NOVI DETALJI MISTERIOZNE SMRTI MLADIĆA Tomislav je cijelu noć lupao i tražio pomoć, a nitko mu nije otvorio!

Tomislav Blažević (23) bio je miran i dobrodušan dečko. Odgojili su ga otac i baka jer je ostao bez majke. Završio je za pekara, ali nije imao posao.

Razbacane stvari

Obitelj ima kuću u karlovačkom prigradskom naselju Logorište, no on je većinu vremena provodio sam u stanu u Grabriku, najmnogoljudnijoj gradskoj četvrti, koja je naslonjena na Luščić. U toj ulici, ispred stambene zgrade na broju 43, u utorak prije svitanja pronađeno je njegovo beživotno tijelo. Stanari koji su išli na posao ugledali su ga čim su otvorili vrata stambene zgrade. Bio je položen na leđima, raširenih ruku, skupljenih nogu, u trapericama, jakni i majci. Kraj njega je bio ruksak i mobitel, malo dalje i jedna njegova cipela, druga mu je bila na nozi. U hlačama je imao novčanik. Sve odjevne predmete i stvari koje su kod njega našli posebno će se vještačiti, a izuzete su na mjestu događaja odmah nakon očevida.

- Kako je i kada točno umro? Što je tamo radio? S kime je bio? - ovo su pitanja na koja u utorak policijski istražitelji, kao ni Željko Brkljačić, zamjenik županijske državne odvjetnice koji je rukovodio očevidom, nisu imali odgovor.

Ono u čemu tužitelj nije imao dvojbe jest da je mladić preminuo nasilnom smrću, zbog čega je naložio obdukciju na zagrebačkom Zavodu za sudsku medicinu. Zgrada ima pet ulaza, gledajući slijeva, to je četvrti. Na prvom katu iznad stan ima obitelj Križanić.

- Čuo sam neku galamu i dolazak više automobila, otvorio sam prozor i dolje vidio tijelo, točno tada je policajac baterijskom svjetiljkom osvijetlio njegovo lice. Tada sam vidio da je mlad dečko. Sjećam se da je dalje bila cipela - kaže nam Vlado Križanić.

Dragan Aščić sa sedmog kata u jutarnjim satima išao je baciti smeće. Čim je otvorio vrata, ugledao je mrtvo tijelo.

- Vidio sam da ima raskopčan remen i šlic i onako preko bokova malo svučene hlače, toliko da mu se vidjelo donje rublje. Nisam vidio ni kapi krvi - kaže nam šokirani Aščić.

Nije bilo rana

Od izvora bliskog istrazi doznajemo da na tijelu mladića nije bilo otvorenih rana, ali su zapaženi brojni hematomi, poglavito po rukama. Osim toga, na jagodicama prstiju zamijećena je krv.

Dok je ekipa za očevid PU karlovačke obavljala očevid, građani su im govorili da su čuli lupanje pred zgradom u sitnim noćnim satima i da je netko zvonio. Između 1 i 4 sata u noći na utorak netko je pozvonio na desetak zvonaca iz nekoliko ulaza, posvjedočili su nam sami stanari.

Ana Roknić iz prvog ulaza (br. 43C) rekla nam je da je zvono čula u 3.45, nije se javljala jer je mislila da je neka greška. Ujutro je doznala da je netko zvonio i susjedima Ribić i Mrljak.

- Pozvonio nam je oko 1, onako intenzivno, jako. Supruga Mirjana je pogledala kroz prozor i vidjela ga. On se tada već prebacio na ulaz do nas, i tamo je zvonio. Onda je prošao ispod našeg prozora i zamaknuo iza zgrade. Izgledao je kao da pred nekim bježi, a nije bilo nikoga. Nije trčao, mirno je hodao, ali kao da je bio smušen, kao u nekoj panici, činilo se da je bio zbunjen. Nosio je torbu na leđima i svijetlio je nekom baterijicom. Još supruga pita jel ga tko lovi? pa sam kaže da nema tko. Bio je uplašen, ali ne znamo tko bi ga uplašio - rekao nam je nam Josip Mrljak s drugog kata. Miloš Martinović iz tog ulaza rekao nam je da su ga policajci pitali je li čuo pozive upomoć.