Banjolučanin Milan Reljić (53), koji se nalazi u minhenskom zatvoru, zaradio je optužnicu velikogoričkog tužiteljstva koje ga tereti da je, zajedno sa Novakom Božičem (62), koji se donedavno zvao Nevenko Božičić, pokušao prije 17 i pol godina ubiti u Zagrebu tajkuna Ljubomira Gladovića.
Taj biznismen iz Republike Srpske tog 6. srpnja 2005. u novozagrebačkim Dugavama brutalno je pretučen dok je htio izaći iz stana, a počinitelji su mu pritom iz vatrenog oružja pucali u usta. Iako su plaćenici pobjegli odnoseći Gladovićevu torbu, za sobom su na mjestu zločina, na stepeništu zgrade, ostavili DNK na opušku cigarete Walter Wolf, koji je desetljeće i pol mučio zagrebačke kriminaliste jer navedeni DNA profil te nepoznate osobe muškog spola nije bio u DNA evidenciji CKV-a.
No, hladni slučaj pretvorio se u vrući kad im je stigla nova informacija iz inozemstva. Naime, u Munchenu u obiteljskoj kući krajem 2020. pronađena je ubijena imućna poduzetnica Mira Kostov (66), kojom prilikom je pronađen i DNK opet nepoznate osobe čiji profil, kad su ga unijeli u međunarodnu banku podataka, odgovara genetskom materijalu identičnom onom s mjesta pokušaja likvidacije Gladovića.
A prema optužnici velikogoričkog Županijskog državnog odvjetništva, optuženi dvojac je čekao Gladovića da izađe iz stana na VI. katu zgrade. Dok je izlazio, ugurali su ga nazad u stan te ga, udarajući rukama i nogama, srušili na pod kuhinje. Potom je Reljić, sukladno usuglašenom planu sa Božičem, iz automatskog pištolja Scorpion 61 s prigušivačem, ispalio hitac Gladoviću u glavu, točno između gornje usne i nosa nanijevši mu tako ustrijelu ranu s ozljedom čeljusti, zuba, jezika... Dvojac je zatim pobjegao, a Gladović je zatražio medicinsku pomoć.
Inače, bio je to period tijekom kojeg je Reljić bio na prekidu izdržavanja kazne u KPZ u Banjaluci od 11. svibnja do 11. srpnja 2005. Zamolbenim putem Reljić je ispitan u Njemačkoj, no odlučio je ne iznositi obranu. Božič je, pak, porekao djelo navodeći da nikog od navedenih osoba koje su spomenute u istrazi ne poznaje.
- Ne poznajem Milana Reljića ni Sinišu Straživuka niti znam gdje su se nalazili u srpnju. Kroz RH sam putovao 30 godina i nikad nisam imao problema, te na putu za Ljubljanu ponekad u Zagrebu popijem kavu. A ono što sam imao ranije bilo je u BiH. Za Gladovića nikad nisam čuo i ne znam rukovati oružjem, koje nikad nisam imao u ruci osim u vojsci. Znam Novi Zagreb jer tamo sam služio vojsku, ali nisam bio u toj ulici gdje se to dogodilo – branio se Božić.
Ranjeni poduzetnik godinama je živio u strahu i u neizvjesnosti.
- Stavio sam torbicu s dokumentima na rame i krenuo van kako bih napravio servis na autu. Po izlasku iz stana na hodniku su me čekala dvojica muškaraca. Vidio sam da Reljić drži pištolj s prigušivačem. Oni su tada nešto viknuli te su me ugurali u stan i počeli udarati rukama i nogama po tijelu. Završio sam na podu na koljenima, a oni su cijelo vrijeme imali uperen pištolj u mene. Nisu me tražili novac ni druge vrijednosti. Počeo sam vikati i dozivati u pomoć, a oni su psovali da šutim. Gledao sam Reljića u oči dok je u jednom trenutku iz pištolja, s udaljenosti od metar i pol, pucao mi u glavu te pogodio dio iznad gornje usnice i nosa. Metak mi je stao u stražnjem dijelu vrata. Bio sam sav u krvi, a oni su bili sigurni da su me ubili pa su otišli. Krenuo sam i ja prema liftu, sišao van tražiti pomoć, ali ljudi su se od mene samo sklanjali. Jedan je vozač ipak stao autom te me odvezao u DZ, odakle sam odvezen Hitnom u bolnicu – prisjetio se u tužiteljstvu Gladović, uvjeren da su tu dvojicu poslali nalogodavci iz Republike Srpske da ga ubiju radi njegovih aktivnosti u BiH.
Kao jedan od svjedoka u istrazi ispitan je stanoviti Siniša Straživuk, koji je s Reljićem te 2005. bio na izdržavanju kazne kod Banjaluke. Tad mu je navodno Reljić ponudio, tvrdi, posao, odnosno da likvidira jednu osobu u Hrvatskoj.
- Ja sam to odbio iako mi je rekao da mi može srediti prekid izvršenja kazne. A kad se u srpnju 2005. sa svog prekida kazne vratio Reljić u kaznionicu, rekao mi je da je izvršio ono što je meni nudio, odnosno da je pokušao ubiti Gladovića. Rekao mi je i da su u stan ušli kao radnici Elektre s ciljem da očitaju strojno brojilo, te su mu pucali odmah u usta, ali da mu se nakon prvog metka zaglavio Škorpion, pa ga je dalje nastavio tući pištoljem. Rekao je i da je ubojstvo naručio Vojislav J. koji je namjeravao nakon smrti Gladovića preuzeti njegov posao. Inače, tu priču o pokušaju ubojstva Reljić je pričao po kafićima u BiH, kao i da trpi strašan pritisak od ljudi koji su naručili ubojstvo jer je Gladović ostao živ, pa ga traže da to dovrši – otkrio je svjedok Straživuk u tužiteljstvu, napominjući kako sve što je rekao nije nikakva osveta Reljiću koji je, kao zaštićeni svjedok u postupku tzv. Komercijalna banka, svjedočio protiv njega i šest osoba.