Ivica Đolo (44), posrnuli poduzetnik te bivši suprug nekadašnje Miss Universe, koji se već neko vrijeme nalazi po hrvatskim zatvorima te mu je posljednja adresa boravka glinska kaznionica, na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu zbog niza prevara i krivotvorenja isprava, nepravomoćno je osuđen na 10 godina zatvora. Odlukom suda mora nadoknaditi 24 628 kuna sudskih troškova i oštećenima vratiti preko 4,2 milijuna kuna (536.450 eura i 240190), dok (pre)ostali iznos od oko 3,5 milijuna kuna svojih potraživanja kroz postavljene imovinsko-pravne zahtjeve oštećeni će morati izborit u parničnom postupku.
U sudnici se tijekom postupka Đolo nastojao prikazati žrtvom institucija u sprezi, točnije policije i državnog odvjetništva koje ga, tvrdi, neosnovano progone. Pritom, međutim, razloge svojih tvrdnji podastro nije. Đolo je odbacio svaki vid krivnje iz činjeničnog supstrata optužnice tvrdeći i da je novac, ako nije uspio ispuniti obećano oko uknjižbe ili kredita, vraćao natrag priloživši pritom lažne potvrde o povratu. Na pitanja zamjenika državnog odvjetnika, kojem se obraćao sa "ti", nije odgovarao navodeći da za to nema potrebe. Ali se zato redom osvrnuo na pojedine točke optužbe koje naziva budalaštinama, idiotarijama, daleko od zdrave pameti jer da su neke osobe nagovorene da ga terete. A prilikom davanja generalija rekao je da ima kuću u Francuskoj, stan u Londonu, suvlasništvo nekretnine u Istanbulu i gotovinu te da postoje strane firme na njegovo ime.
Otegotne okolnosti
Kao otegotne okolnosti sud mu je uzeo u obzir visinu pojedinačnih iznosa kojima se okoristio, sam način dovođenja u zabludu oštećenika prema kojima se čak ponašao bezobrazno i bezobzirno ispitujući ih u sudnici o porijeklu novca koji su mu predavali. Otegotna je i njegova ranija višestruka osuđivanost (prevare, krivotvorenja isprava, sprječavanje dokazivanja, kleveta, lažno prijavljivanje kaznenog djela), a sud je stava i da je Đolo nastojao opstruirati kazneni postupak. Olakotno je, pak, da je jedan manji dio novca vratio, da je otac maloljetnog djeteta, ali i sam protek vremena jer mnoga djela potječu iz pretprošlog desetljeća dok ostala za koja je osuđen su stara preko deset godina.
U obrazloženju presude sud je zaključio da je Đolo dovodio u zabludu oštećenike, držao ih u lažnoj nadi fingirajući da će im realizirati uknjižbu nekretnina ili obećani kredit. Predstavljao im se kao zastupnik i menadžer Remax nekretnina, posrednik banaka, da ima veze u Gradskom poglavarstvu ako žele kupiti gradski stan...
"U svim slučajevima vidljiv je optuženikov modus operandi, nastoji biti uvjerljiv i prikazati kako dobro poznaje osobe koje su ovlaštene za odlučivanje o nekretninama i kreditima. Otišao je tako daleko da primjerice odlazi i u Austriju u banke zajedno s oštećenicima kojima je obećao kredit i pritom ne poduzima ništa za realizaciju. Velikoj većini oštećenika ni nakon svih godina nije vratio novac te se nastavljao ponašati prema njima bezobrazno ispitujući ih o porijeklu novca kao da su oni u statusu optuženika. Novac koji su mu dali on je tvrdio da im je vratio premda se radilo o krivotvorenim ispravama o povratu jer je na prazan papir, koji su oni potpisali misleći da će im riješiti obećano, naknadno upisivao sadržaj o njegovom povratu novca. Teško je i teoretski zamisliti da bi svi oštećenici lažno iskazivali o potpisivanju praznih papira i da su se urotili protiv Đole, a pogotovo kada niti jedan od njih nema problema sa zakonom u smislu eventualne osuđivanosti što se ne bi moglo reći za optuženika koji je na rasprave dolazio iz kaznionice u kojoj služi kaznu", navodi u obrazloženju sud za kojeg je Đolina obrana bila neuvjerljiva i suprotna dokazima i dokumentaciji.
Nastojao se prikazati kao žrtva
- U svom prvom iskazu se nastojao prikazati žrtvom protiv koje su neosnovano policija i državno odvjetništvo podnosile prijave, a tvrdio je i da su pojedine osobe nagovarane da ga terete, ali istina je očito suprotna jer su slučajevi iz ovog kaznenog postupka samo dio optuženikovih prijevara dok mu se za ostale slučajeve sudi(lo) u drugim postupcima. Iz reproducirane snimke ispitivanja u državnom odvjetništvu je vidljivo da se Đolo ponašao slobodno te neprimjerenim tonom govorio o policiji i tužiteljstvu. Imao je smjelosti ih prozvati umjesto da se bavio optužbom. Iz optuženikova držanja na snimci ispitivanja vidljivo je da se držao previše slobodno s jedne strane a istovremeno je pokazivao nezadovoljstvo i nervozu. Na neka je pitanja odgovarao otresito, a zamjeniku državnog odvjetnika koji ga je ispitivao obraćao se sa "ti". Dakle, to je jedno držanje koje odskače od držanja većine osoba u tim situacijama koje imaju određeno poštovanje i obzir. Imao je prilike na zadnjoj raspravi iskazivati, ali je predlagao odgodu navodeći da se ne osjeća sposobnim te da nije imao na raspolaganju odgovarajuću dokumentaciju. Njegov iskaz se svodio na opravdavanje navodne nemogućnosti iskazivanja te nije želio odgovarati na eventualna pitanja – obrazložio je sud dalje.
Iz preslušane snimke Đolina ispitivanja u tužiteljstvu moglo se čuti kako osporava optužbe odnosno "ne osporava da je došlo do određenih pravnih odnosa između njega i oštećenih". Zanimljivo je da na pitanja tužiteljstva nije odgovarao navodeći da za to nema potrebe. Ali se zato redom osvrnuo na pojedine točke optužbe. Za neke navodi da nemaju veze sa zdravom pameću, neke naziva budalaštinama i idiotarijama, ali i napominje da su neke osobe nagovorene da ga terete.
- Policija je produžena ruka državnog odvjetništva. U slučaju oštećenika B.L. je riječ o maltretiranju. On je jadan i dao mi je više novca nego što piše na potvrdi. I sve sam mu vratio. Oštećena Žanina se zapravo zove Žaklina. I njoj je novac vraćen. Papir trpi sve. Vezano za Z.Č. je riječ o smiješnoj priči – pravdao se Đolo koji je tijekom inkriminiranog perioda od 2007. do 2012. uvelike koristio svoj šarm, elokventnost i ideje na koje su "padale" osobe iz poslovnog svijeta.
Lanac prevara
U ovom lancu prevara najveću štetu među 20-ak osoba pretrpjela je poduzetnica iz Podstrane koju je Đolo oštetio za preko pola milijuna eura. Uvjerio ju je tijekom 2013. da preko švicarskih banaka može ishoditi kredit u zamjenu za jedan posto provizije te da mora otvoriti tvrtku u Švicarskoj za tu potrebu kako bi krenuli u odobravanje sredstava. Uvjet je pritom bio, uvjerio ju je dalje, da uplati na ime osiguranja kredita 244.000 eura, a potom još dodatno u nekoliko navrata 585.000 kuna. Za uzvrat joj je dao krivotvoreni ugovor o zajmu uvjeravajući ju da je inozemni kredit u fazi realizacije iako svjestan da su to samo bila obećanja te ju je, prema presudi, prevario ukupno za 465.000 eura.
Inače, prije pet godina Jutarnji list objavio je priču s jednom od oštećenih iz ovog lanca prevara, umirovljenicom s jednog sjevernojadranskog otoka, koja je nasjela na uglađenu Đolinu predstavu nakon što joj se predstavio kao "agent koji joj može uz povoljnu kamatu srediti višemilijunski kredit u austrijskoj banci jer na vezi ima najjačeg tamošnjeg bankara". Do kojih je razmjera prevara otišla pokazuje i činjenica da je Đolo cijeli performans odigrao u renesansnoj zgradi u Grazu u kojoj se doista i nalazi banka. No prostor u kojem je s Đolom potpisala garanciju za kredit te mu predala 9600 eura u nadi da će doista ubrzo isposlovati željeni kredit kako bi uložila u budućnost, zapravo je dvorana u sklopu Bank Austria u Grazu otvorena za javnost i u turističke svrhe jer je u njoj svojevremeno pasionirano plesao Napoleon!
Tek kad se Đolo prestao javljati, shvatila je da je prevarena. Uspjela je s njim razmijeniti samo nekoliko SMS-ova u kojima joj je pisao kako je "prezauzet rješavanjem njezina kredita".
'Htjela sam riješiti dugove'
- Dulje vrijeme sam pokušavala riješiti svoju financijsku situaciju, a htjela sam riješiti dugove i investirati u uređenje nekretnine. U bankama nisam mogla dobiti kredit, pa sam na preporuku prijatelja nazvala Đolu. Susreli smo se u Sheratonu. Došao je u odijelu kao fin i uglađen biznismen, kao pravi jetsetter. Cijelo vrijeme su mu zvonili telefoni. Ostavio je dojam traženog agenta iz bankarskog svijeta. Rekao je da posluje u Zürichu i Grazu te da je tamo grupacija Zagrebačke banke UniCredit – ispričala nam je prevarena umirovljenica koja je zbog Đole potegnula sve do Graza. Mjesec i pol dana prikupljala je potrebnu dokumentaciju. Dogovorili su da je osiguranje kredita 12.500 eura uz tri posto kamate na ukupan kredit te da Đoli za uslugu ide dva posto provizije.
- Pred bankom u Grazu čekao me Đolo. Sve je izgledalo ozbiljno, a ja sam bila presretna. Ušli smo u tu staru renesansnu zgradu. Po crvenom tepihu smo hodali do prvog kata. Vrhunski uređen prostor. Uveo me u dvoranu gdje su bili bijeli stolovi s velikim mašnama, uređeno kao za svadbu. Na stolu je bio fascikl, a u njemu svileni papiri. Na jednom od papira je pisalo da je to garancija za višemilijunske kredite. Bila je to lista s više imena, pa i mojim, za koje je navodno ishodio kredite. Predala sam mu novac za osiguranje kredita i to je potpisao, a ja sam potpisala neki bjanko papir na kojem je on kasnije, kako sam doznala, nadopisao da sam ja zapravo dužna njemu – pojasnila je dalje nasamarena žena. Kad je posumnjala u Đolinu vjerodostojnost, počela se informirati te otkrila kako se garancija banke zapravo šalje putem emaila, i to u šiframa, a nikako ne na papiru. Iako joj je bilo čudno što nisu otišli javnom bilježniku, onog trenutka nije se zabrinjavala jer je na dokumentima stajalo da je u slučaju spora nadležan Općinski sud u Zagrebu.
Kad odvrti film unazad, Đolo se ponašao kao "strašno važan čovjek" te ju je uporno uvjeravao da se ne brine jer je "na kolegiju u Narodnoj banci, pa na sastanku u Bank Austria..."
-Te sam godine imala građevinske radnike u kući koje sam trebala platiti. Bila sam uvjerena u realizaciju kredita, a na kraju sam pred tim radnicima ispala muljator - zaključuje žena koja je zbog svega angažirala odvjetnika Milka Križanovića. Iako je presuda nepravomoćna Križanović ne skriva zadovoljstvo te napominje kako "nije ni sumnjao da će sudbena vlast zaštititi prava svih oštećenika i utvrditi kaznenu odgovornosti počinitelja".
-Sada predstoji pravna bitka dalje da se oštećenici i obeštete, a što je dodatan test funkcionalnosti pravne države – kaže nam Križanović.