Na suđenju u aferi Agram bivši Bandićev vozač naljutio sudsko vijeće, nije im htio reći odakle mu zapisnik iz Uskoka s kojim je ušetao u sudnicu

Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić optužen je da je s nadležnim pročelnicima Vidojem Bulumom i Mirom Lacom organizirao nezakonite premještaje na radna mjesta u Gradu Zagrebu s većim koeficijentima za obračun plaća za osobe s kojima je bio privatno i poslovno povezan. Tri osobe čiji su premještaji inkriminirani, Milkica Macan, Zrinka Majerović i Robert Ljutić, saslušane su na zagrebačkom Županijskom sudu u nastavku suđenja u aferi Agram. Bandić se ni ovaj put nije pojavio na sudu, a od ostalih optuženika prisutni su bili samo Bulum i Laco.

Zanimljivo je da su najčešći odgovori spomenutih svjedoka vezani uz okolnosti pod kojima su premještani bili: "Ne sjećam se. Stvarno se ne sjećam. Ne znam. Ipak je to bilo prije pet-šest godina."

Milkica Macan, zbog koje je Bandić, kako se čulo na snimkama tajno snimljenih telefonskih razgovora, urlao na svog suradnika Buluma, jer je dobila rješenje o premještaju na bolje radno mjesto, ali joj nisu povećali koeficijent, ustvrdila je u ponedjeljak da nije ni u kakvu rodbinskom odnosu s Bandićem. Kao ni njezin suprug. No, kad joj je prezentiran njezin iskaz iz istrage u kojemu je navela da je Bandićeva sestra strina njezina supruga, potvrdila je da je to točno.

- Pa zašto danas niste tako rekli? - upitala ju je sutkinja Rahela Valentić. - Meni se čini da to nije srodstvo... Nije mi baš jasno što sve spada pod srodstvo - odgovorila je svjedokinja, koja je potom kazala kako o svom radnom mjestu i premještaju nikada nije razgovarala s Bandićem. Stoga joj je puštena snimka telefonskog razgovora u kojoj joj Bandić daje upute što da napravi, šalje vozača po nju i govori joj da ponese rješenje. - Da, to sam bilo ja - ipak je priznala Milkica Macan. - Čujete li se često s njim pa ste stoga zaboravili ovaj razgovor? - nadovezala se sutkinja. - Ne, nikad se ne čujemo - ustvrdila je svjedokinja, a sutkinja je primijetila kako bi u tom slučaju bilo logično da se sjeća tog jednog jedinog razgovora sa zagrebačkim gradonačelnikom.

- Stvarno se ne mogu sjetiti - rekla je Milkica Macan.

Svjedokinja je opisala kako je u Gradu Zagrebu zaposlena od 2007. godine te je najprije radila u "kafe kuhinji". - Kako se zvalo vaše radno mjesto? - zanimalo je sutkinju. - Kuhanje kave - navela je Macan, a onda je uz pomoć branitelja optuženika dodala da je radila kao domaćica. Nakon što je završila prekvalifikaciju za upravnog referenta, 2013. je premještena u pisarnicu na tehnički unos podataka.

- Mislim da sam ispunjavala uvjete za to radno mjesto. Vidjeli su u meni potencijal, dobro sam obavljala poslove, a koji su bili uvjeti za to radno mjesto, ja ne znam - rekla je svjedokinja. Sutkinju je zanimalo tko je to vidio potencijal u njoj s obzirom na to da je došla iz "kafe kuhinje" te gdje je stekla uvjete za nove složenije poslove, ali joj Milkica Macan baš i nije znala dati odgovor.

Robert Ljutić svoju je priču ispričao u dvije rečenice, navodeći da su svi njegovi premještaji bili po zakonu. No, sudnicu je napustio ljutit, a svojim je ponašanjem, bilo je posve očito, naljutio i sudsko vijeće. Za početak, sa sobom je donio zapisnik o svom ispitivanju tijekom istrage u USKOK-u. Sudu je "otkrio" kako ga je dobio iz USKOK-a, ali nije želio odati tko mu ga je konkretno dao. Nakon što su i sudsko vijeće i predstavnici USKOK-a inzistirali da kaže od koga je dobio zapisnik, Ljutić je na koncu ustvrdio da mu ga je dao bratić, dakle bliski srodnik kojega nije dužan imenovati da ga ne bi izvrgnuo kaznenom progonu.

Ljutića je sutkinja nekoliko puta upozoravala zbog polemiziranja i pokušaja da on postavlja pitanja. Svoje poštovanje prema sudu posebno je pokazao na kraju kad je, unatoč uputi sutkinje da napusti sudnicu, najprije prišao optuženima Bulumu i Laci i rukovao se s njima, a zatim se okrenuo prema sucima i, ne mareći za njihove primjedbe, hladno im dobacio: "Hvala." Inače, iako se trudio, nije uspio logično objasniti dokumente iz kojih proizlazi da je radio na radnim mjestima s visokom stručnom spremom a da nije položio državni stručni ispit.

Zrinka Majerović, koja je po tvrdnjama tužiteljstva, zaposlena na do tada nepostojećem radnom mjestu ustvrdila je na sudu da se tim pitanjem trebala baviti kadrovska služba, a ne ona, te da je tek nakon dolaska na novo radno mjesto doznala koji su uvjeti za to potrebni.