalni poremećaj ličnosti u punoj formi. Na vrhu hijerarhije je psihopatija u punoj formi. Dakle, psihopatija je rezervirana za manji broj slučajeva. Čest je tzv. fenomen klackalice kod serijskih ubojica. U trenutku kada ispucaju kapacitet za agresiju prema van, ona se okreće prema sebi. To je objašnjenje suicida nakon počinjena teških kaznenih djela ubojstava. U podlozi stoji deficit strukture ličnosti i preplavljenost psihe agresivnim emocijama - zaključuje naš sugovornik.