Meni je samo žao tog djeteta. I ljuta sam na sve, jer se sve moglo spriječiti. Nažalost nije, a sada je kasno za sve. Ovo je nešto što ne bih poželjela nikome nikada. Moralo se spriječiti. Svi smo zakazali, svi mi, ljudi u institucijama pogotovo. Oni jako dobro znaju što se trebalo napraviti. Pitam se hoće li nakon svega ovoga moći živjeti i imati na duši dijete koje nije ništa krivo.
On neka odgovara, nema o tome govora, ali gotovo je sada, prekasno je za sve - kroz plač, gotovo jecajući rekla nam je osoba koja najbolje poznavala Branka Rafajca (41), čovjeka koji je u petak u 6.20 sati nožem u Malom Lošinju ubio svoju 16-godišnju susjedu - njegova bivša nevjenčana supruga. No, ni ona ne može čak ni naslutiti razloge i konkretan motiv takvog čina, iako nam je kroz razgovor vrlo dobro objasnila sve ono što je prethodilo tragediji koju Lošinjani ne pamte.
Kobnoga trenutka radila je jutarnju smjenu kao konobarica u restoranu na rivi, sve dok po nju nije došla policija, kako bi dala izjavu o svojim saznanjima. Ispričala im je sve što je znala, iako su sve te informacije, kaže nam ona, od nje dobili puno prije tragedije. Zato se odlučila na razgovor s nama, kako bi izrazila sućut obitelji stradale djevojke, ali i upozorila koliko je sve institucija i koliko puta zakazalo u ovom slučaju. Inzistirala je da razgovor bude telefonski i zamolila je da joj ne otkrivamo identitet. Vratila se petnaest godina unatrag.
- Živjeli smo zajedno u izvanbračnoj zajednici 15 godina, nismo se nikada vjenčali i nismo imali djece. Ja sam rođena u Osijeku i tamo sam provela cijeli život, studirala sam pravo. On je rođen u Osijeku, ali je odrastao u Opatiji, ali je u Osijek došao studirati agronomiju. Upoznali smo se preko zajedničkih prijatelja. Ovdje nas je doveo posao, jer je u Osijeku u tom pitanju bila katastrofa, sada će biti osam godina kako smo na Malom Lošinju, gdje smo došli spletom okolnosti. Prvo sam ja odradila jednu sezonu, onda sam vratila i sljedeće ljeto, pa je tada sa mnom došao i on, tako je valjda moralo biti - priča nam Brankova bivša nevjenčana supruga.
Prije liječenja
Vodili su, kaže ona, jedan posve normalan život. On je bio posve normalna osoba, s kojim si mogao normalno razgovarati i šaliti se. Pitamo je kada je primijetila da su stvari krenule loše.
- Prije dvije godine prestao je biti osoba koju sam poznavala. Mislim, svi mi imamo neke svoje žute minute, no tada... s čime se on tada počeo u glavi boriti i kakvi su ga demoni naveli na ovo, to samo on zna. Ono što ja znam sigurno jest da se to moglo spriječiti, a sada ću vam ispričati tijek kojim je sve to išlo - govori žena.
Uzela je pauzu, pa počela govoriti kroz suze: - Osim što sam užasnuta, najviše mi je žao tog djeteta koje je stradalo ni krivo ni dužno, a to sam mogla i trebala biti ja, on je mene tražio, to je jasno.
Ulaz i hodnik zgrade u Malom Lošinju gdje je Branko Rafajac ubio 16-godišnju djevojku
U studenom 2018. godine Branko je završio na psihijatrijskom liječenju na Rabu i tamo je ostao četiri mjeseca, vratio se u veljači prošle godine i tada je funkcionirao normalno, jer je pio lijekove i počeo je raditi. U kolovozu su se stvari promijenile, jer se počeo ponašati kao što se ponašao prije liječenja. To je uzelo maha. Je li prestao piti tablete, ne znam, ali je to bio trenutak kada sam počela obilaziti sve moguće institucije i po nekoliko puta svaku i molila sam pomoć.
Svima sam izričito navodila da je on opasnost i ugroza za sebe i za druge. Na policiji sam bila nekoliko puta. Oni su jako dobro upoznati sa svima, mogli su očekivati upravo ovako nešto, to je ono čega sam se najviše bojala da će se dogoditi. Ali, nisam mogla ni sanjati da će se dogoditi ovo - priča shrvana žena.
Kaže da su joj na policiji rekli da je njezina namjera smjestiti ga na psihijatriju samo kako bi ga se riješila, iako im je ona, navodi, pokušala objasniti da je njemu tamo mjesto jer je teško psihički bolestan i nije za živjeti vani.
- Koliko sam bila puta na policiji? Ne znam ni sama. Bila sam kod njegovog liječnika opće prakse, koji se njime nije želio baviti. Svi su mi samo govorili da se maknem od njega. I maknula sam se, ali problem se nije riješio. Zvala sam bolnicu na Rabu, jednom kada me Branko nazvao i pričao nepovezano zvala sam hitnu, ali nisu htjeli izaći na neviđeno, rekli su da ja prije odem u stan i provjerim, ali kako, nemam ključ, kako će reagirati? Krajem prosinca prošle godine predala sam dopis u Centar za socijalnu skrb. Njima sam izričito navela: On je ugroza za sebe i druge. Molim da poduzmete sve mjere kako bi se preventivno djelovalo da se nešto ne dogodi, da ispitate njegovo psihičko i opće zdravstveno stanje - tvrdi ona.
Nije je bilo na Lošinju mjesec dana, jer je bila na godišnjem odmoru. Kad se vratila, s Brankom se našla na kavi kako bi dogovorili da joj preda njezine stvari koje su joj ostale u bivšem zajedničkom stanu.
- Bio je u katastrofalnom stanju, trajalo je to 15 minuta, pričao je nesuvislo i nepovezano, s njim se nije moglo razgovarati. Zato sam i išla u Centar. Došli su do njega, ali im nije htio otvoriti vrata. Njegov liječnik nije želio s njim imati veze, nije želio izaći u kućni posjet, rekao je da on više nije njegov pacijent jer je izgubio zdravstveno osiguranje. Socijalni radnici su mu ponovno došli na vrata, sada s policijom u pratnji. Tražio ih je sudski nalog, oni ga nisu imali, pa su se okrenuli i otišli, umjesto da su provalili i smjestili ga tamo gdje je trebao odavno završiti - smatra Brankova bivša supruga.
Sumanuti pohod
Kaže nam da on prema njoj nikad nije pokazivao fizičku agresiju, ali maltretiranje je bilo na psihičkoj bazi. Ne zna čime se bavio zadnjih mjeseci, misli da je živio od zarade koju je prikupio radeći sezonu, ne zna s kime se družio niti je li konzumirao alkohol i drogu. Od sumještana je čula da je svoj pohod započeo u četvrtak u večernjim satima urlajući i nabijajući po zgradi. Nije joj jasno zašto nitko nije zvao policiju jer je to trajalo satima. S obitelji u kojoj je napravio tragediju nikad nisu imali nikakvih kontakata.
- Ja te ljude ne poznajem, možda bih ih prepoznala po viđenju, ali nikad s njima nismo imali nikakav kontakt. Pokušavam ih se sjetiti, ali ne mogu nikako - dodaje.
Pitamo je li dozivajući njezino ime tražio možda njezinu pomoć, ili je možda ona trebala biti žrtva.
- Ne znam, nešto od toga jest, ja stvarno ne znam što mu je bilo u glavi... ja sam svima pričala, nitko me nije slušao, i od njega sam tražila da potraži pomoć, ni on me nije slušao. Nisam mu mogla tablete ugurati u usta. Kad je izašao iz bolnice, vodila sam brigu o svemu, ja sam ga vozila na kontrole na Rab, ali kad smo počeli raditi sezonu prošlo ljeto, sve je opet krenulo. Morao je biti pod nadzorom. Svi smo zakazali, cijelo društvo, ali kasno je, kasno - kroz plač priča žena.
Za to vrijeme Branko je u tužiteljstvu u Rijeci, a potom i kod suca istrage iznosio svoju obranu. Detalji nisu poznati, a javnosti službena tijela neće priopćiti detalje ispitivanja, čak niti odluku o istražnom zatvoru od 30 dana s obzirom na to da je žrtva u ovom kaznenom djelu dijete.
- Osnovano se sumnja da je 41-godišnji okrivljenik 14. veljače 2020. oko 6.25 sati u Malom Lošinju oštrim predmetom zadao 16-godišnjoj djevojci ubodnu ranu u lijevu gornju stranu prsišta uslijed koje je ona preminula na mjestu događaja - priopćeno je kratko. Radi se o kaznenom djelu za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora i kod kojeg su okolnosti počinjenja djela osobito teške. Kod utvrđivanja osumnjičenikove krivnje ključna činjenica mogla bi biti njegova ubrojivost pri počinjenju kaznenog djela, koja će se utvrđivati psihijatrijskim vještačenjima. Otprije je poznat policiji po prekršajima i kaznenim djelima.
Policija i susjedi sumnjaju da je Branko Rafajac nekoliko dana prije ubojstva
djevojke provalio u stanove susjeda
Šokantna tragedija
Majka ubijene djevojčice i neposredna svjedokinja šokantne tragedije jučer je svako malo izlazila iz stana na terasu. Pušila je i gledala u mjesto na kojem se samo dan ranije odvio najtužniji trenutak u njezinu životu. Pristupili smo joj i izrazili sućut. Do nje riječi nisu dopirale, a pogled je bio odsutan. Baka je na terasi stavljala crninu na sušenje preko konopa.
- Tu vam je to bilo, sve se odvilo u dvije sekunde - rekla nam je plačući pokazujući ulaz u stambenu zgradu starije gradnje do kojega se s ulice dolazi stepeništem, a metar desno je ulaz u njihov stan. Iza ulaznih vrata veliki je obiteljski stol. Kobnoga trenutka tu je majka sjedila sa svojom kćeri i ispijala kavu. Ona se spremala na posao na Općinski sud, a djevojka na vađenje krvi, zato se ustala nešto ranije nego što je to bilo uobičajeno za odlazak u Srednju školu Ambroza Haračića, koju je pohađala.
Zazivanje i lupanje po vratima muškarca kojega nikad nisu vidjele, napad na majku, a potom ubod u srce nedužnog djeteta, te nasrtaj na majku prije odlaska neće vjerojatno nikada dobiti svoj razlog ni objašnjenje, jer je tako nešto nemoguće. Borba za život djevojčice je izgubljena usprkos brzoj reakciji hitne pomoći. Preminula je između dva praga, ulaznog u zgradu i onog u njihov stan.
- Što da vam kažem, mi smo zapravo kolateralne žrtve. Naprosto smo se našle na krivome mjestu u krivo vrijeme. Ja i moje dijete tog čovjeka, a ni njegovu bivšu partnericu, nikad nismo vidjeli. On je naprosto “fulao” kuću. Uletio je u naše dvorište. Bio je mrkli mrak. Prvo je napao mene, a onda je moja kći izletjela. Ja sam se pokušala obraniti, ali nisam mogla. Onda je napao nju pa opet mene. Ništa nisam vidjela - rekla je to majka Jutarnjem listu u ranim popodnevnim satima na dan ubojstva.
Na ulaznim vratima stana koji je koristio ubojica stoji obavijest o pečaćenju koju je potpisao načelnik PP Mali Lošinj Josip Gazilj: “Zapečaćen je ulaz u stan, a pečat će ukloniti ovlaštena osoba Policijske postaje Mali Lošinj s ispostavom Cres kada isteknu uvjeti”, s upozorenjem o zabrani skidanja pečata i ulaska u stan.
Provala u stanove
Doznajemo da ništa nije ukradeno iz stana Ive Pribanića, Brankova susjeda iz stana iznad, koji je s nepoznatim prijateljem, za kojim policija i sada traga, provalio oko sat i pol prije ubojstva, isto kao ni iz stana susjeda u na istoj suterenskoj etaži Fabijana Jurčevića. U njega je provaljeno u utorak. Vlasnik nas je uveo u stan te nam ustupio slike kako je on izgledao neposredno nakon provale. Sve stvari bile su ispreturane, očito u potrazi za novcem i nakitom.
Inače ga koristi njegova 90-godišnja majka, koja nije bila u stanu, kao što je i stan drugog susjeda bio prazan u trenutku te provale. Na balkonu su još vidljivi tragovi krvi provalnika koji se porezao na razbijeno staklo, Obojica smatraju da iza toga stoji njihov susjed Branko Rafajac. Treći susjed s kata iznad kaže da mu je Branko lupao na vrata jedne ponoći zazivajući ime bivše supruge.
- Mali Lošinj tijekom subote i nedjelje trebao je imati svoj tradicionalni karneval, ali su odgođene sve manifestacije i proglašen je dan žalosti.
- Ma da su se potukla dva pijanca, još hajde, ali ubijeno je nevino dijete, kako ćeš išta slaviti. Ne znam ni sam kako da se ponašam, isključio sam glazbu u kafiću, pa uključio, ali tihu. Ljudi dolaze na kavu i gledaju prazno. Ovako nešto nitko od nas nije doživio i ne pamti - rekao nam je jedan malološinjski ugostitelj.
Šokirana događajem bila je gradonačelnica Malog Lošinja Ana Kučić, izrazila je sućut obitelji rekavši da “nas sve ovakvi događaju trebaju duboko zabrinuti i potaknuti na dublje zajedničko međusobno djelovanje kako bi se ovakvi tragični slučajevi prevenirali”. Obitelj žrtve koju su činili roditelji i njihove troje djece opisala je normalnom lošinjskom obitelji koja živi svoj život sa svojom svakodnevicom i obvezama i djecom aktivnom u školskim i izvanškolskim aktivnostima.
- Ovakvih situacija srećom nismo imali puno, i ovo je nešto što šokira svakog stanovnika. Ovo nikoga ne može ostaviti ravnodušnim - rekla je gradonačelnica Kučić.