Sutra u 11.30 sati bit će izrečena presuda Branislavu Smiljaniću za prometnu nesreću u kojoj je skrivio smrt osječkog glumca Aleksandra Bogdanovića.
Nakon završetka suđenja njegova supruga Sena Krupić za Jutarnji list je izjavila:
- Državno odvjetništvo u optužnici se nije očitovalo o visini kazne koju zahtijeva za izazivanje prometne nesreće u kojoj je Aleksandar nastradao, ali očekujem od suda da određivanjem najstrože zakonom predviđene kazne konačno pošalje poruku čitavom društvu da će ovakvi primjeri krajnje bahatosti i neodgovornosti koji odnose živote naših najmilijih biti najstrože kažnjavani. Naknadno kajanje ne znači nikome ništa, mislim da oni koji se misle na tako grub način izrugivati zakonima i ugrožavati i uništavati tuđe živote, moraju biti suočeni s najtežim mogućim kaznama. Sve drugo je izrugivanje s pravdom koju je i ovako nemoguće pronaći u ovakvoj tragediji - rekla nam je Krupić po završetku glavne rasprave.
Branislav Smiljanić iznio je svoju obranu, rasplakao se u sudnici. Pred sudskim vijećem u svojoj je obrani rekao:
"Bio sam kod zaručnice Magdalene u Osijeku i navečer smo odlučili otići do Casina. Uzeo sam ključeve od auta njenog oca koji je bio parkiran ispred kuće. Njenoj mami, koja je spavala, nismo rekli da ćemo uzeti auto. U Casinu smo bili pola sata pa smo krenuli nazad. Na raskrižju s Trpimirovom skrenuo sam lijevo, vozio sam oko 60 na sat; bio je mrak, padala je kiša i Aleksandar je bio u crnoj odjeći. Nisam ga uspio vidjeti na vrijeme na pješačkom prijelazu. Vidio sam ga doslovno pred sam udarac, osjetio sam da sam nekoga udario, vidio sam da pada na cestu. Kada sam ga udario uplašio sam se, nisam znao što da radim, usporio sam malo, ali sam nastavio dalje voziti. Bio sam u šoku, skrenuo sam desno, potom u Zagrebačku, tu sam stao. Bili smo tu možda oko 10-tak minuta. Magdaleni je zvonio mobitel. Zvala je njena mama i pitala gdje smo; rekla da nas traži policija. Došla je policija i odvela nas", kazao je u svom iskazu Smiljanić dodajući kako je, dok su stajali, nazvao prijatelja i rekao mu što je učinio te ga zamolio da dođe.
U obrani je još izrazio kajanje za koje supruga preminulog glumca smatra da je naknadno, pa je tako rekao:
"Osjećam se jako krivim. Neopisivo mi je žao što sam upropastio život njegove supruge i njegove djece, što sam se uopće odlučio na takvu glupost da sjednem u auto. Svaku noć sanjam tu prometnu nesreću, ne mogu to izbiti iz glave, nikada si to neću oprostiti. Molim njegovu obitelj i njegovu djecu da mi oproste ako mogu. Da mogu, sada bih postupio drugačije" dodao je rekavši kako je ideja da pobjegne s mjesta događaja bila isključivo njegova te da ga na to nije nagovorila njegova zaručnica Magdalena koja je bila s njime u autu. "Pobjegao sam jer nisam znao što bih. To nije bila svjesna odluka. Bio sam u šoku" rekao je.
Branislav Smiljanić
Iskaz svjedokinje Sene Krupić, nevjenčane supruge Aleksandra Bogdanovića je pročitan u sudnici.
"Te je subote suprug imao predstavu u HNK. Čuli smo se telefonom kada je završio i rekao je da ide kući. Čekala sam ga u dnevnom boravku, sin je spavao. Sjećam se kada sam čula strašan udarac, pogledala sam na sat, čula sam povike s ulice, oblio me užas. Pogledala sam kroz prozor i vidjela supruga kako leži na cesti a oko njega neke ljude. Otrčala sam tamo, vikala da zovu hitnu, rekli su da je već pozvana, pokušala sam ga dozvati, ali nismo mogli ostvariti komunikaciju. Ujutro je stavljen u induciranu komu, a par dana kasnije je umro" opisala je Krupić u svom iskazu.
Iskaz je dala i Magdalena Skroza, suvozačica optuženog.
- Branislav i ja zajedno smo odlučili uzeti tatin auto. Znala sam da nema položen vozački ispit, ali sam mu vjerovala. Sve se odigralo brzo. Pukla je šajba. Mislila sam da je pala grana. Branislav je vrisnuo. Govorio je 'udarili smo čovjeka, udarili smo čovjeka'. Nismo stali jer smo bili uspaničeni. Pitao je stalno 'što da radimo, što da radimo'. Skrenuli smo u neku ulicu jer nije bio u stanu voziti.
Branislav je nazvao Miloša. Prije nego je on došao Branislav je otišao negdje do igrališta i kada se vratio rekao je da je netko odvezao čovjeka kojega smo udarili. Primijetili smo da nam je otpala registarska tablica. Ne znam je li nazvala mama mene ili ja nju, ali nam je rekla da se moramo vratiti na mjesto nesreće, ali nismo to učinili. Nakon nekog vremena mama je ponovo nazvala i rekla da policajcu objasnim gdje se nalazimo", kazala je u iskazu Magdalena dodajući kako je znala da je njen zaručnik i ranije imao prometnu nesreću, da je jednom i zaustavljen bez vozačke, ali je vozio jer je znao voziti. Išao je polagati ispit, ali ga nije položio. "Ne znam zašto nismo stali s autom nakon što smo udarili čovjeka. Uspaničili smo se", dodala je.
Saslušani su medicinski i prometni vještak. "U trenutku nesreće pješak se kretao brzim hodom, oko 7 km na sat. Dolaskom pješaka na kolnik, automobil je od njega bio udaljen oko 21 metar. U tom je trenutku pješak mogao vidjeti nadolazeći automobil i odustati od dolaska na pješački", odgovorio je na pitanje obrane prometni vještak. Obrana je, naime, tijekom saslušanja svjedoka, suptilno sugerirala da je Aleksandar Bogdanović brzim hodom izletio na cestu. Rekli su da je to u cilju stvaranja olakotnih okolnosti. Sena Krupić reagirala je na to dodajući kako se protivi olakotnim okolnostima jer Bogdanović zacijelo ne bi krenuo na cestu da nije procijenio da to može učiniti bez opasnosti.
Supruga stradalog glumca
Slično pitanje obrana je postavila i medicinskom vještaku pitajući ga da li bi hitnija pomoć pomogla Bogdanovićevu preživljavanju.
"S obzirom na težinu ozljeda na glavu ni pravodobna prva pomoć na licu mjesta ne bi promijenila tijek liječenja i smrtni ishod", rekao je vještak. Obrana je u završnoj riječi ustrajala na utvrđivanju podijeljene krivnje ističući kako je uzrok nesreće zapravo zakašnjela reakcija i prevelika brzina, a ne to što Smiljanić nema vozačku jer on već godinama vozi.
"Izostala je i reakcija pješaka. Pješak je dužan preko kolnika prelaziti pažljivo nakon što se uvjeri da to može učiniti na siguran način", kazao je odvjetnik tražeći da se Smiljanić pusti iz istražnog zatvora i oslobodi plaćanja kaznenog postupka.
U svojoj završnoj riječi optuženi Smiljanić se rasplakao i još jednom je zamolio za oprost Senu Krupić iako zna da je to jako teško.