- Osjećam se djelimično krivom, ali ne baš ovako kako mi to optužnica stavlja na teret. Odlučila sam odgovarati na postavljena pitanja i aktivno iznijeti obranu na kraju dokaznog postupka - rekla je na početku sudskog kaznenog postupka u aferi Tonko Zec (Tony Gerard)" optužena zagrebačka dizajnerica Marina Šnajder (59), piše Dubrovački.
Optužena za prijevaru
Zagrepčanku optužnica dubrovačkog Općinskog državnog odvjetništva tereti da je, s ciljem pribavljanja nezakonite imovinske koristi, lažnim prikazivanjem činjenica dovela u zabludu i navela druge osobe da nešto učine na štetu svoje imovine, čime je počinila kazneno djelo prijevare. Konkretnije, ODO Dubrovnik je tereti da je između 15. prosinca prošle i 14. siječnja ove godine, na još neutvrđenom mjestu, izradila tri posebne punomoći u kojima je navela da ju je Tony Gerard, poznatiji kao Tonko Zec, kao vlasnik nekretnine u povijesnoj jezgri Grada, opunomoćio i ovlastio da u njegovo ime i za njegov račun zaključuje ugovore o kupoprodaji tih nekretnina bez ograničenja.
Prema optužnici, okrivljena je sklopila i ugovor o doživotnom uzdržavanju u kojemu je lažno navela da joj Tony Gerard kao davateljici uzdržavanja, trenutkom svoje smrti, daje u vlasništvo sve nekretnine u Dubrovniku i sav gotov novac koji se nađe kod njega ili na bilo kojem računu. Državno odvjetništvo u optužnici tvrdi kako je to krivotvorenje punomoći izvela iako je znala da joj Gerard nije dao te punomoći niti je s njom potpisao ugovor o doživotnom uzdržavanju, nego se na tim dokumentima ona osobno potpisala kao Tony Gerard te je u te isprave umetnula neautentične ovjere zagrebačke javne bilježnice Željke Maroslavac. Specijalnu punomoć za prodaju nekretnina okrivljena je, prema optužnici, lažno predočila dubrovačkim ugostiteljima I.G. i M.D. koji su joj, ništa ne sumnjajući, povjerovali te su 12. siječnja ove godine s njom sklopili predugovor, a potom 11. veljače i ugovor o kupnji nekretnina.
Predaja novca
Podsjetimo, riječ je o prodaji poslovnog prostora - restorana površine 40,48 "kvadrata" u prizemlju zgrade koja ima ulaz iz Zlatarićeve i ulice Garište za iznos od 400 tisuća eura. Iz pouzdanih smo izvora doznali kako je tijekom istrage okrivljena izjavila da je prije punomoći s Gerardom surađivala godinu i pol, da joj je uredno slao papire želeći da ona napravi punomoć.
Ustvrdila je kako joj je rekao da on "ne ide u Dubrovnik gdje ga ne vole", da je zadnjih šest mjeseci imao nekakvih problema te je prestao koristiti svoj mobitel i da joj se preko konobara javljao iz jednog kafića. Tu su se i nalazili jer je "to najbolje, kako ga netko od ljudi s kojima ima probleme ne bi pronašao".
Naglasila je i da joj je rekao da mu trebaju novci te treba prodati objekt u Dubrovniku, ali ne može jer je tražio iznos koji najmoprimci prostora nisu željeli platiti, te je stoga odvjetnik napravio punomoć za prodaju nekretnine, što je Gerard potpisao, ovjerio i predao joj kako bi pregovarala s najmoprimcima.
Okrivljenica je u istrazi navela i da je primila isplatu novca te ga je u zagrebačkom kafiću "Borsalino" predala Tonyu koji je bio vidno uznemiren jer "ima dug prema nekim Albancima u Dubrovniku te mora riješiti svoju situaciju". Nakon toga je otišao na put i više joj se nikad nije javio. Ustvrdila je da je zbog novčanih problema katkad kontaktirala njegova školskog prijatelja Bašicu, ali i da je Gerardu trebalo pola milijuna eura da odradi neki posao.
Stoga je od supruga uzela 92.000 eura od stana koji je prodao 2017. godine i dala Tonyu, čime je svog supruga- Nijemca stavila u nezgodan položaj. Ustvrdila je kako je njezin suprug bio zadnji u kontaktu s Tonyem i s njim putovao. Tonya je poznavala 20 godina, gajili su međusobno povjerenje i nikad joj nije bio dužan. Navela je i to da su je kratko nakon prodaje nazvali Tonyev sin (za kojeg je otac bio zabrinut jer, živeći u Belgiji, ima problema s opijatima) i sestra s kojom dugo nije bio u kontaktu, a tvrdio je i da je "uzela sav njegov imetak".
Kome je Tony dugovao?
Za Tonya je rekla kako je najavio da mu trebaju dva-tri mjeseca da odradi neki posao i da će joj se javiti, što uopće ne čudi jer on tako radi cijeli život i "svi znaju da jedan dan ima 300 tisuća eura, a drugi dan 10 kuna". O druženju Tonya s njezinim suprugom nije imala veze i samo je "molila da joj posušeni novci budu vraćeni u roku tri mjeseca jer mora kupiti kuću". Na kraju je u istrazi izjavila kako je ona "oštećena i žrtveno janje" te ne zna zašto je Tony sve to napravio.
Iako je nazočio dokaznom postupku, svjedok I.G. nije svjedočio, nego je, uz suglasnost svih nazočnih, pročitan njegov iskaz iz istrage. Tada je ustvrdio kako je u vrijeme pregovora oko kupnje restorana bio u inozemstvu te je sve poslove vodio njegov prijatelj i poslovni partner M.D. koji ga je u siječnju nazvao i rekao da na molbu Gerarda došla žena koja "ima sve papire za prodaju restorana". Doznao je kako su, zajedno s odvjetnikom, provjereni svi papiri i da je sve čisto. Ustvrdio je da su problemi zaredali kad su ga počeli zvati Tonyev sin i sestra, a "sve što se kasnije događalo zna iz novina i po uličnim pričama". Za Gerarda je ustvrdio kako je osebujan lik s kojim je bilo teško komunicirati, da je stalno mijenjao brojeve i bio nedostupan pa ga stoga nije ni pokušao kontaktirati, tim više što je odvjetnik sve provjerio i rekao da je u redu. Nakon toga je posudio 200 tisuća eura. Za taj je iznos u kaznenom postupku postavio imovinsko-pravni zahtjev jer se smatra oštećenim.
Izbačen iz restorana
Svjedok M.D. je ispričao da Tonkova sina poznaje od prošlog ljeta kad je, noseći nož kojim nije nikom prijetio, ulazio u kuhinju te ga je zatekao u frižideru. Tad se navodno neuravnoteženo ponašao pa je čak izbačen iz restorana. Ustvrdio je kako su se otac i sin Gerard često svađali, a ih je nedavno tužio radi utvrđivanja ugovora nepostojećim, odnosno ništetnim. Sjetio se da je Tonka prvi put vidio prošle godine te da mu je okrivljenica donijela brisovno očitovanje i dostavila sve što je od nje tražio.
Nastavak dokaznog postupka na Kaznenom odjelu dubrovačkog Općinskog suda očekuje se koncem kolovoza.