NIŠTA OD PRESUDE HRVATSKOM BRANITELJU KOJI JE NA USKRS UBIO PRIPADNIKA BBB-a Sutkinja zatražila još dva saslušanja

Nakon godine i pol od ubojstva Ante Škembera (29), vatrenog pripadnika Bad Blue Boysa, koji je ubijen lanjskog Uskrsa na autobusnoj stanici u novozagrebačkoj Sloboštini tijekom prepirke oko vozne karte, na Županijskom sudu u Velikoj Gorici danas je trebala biti izrečena presuda Džemalu Palošu (62) zvanom Kobra.

Sutkinja Nataša Brleković odlučila je preotvoriti raspravu nakon pomnog razmatranja spisa, a sve kako bi dodatno utvrdila i razjasnila neke stvari poput podatka u kojem je stupnju "jake afektivne tenzije" Paloš bio u vrijeme ubojstva. Na idućoj raspravi biti će ponovno saslušan vještak psihijatar ali i vozač autobusa koji je najbolje mogao čuti dijalog između Paloša i žrtve.

Za Paloša je taj nesretni obračun bio verbalni delikt jer da se u konačnici samo branio od pripitog mladića koji je žustro negodovao što nema putnu kartu pa je vozač autobusa ugasio motor. To se nije svidjelo Palošu pogotovo jer je imao problema s mjehurom te je moram na toalet, pa je ustao sa sjediša i otišao do vozača te mladiću rekao: "Ako si socijalni slučaj ili branitelj pokaži dokument i pustit će te. Ovako si terorist. Teroriziraš putnike.'

- Na to me mladić opsovao i odmah udario šakom u bradu rekavši da dokumente nema. Da me ne udari opet, primio sam ga za obje nadlaktice te sam ga izgurao iz autobusa i rekao vozaču da može krenuti. Ali mladić me tad udario u nogu. Pokleknuo sam. Vrtilo mi se kao da ću pasti. Instinktivno sam, potom, nagonom ratnika iz džepa izvadio nožić samo da me prestane tući. Ja sam se cijelo vrijeme branio rukama od udaraca. No, ne znam kad je došlo do kontakta njegova tijela i noža jer nožem nisam mahao već sam ga držao uza se. On se zatim okrenuo i otišao, a ja sam ušao u autobus, sjeo na isto mjesto, treće po redu i otišao kući. Meni je jako žao što se to dogodilo. Nisam imao namjeru nikog ubiti već zaplašiti. On se napiknuo na nož - pravdao se Paloš sutkinji.

Podsjetimo, kobnog 16. travnja prošle godine u popodnevnim satima Paloš se vozio u autobusu linije 268 iz Zagreba za Veliku Goricu. Na autobusnoj stanici u Oreškovićevoj ulici u 17.40 sati u autobus je na prva vrata ušao Ante Škember pristojno pozdravivši vozača. Vozač mu je uzvratio pozdrav pritom zatraživši kartu na uvid. Mladi Škember, koji je nekoliko sati prije toga obilazio kafiće po susjednim Dugavama, čudio se kako i na Uskrs mora platiti kartu pa se vratio do aparata i u njega gurnuo poništenu kartu.

Nakon što ga je vozač upozorio da ta karta nije važeća izbila je svađa u koju se, iznerviran viđenim jer se gubi vrijeme, uključio i Paloš obrativši se mladom putniku riječima:

"Nemoj maltretirati vozača koji samo radi svoj posao, a niti nas ostale koji smo karte kupili. Ili kupi kartu ili izađi." Škemberu se ta lekcija nije svidjela pa je Palošu odbrusio: "Stari, tebe nitko ništa nije pitao."

Na to se Paloš ustao te je počelo naguravanje i tučnjava. Škembera je izgurao iz autobusa i izvukao iz džepa skakavac marke Nato military dužine oštrice 7 cm kojim ga je ubo u trbuh. Sam trenutak uboda nitko nije vidio, no "uhvatio" ga je jedan od putnika mobitelom. Nakon toga Paloš se vratio u autobus kao da se ništa nije dogodilo, a Škember je napravio par koraka i pao u grmlje kraj stanice. Njegove noge uočila je jedna vozačica.

Iako je davao još znakove života, preminuo je u KBC Zagreb nekoliko sati kasnije jer mu je Paloš probio trbušnu aortu pa je iskrvario u trbušnu šupljinu.

Potraga za ubojicom trajala je nekoliko dana jer oko tijela Ante Škembera nije bilo nikakvih tragova i još je kobnog dana padala kiša, a autobus iz kojeg je izbačen, nastavio je svoju vožnju. Nakon očevida na mjestu pronalaska tijela, istražitelji su rekonstruirali Škemberovo kretanje tog dana te saznali da je bio u nekoliko lokala u Dugavama gdje se družio s prijateljima i s djevojkom.

Tada su počeli pregledavati i snimke nadzornih kamera na obližnjim zgradama te su na samo jednoj snimci uočili Antu koji je, očito zbog teškog ranjavanja, nakon nekoliko koraka, legao na zemlju. Dodatnim pregledavanjem te snimke istražitelji su primijetili u pozadini svjetla autobusa pa su nabavili snimku iz njega i shvatili što se dogodilo.

Situaciju je policiji zakomplicirala činjenica da je Ante u prvi trenutak nakon tog sukoba ostao na nogama, a nasilni putnik vratio se u autobus koji je nastavio vožnju prema Velikoj Gorici.

Vozač je čak, kad je Paloš izašao na svojoj stanici van, zahvalio što mu je pomogao riješiti situaciju ni ne sluteći pritom da se zahvaljuje ubojici.

Osim zbog ubojstva Ante Škembera, Paloš je prijavljen i za posjedovanje oružja. U pretrazi njegova doma policija je osim spornog noža, pronašla i 75 komada streljiva kalibra 9 puta 19 milimetara, pet komada ručnih bombi model M-75, deset komada upaljača UPMAH-2, četiri trotilska metka od 200 grama, dvije tromblonske mine M-60, dvije tromblonske mine nepoznatog proizvođača, dvije improvizirane eksplozivne naprave, jednu automatsku pušku marke FAL kalibra 7,62 milimetara s dva pripadajuća spremnika, 175 komada streljiva kalibra 7,62 puta 51 milimetar, dva komada streljiva 7,9 puta 57 milimetara, deset komada protupješačkih mina PMA-2.

Inače, Paloš osim po ratnim zaslugama i odlikovanjima, hrvatskoj javnosti postao je poznat i kao svjedok u postupku protiv Tomislava Merčepa, u međuvremenu osuđenom zbog ratnog zločina nad civilima u Pakračkoj Poljani na sedam godina zatvora. Paloša je Franjo Tuđman, 15. svibnja 1996., a na prijedlog Državnog povjerenstva za vojna odlikovanja, odlikovao Redom Hrvatskog pletera za osobit doprinos razvitku i ugledu Republike Hrvatske i dobrobiti njezinih građana.