Bilo je oko ponoći kad sam ušao u sobu gdje je spavala kći. Uzeo sam je iz kolijevke, legao na kauč i stavio je sebi na prsa. Na trenutak se probudila, ali je opet zaspala. Razmišljao sam da li da i nju ubijem ili da je ostavim živu. Pred svitanje, došao sam do zaključka da je najbolje da i nju ubijem jer majku, djeda i baku sada već nema, ja ću ionako u zatvor, a njoj je bolje da je mrtva nego da je stave u neki dom za nezbrinutu djecu. Vratio sam je u kolijevku, uzeo nož...”
Ovako je potpuno mirno i staloženo inspektorima zagrebačkog odjela za krvne delikte Ivica Štefanović opisivao zašto je odlučio ubiti vlastitu kćerkicu koja je bila četvrta žrtva zločina koji je počinio te noći s utorka na srijedu 18. na 19. svibnja 1993. godine u...