Kad su D. G. (43) i njezini sinovi L. (11) i K.(4) prošle subote poslije ručka krenuli u kino, ništa nije dalo naslutiti da će doživjeti strašnu nesreću, u kojoj su pukom srećom svi preživjeli. Mlađi dječak poželio je gledati film "Sonic". Planirali su do kina tramvajem, a postaja im je dvije minute šetnje od stana u Ulici Cvijete Zuzorić. Predstava je bila u 16.15 sati pa su krenuli sat prije. Bio je divan sunčani dan.
Svi troje sjeli se na stolice ispod nadstrešnice na stanici. U jednom trenutku na postaju je došla majka s uspavanom djevojčicom.
Užasne minute
"Digla sam se da pogledam kad stiže tramvaj, a mlađi sin je krenuo sa mnom. Na displeju je pisalo da imamo još deset minuta čekanja. Odjednom sam čula stravičan bum i ugledala starijeg sina kako leži na podu kraj mene. U hrpi stakla bio je obliven krvlju. Mlađi je odmah počeo glasno plakati", priča nam majka o trenutku kad je 59-godišnji V. T. s 2,23 promila alkohola naletio na tramvajsku postaju svojim autom.
Zahvatio je rub kolnika te izletio s ceste i udario u nadstrešnicu tramvajske postaje, gdje je teško ozlijedio L. G.(11), njegovog brata K. G.(4), mladića i još jedno dijete, ono koje je spavalo u naručju majke.
Jedanaestogodišnjak nije izgubio svijest, a iz noge i glave mu je liptjela krv.
"Očistila sam mu ranu na nozi s vodom. Zamotala sam mu s rezervnom majicom da zaustavim krvarenje. Onda sam krenula po redu skidati to sve staklo s njega. I mlađi sin je imao stakla po nogicama i rukicama, to sam skinula. Vrisnula sam 'zovite hitnu' i uspjela sam nazvati muža i reći mu da brzo dođe", prisjeća se majka užasnih minuta nakon nesreće kad je imala osjećaj da je vrijeme stalo. Onda je pokušala sinu očistiti glavu.
Crna majica
"Nisam znala više kuda krenuti. Vikala sam 'dajte mi vode'. Ljudi su neki prišli, nemam pojma tko je bio. Svakako bih zahvalila djevojci koja je došla, uzela mlađeg u naručje i mazila ga, trudila se da on to sve ne gleda. Iako je nažalost sve vidio, jako je dobro vidio svu tu krv i sve", priča majka tiho dok sinovi u drugoj sobi obojica spavaju.
Prišao joj je mladić s priborom prve pomoći. I njemu bi zahvalila, kaže da joj je puno značila pomoć toga trena. Ona nije dizala pogleda od svoga djeteta pa se samo sjeća njegove crne majice. Bjesomučno je rezala gaze iz prve pomoći i čistila i micala to silno staklo sa svoga djeteta dok nije došla hitna pomoć.
"Staklo je bilo zabijeno u njegovo tijelo. Velike dijelove sam mogla izvaditi, sitne teško. Krv mu je curila iz glave na tri dijela. Polijevala sam ga vodom." On se od udarca danas ničega ne sjeća.
"Cijelo vrijeme je tad pričao: 'Mama, je l' ja ovo sanjam?, Mama, ovo nije istina, Mama, gdje je braco?' Od šoka nije prestao pričati", govori nam majka. "Nisam vidjela ništa osim svoja dva sina. Strašno je bilo. Kad je došla policija, pitali su me za detalje, nisam uopće bila prisebna. Došla je hitna, ali ne pitajte me za koliko", govori.
Dok su u kolima jurili prema bolnici sin ju je nebrojeno puta pitao što se dogodilo. "Ja bih mu objasnila pa bi pitao opet. 'Pitaj me tablicu množenja da vidiš je li imam potres mozga, govorio bi u jednom trenutku, a onda bi rekao - daj mi da se odmorim'".
Odmah su ga previli u bolnici, slikali su ga. Pukla mu je lubanja. Sašili su mu nogu, glavu i ruku. Bio je pun ozljeda. Nakon toga je počeo gubiti svijest, počeo je okretati očima.
Mora mirovati
"Vikala sam 'doktoreeee'. Odvezli su ga na intenzivnu gdje su mi dali da ga vidim isti taj dan. Primila sam ga za ruku i rekla mu tiho: 'Jel me čuješ? Ako me čuješ, stisni mi ruku.' I stisnuo ju je", govori majka i oči joj se pune suzama.
Od tog dana mlađi sin stalno želi da je netko uz njega. Ne odvaja se puno od majke. Bio je ljut što je brat ostao u bolnici, pitao je mamu zašto vozač koji je to napravio ne leži u bolnici uz bracu. Prvih 72 sata od udarca je bilo kritično.
"Zvala sam bolnicu prve večeri u 20, pa u 22 sata. Toliko su svi bili ljubazni. Doktori i sestre moraju zaista dobiti svaku pohvalu."
Na sreću, dječak se dobro oporavlja i u utorak su ga pustili kući. Sad čekaju da kost zaraste. Do tada mora mirovati, što 11-godišnjaku koji trenira nogomet u NK Trnje teško pada. Oporavak bi trebao trajati oko pet tjedana.
Od nesreće nije prošla ni blizu postaji. Čini joj se da neće skoro tamo. "Nisam baš previše svoja", kaže nam.