- Molim vas, ako smijem izaći iz sudnice. Ja ovo ne mogu slušati - zamolila je sutkinju Županijskog suda u Velikoj Gorici optužena Marijana Prpić (35), kojoj je teško palo svjedočenje njezine bivše svekrve Jasmine B. Naime, Prpić je optužena da kćer Lanu (11) oboljelu od osteosarkoma nije vodila na daljnje kemoterapije pa je umrla, kao i da je dio novca prikupljenog kroz humanitarne svrhe za liječenje djeteta potrošila za osobne potrebe. Baka po ocu preminule curice, okrivljenu nije štedjela.
- Od kad se rodila Lana, s Marijanom nisam u dobrim odnosima. Problem s nogicom sam primijetila u autobusu na putu za Njemačku kad sam ju vodila u posjet ocu. Po povratku sam rekla to Marijani, ali nije odmah s njom otišla doktoru. Doznala sam kasnije dijagnozu i da je doktor predložio amputaciju noge. Marijana je to odbila, moj sin je pokušavao s njom stupiti u kontakt i da se dogovore oko liječenja, no ona je njemu ponavljala da ona ima skrbništvo i da on nema pravo odlučivati. S Marijanom su oko liječenja od početka bila natezanja. Govorila je i da naši doktori nisu dobri, spominjala je Tursku i Njemačku... I vidite do kuda je sve to na kraju otišlo - rekla je Jasmina B. odgovarajući na pitanja braniteljice okrivljene Vesne Rogulj.
Dodala je i da se "njezin sin Marijani bojao suprotstaviti, ali kad je vidio da se Lana ne liječi u Hrvatskoj, tražio je soluciju liječenja u Münchenu gdje živi."
- Marijana je vrlo agresivna osoba. Moj sin je dobio skrbništvo nad Lanom svega dva tjedna prije smrti. Njemu nije bilo jasno zašto on kao otac nije imao nikakvih prava odlučivati, a plaćao je alimentaciju. Moj sin je primijetio i kad ju je čekao na aerodromu pa je zakasnila, da je prije toga svratila si kupiti parfem, a onda je uočio na ruci Rolex koji ona prije nije nosila. To mi je on rekao, a u to se vrijeme već skupljao novac za Lanino liječenje, no ne znam je li sat kupljen tim novcem - rekla je dalje baka preminule curice koja je osobno, tvrdi, prijavljivala Prpić Centru za socijalnu skrb (CSS) jer joj je Lana pričala između ostaloga da ju majka tjera da pere prljave gaće i čarape te ju zastrašuje da će ju odvesti u šumu i vezati ako bude zločesta.
‘Idemo u Klaićevu na ravnatelja...‘
U sudnici su saslušani i doktori upoznati s liječenjem.
Goran Roić, ravnatelj Klinike za dječje bolesti u Zagrebu prisjetio se, među ostalim, jedne epizode iz tog perioda liječenja, kada je Prpić objavljivala po društvenim mrežama poziv na njegov linč i ujedno lijepila plakate sa sadržajem ‘Uzmite bokseve, idemo u Klaićevu na ravnatelja...‘
Odgovarajući na pitanja odvjetnice Rogulj je li okrivljenoj objašnjena svrha endoproteze, jesu li joj dali dokumentaciju za potrebe drugog mišljenja i zašto je usred ciklusa odlučila prekinuti kemoterapiju, Roić je kazao da je majci "u više navrata objašnjeno da je napravljena prednarudžba za najmoderniju samorastuću endoprotezu koja bi se ugradila i koja bi pratila rast ekstremiteta".
- Što se tiče dokumentacije oko liječenja, ista joj je bila omogućena kako bi tražila drugo mišljenje. Iz pisanog izvješća onkološkog konzilija vidljivo je da majka govori kako je kemoterapija štetna, da ubija te da postoje vitamini koji liječe tumore. Konzilij me upozorio da će prekid liječenja dovesti do smanjenja šanse za preživljenje i ozdravljenje. Kemoterapija, koja je imala reakciju na tumor srednjeg intenziteta, prekinuta je zbog protivljenja majke, a ne zbog komplikacija nakon kemoterapije koja ima svoje očekivane nus efekte - kazao je Roić, ukazujući da prekid terapije određuje struka, a ne pacijent.
Eskalacija nepovjerenja
Pročelnica Zavoda za hematologiju Dječje bolnice Jasminka Stepan Giljević bila je u smjeni kada je prvi puta hospitalizirana mala Lana. Kazala je da je Prpić od početka prema liječnicima bila nepovjerljiva.
- Nismo imali mogućnost uvjeriti majku u dobrobit kemoterapije. Imali smo ozbiljno bolesno dijete i ozbiljno zabrinutu majku. Jedva smo proveli prve tri kemoterapije, nakon čega je uslijedila eskalacija nepovjerenja, a za svaku hospitalizaciju trebao je pisani pristanak. Aktivirali smo CSS, imali sastanke jer nam se otežavalo provođenje liječenja. S majkom sam puno puta razgovarala kroz tih godinu dana - prisjetila se Stepan Giljević.
Odvjetnica Rogulj ju je podsjetila na jednu epizodu prilikom transporta Lane iz Dječje bolnice na Institut za tumore, a tijekom kojeg je i ona bila slučajno u vozilu.
- Kad gledam iz ove perspektive, bila je to pogrešna procjena da će se transport obaviti bez štetnih posljedica. Lana na nozi zbog opsežnog tumora nije imala longetu, a kako je kost u tom slučaju još krhkija došlo je do frakture noge. Ja sam sjedila naprijed i išla sam usput na neki sastanak. Nisam znala da joj noga nije imobilizirana - odgovorila je onkologinja, potom otkrivši da je u vlastitoj praksi imala slične pacijente s istim bolestima te da je 20 do 30 posto maksimalni uspjeh ozdravljenja.
- Ako imate i jedan posto šanse, svatko će dati 100 posto sebe u liječenju. Imali smo trudnu majku punu metastaza, rodila je, dobro je danas, živa i zdrava. I taj sam primjer kao izlječenja osteosarkoma navela Marijani. Inače, svako pojedinačno liječenje ovisi o odgovorim tijela na kemoterapiju, operativnom zahvatu, komplikacijama... Dokumentaciju iz njemačke bolnice smo dobili, a što se tiče Turske oko tamošnjeg liječenja, to su bile samo njihove financijske ponude. I to liječenje nije odudaralo od našega - dodala je još liječnica koju je zasmetalo kad je vidjela na velikom ekranu na Trg bana Josipa Jelačića da se kroz humanitarnu akciju skuplja novac za Lanino liječenje.
Mišljenja je, dodala je, da se kompletno zbrinjavanje djeteta moglo provesti kod nas, na trošak HZZO-a.
- Za što se točno skupljao taj novac? Ne volim izuzeća pojedinih sudbina. A na plakatima ispred Instituta za tumore bila je ispoljena verbalna agresija. Ne znam tko je to lijepio, nisam vidjela, ali bio je to vid protivljenja onkološkom liječenju - zaključila je Stepan Giljević.
Lažna humanitarna akcija
Podsjetimo, mučna borba s rakom kostiju malene lavice Lane, upravo zahvaljujući njezinoj majci Marijani te nekolicini humanitaraca koji su pokrenuli veliku humanitarnu akciju, u kolovozu 2018. završila je u medijima.
Hrvatska je još jednom pokazala veliko srce. Apel za skupljanje novčane pomoći za liječenje u inozemstvu podijelio je i poznati nogometaš Dejan Lovren. Znani i neznani uplaćivali su novac na bankovne račune koje je majka otvorila samo za tu (ne)priliku pa je od raznih donatora, ali i Centra za socijalnu skrb u Zagrebu u ime invalidnine od 11.750 kuna, ukupno na račun sjelo 985.834,76 kuna.
No gotovo polovica uplaćenog iznosa od 422.546,70 kuna, prema optužnici velikogoričkog tužiteljstva, majka je potrošila za osobne potrebe počinivši time kazneno djelo utaje. Ali to nije sve. Županijsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici smatra i da je Prpić između 24. siječnja i 2. svibnja 2019. kao Lanina majka i zakonska zastupnica grubo povrijedila djetetova prava jer je nije vodila na kemoterapije, uslijed čega je prouzročena smrt 11-godišnje djevojčice.
U lipnju, na početku suđenja, Prpić je rekla da razumije sve što joj se optužnicom stavlja na teret i da se ne smatra krivom po niti jednoj točki optužnice. Njezina odvjetnica predložila je saslušanje svih svjedoka i vještaka na raspravi, pa će se tako, među ostalim, detaljno analizirati zdravstveno stanje i tijek liječenja preminule curice, ali i na što je sve točno majka trošila novac koji je dizala s djetetova bankovnog računa.
Iz nalaza i mišljenja financijskog vještačenja se iščitava da je Prpić isplatila devetorici osoba i jednoj tvrtki 106.594 kune, a za što ne postoji vjerodostojna dokumentacija da je taj novac utrošen na liječenje djeteta. Prpić je s istog računa podignula i 104.412 kuna gotovine bez popratne dokumentacije koja bi pravdala tu transakciju. A netaknut nije ostao ni devizni račun. Prema vještačenju, s njega je Prpić isplatila 6600 eura Mariji Z., 11.000 eura Tamari M. i sebi osobno 11.000 eura.
Vitamini za liječenje raka
- Moja je djevojčica prije dva mjeseca normalno ušetala u bolnicu, s kosom do struka. Danas leži u krevetu, u pelenama, polomljene noge, bez obrva, trepavica i kose, sva se trese. Ogorčena sam. Ja ne želim opstruirati liječenje, dapače. Ali ne želim kemoterapije. Pročitala sam sve živo o njima, dokazano je da se radi o otrovu koji ne ubija rak, nego ga još dodatno širi. Postoje drugi načini liječenja, u ljekarnama postoje vitamini koji koštaju 100 eura i koji pomažu organizmu da sam ubija stanice raka. Ali moja kći je maloljetna i ja sam nemoćna, ruke su mi vezane. Ne mogu poduzeti ništa. Da sam znala, nikad je ne bih dovela u bolnicu - rekla je u jesen 2018. za Jutarnji list Prpić, ne prihvaćajući opasku da je ipak teško povjerovati da je liječenje karcinoma tako jednostavno te da bi, u tom slučaju, svi mnogo radije pili magične vitamine umjesto teških i mučnih kemoterapija.
Uporno je tvrdila tom prilikom i kako se sve vrti oko novca i kako ne žele reći da niz sličnih, alternativnih metoda djeluje.
Najteži joj je zadatak u toj situaciji bio, kako je još kazala, kako objasniti desetogodišnjakinji što je rak, što je sve čeka i s čime će se morati boriti. Kćerkicu je odlučila liječiti u inozemstvu, a zagrebačku bolnicu je optužila da joj nisu htjeli dati kompletnu dokumentaciju o bolesti u svrhu traženja drugog mišljenja, međutim, bolnica je te tvrdnje odbacila.