Majku čekićem zatukla na smrt, utvrđen je teški poremećaj: ‘Vrlo je visoka opasnost od ponavljanja kaznenog djela‘

Bliske osobe, roditelji i supružnici često su žrtve kaznenih djela osoba s narcističkim poremećajem. I bilježimo ih svake godine. Povod je često banalan, ali suđenja i vještačenja poslije otkriju da počinitelji često imaju teške narcističke poremećaje, što je samo jedan od faktora koji je doprinio zločinu.

Jedan takav primjer je jeziv zločin koji se dogodio prije više od sedam godina.

Blaška Skender (68) ubijena je u noći s 10. na 11. rujna 2017. godine kad joj je kći Silvia Scheider, njemačka državljanka, u obiteljskoj kući na imanju u Pakracu tupim predmetom smrskala lice i lubanju. Umirovljenica koja je radni vijek provela u Njemačkoj živjela je sama, a povremeno su je posjećivali sin i unuci. Ubojstvo je zgrozilo njezine susjede jer se vrlo brzo pročulo da joj je tada još netko nepoznat čekićem smrskao glavu.

Silvia je Blašku "točno neutvrđenim tupotvrdim bridovitim predmetom više puta snažno izudarala po glavi i tijelu, zadavši joj, uz brojne rane, razderotine i krvne podljeve kože glave, desnog ramena i šaka, krvni podljev mekog oglavka i prijelom kostiju svoda lubanje i nosnih kostiju, koje ozljede su osobito teške i po život opasne i dovele su do razvoja šoka uslijed ozljeđivanja te krvarenja i smrti".

Međutim, istražitelji su vrlo brzo nakon ubojstva, poslije samo desetak dana, ustanovili da bi tragovi krvi mogli potjecati od njezine kćeri Silvije koja je nakon ubojstva bila nedostupna i napustila je Hrvatsku. Locirana je u Beču, uhićena i izručena Hrvatskoj. Pritvorena je 13. listopada 2017. godine. Na suđenju, koje je bilo zatvoreno za javnost radi zaštite privatnosti optuženice, ustanovilo se da je kći koja je ubila majku osoba s dubokim i trajnim poremećajem ličnosti te s naglašenim narcističkim značajkama. Silvia nikad nije priznala da je ubila vlastitu majku, negirala je krivnju, što se također može objasniti njezinim narcističkim poremećajem, a sredstvo kojim je nasmrt zatukla majku nikad nije pronađeno.

Vrlo visoka razina opasnosti od počinjena novih kaznenih djela

Vrhovni sud Republike Hrvatske je sredinom lipnja 2020. godine donio presudu u trećem stupnju kojom je odbio žalbu stranaka i potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Bjelovaru. U kaznu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u kojem se optuženica nalazila od 13. listopada 2017. godine, dodao je najviši sud.

"Optuženica je osuđena zbog ubojstva majke u obiteljskoj kući. Tupim je predmetom više puta snažno izudarala majku po glavi i tijelu, zadavši joj brojne rane i ozljede. Riječ je o osobito teškim i po život opasnim ozljedama koje su dovele do razvoja šoka i smrti žrtve", precizirao je Vrhovni sud. Uz to, sud je dodao da je javnost bila isključna tijekom cijele rasprave radi zaštite osobnog i obiteljskog života optuženice.

Najviši sud je istaknuo da je optuženica osoba s dubokim i trajnim poremećajem ličnosti graničnog tipa te s naglašenim narcističkim značajkama. Dodao je da je utvrđeno postojanje vrlo visoke razine opasnosti od mogućeg počinjenja novih kaznenih djela uvjetovanih identičnom psihopatologijom.

"Olakotne okolnosti kao što su prijašnja neosuđivanost i bitno smanjena ubrojivost nisu dostatne da bi se svrha kažnjavanja mogla postići blažom kaznom. Optuženica je iskazala upornost i brutalnost pri počinjenju kaznenog djela na štetu vlastite majke, a i ranije je agresivno postupala prema svojoj majci", naveo je sud. Vrhovni sud RH smatra da kazna zatvora od 12 godina po vrsti i mjeri optimalno odgovara svrsi kažnjavanja i zaključuje da će se izrečenom kaznom izraziti jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela te utjecati na optuženicu da ubuduće ne čini kaznena djela. Ona je već više od polovice kazne odslužila.

I dok će pravosudni epilog koji je odredio njezin život, ako ne počini neki novi zločin, jednoga dana biti izbrisan iz njezine biografije zbog rehabilitacije, narcistički poremećaj ličnosti, koji su joj ustanovili psihijatri tijekom suđenja, ostaje njezino trajno obilježje koje će je pratiti ostatak života.

Tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti