U nastavku suđenja na Općinskom sudu u Novom Zagrebu građevinskom poduzetniku Anti Komljenoviću (62) zbog 19,71 grama kokaina i 5,6 grama marihuane koje je policija pronašla u Golfu koji je koristio, svjedočio je autoprijevoznik Anto Jelavić (64) koji je u inkriminirano vrijeme bio vlasnik vozila. Prema izvješću PU zagrebačke, Golf je u njegovu vlasništvu bio od 11. kolovoza 2016. do 3. kolovoza ove godine, kada je vozilo prodano.
- Unazad četiri godine Golf je koristio isključivo Ante Komljenović. Ja sam mu ga prodao, ali nisam s njim napravio ugovor. Još uvijek mi nije isplatio za njega novac, a dogovorili smo kupoprodajnu cijenu od 5000 eura. Isplatu je odugovlačio, uvijek obećavao da će novac dati, da bude to riješio jer da on čeka neki novac. Ali nikako. Na kraju se trebalo puno ulagati u taj auto pa ga je odlučio prodati. Našli smo se na Velesajmu negdje u travnju ove godine, uglavnom, prije isteka registracije te sam mu dao ugovor kojim ga ovlašćujem da auto prepiše na novog vlasnika kada ga proda. Auto je prodan na kraju jednoj gospođi, ali nisam se interesirao za koliko. Međutim, ja još uvijek novac od auta nisam dobio - ispričao je u sudnici Anto Jelavić i dodao da mu je Komljenović poslao SMS sa slikom da je auto prepisan na drugoga.
Na upit predsjednice sudskog vijeća je li mu se Komljenović žalio da ima problema s autom i da je potrgana brava na suvozačevim vratima, pa da se ne mogu zatvoriti, svjedok je odgovorio da mu se nije žalio, ali da ga je nazvao prije mjesec dana rekavši mu da će ga sud zvati za svjedoka i zbog čega.
- Vi četiri godine potražujete svoj novac od prodaje vozila koje je u međuvremenu prodano dalje i vi ne poduzimate ništa? Taj mi dio nije jasan. Imate li kakvih dugovanja prema ovdje optuženom? - pitala je dalje sutkinja svjedoka s obzirom na njegovu potpunu indiferentnost naspram 5000 eura koje mu Komljenović, kako tvrdi, nije isplatio za auto.
Na to je Jelavić odgovorio kratko: "Ne." Kako bi razjasnila njihov odnos, je li prijateljski ili i poslovni, zanimalo ju je odakle se poznaju. Jelavić je odgovorio da su se upoznali preko susjeda jer je Komljenović bio posrednik za prodaju stanova u Odri. No, tvrdi da tamo stan on nije kupio.
Odvjetnik optuženog, Gordan Marović, svjedoka je, pak, pitao je li bio u ikakvom poslovnom odnosu s Komljenovićem i je li mu pomogao pri kupnji nekakvih nekretnina, na što je Jelavić ostao zatečen podrobnijim pitanjem.
- To su druge teme i ovdje nisu bitne. Ja sam u sudnici isključivo radi auta. I dao sam iskaz. Normalno je da smo poslovno surađivali, ali ništa nije bilo definirano ugovorom. U sudnici nisam ni trebao reći da me nije isplatio jer ionako znam da novac neću dobiti - odbrusio je svjedok pa mu je sutkinja ukazala da ga je na početku saslušavanja upozorila da je kao svjedok dužan govoriti istinu i da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo.
- Nisam ništa slagao - dobacio je svjedok, nakon čega je ponovno upitan zašto nije tražio svojih 5000 eura za auto ni nakon četiri godine.
- Bio sam jasan da mi je predočio obećanja. I čekao sam. Vjerujem mu i još se uvijek nadam da će mi taj novac vratiti - odgovorio je.
Slušajući iskaz svjedoka, javio se i sam okrivljeni.
- Od bijesa moram ustati, gospođo sudac. Četiri godine koristim njegov auto kao menadžer za nekretnine. Zahvaljujući meni zaradio je milijune, a ja vozim stari Golf, i to ne kao kupac tog auta već kao menadžer. Anto mi se ne javlja od 3. ožujka na telefon. Ne dolazi mi i ne želi potpisati ugovor. Ja sam mu pronašao 30 stanova na Viškovu i trebao je zaraditi 1,2 milijuna eura, našao sam mu i tri vile u Istri. A što se tiče auta, zajedno smo se dogovorili da u njega više neće ulagati i da ćemo ga prodati, a ja sam ga kao menadžer koristio četiri godine. Novac od kupoprodaje auta je deponiran u odvjetničkom uredu Marović zajedno s ugovorom o poslovnoj suradnji koji svjedok ne želi potpisati - uzrujano je rekao Komljenović, ponovivši da je na optuženičkoj klupi završio nevin radi drugih osoba - bivšeg poslovnog partnera Jose Jakovljevića, njegova bratića, inače šefa krim policije Vitomira Bijelića i Tomislava Lagundžije.
Navedenu trojicu Komljenović optužuje da su mu podmetnuli drogu u Golf, točnije Jakovljevića i Bijelića kao nalogodavce, a Lagundžiju kao izvršitelja. Riječ je o događaju od 14. listopada 2019. na parkiralištu Arena Parka Zagreb, kada su četvorica policajca prišla VW Golfu. Legitimirali su Komljenovića i priopćili da vozilo trebaju površinski provjeriti. U prtljažniku iza kašete svježe ubranih jabuka bila je skrivena muška čarapa u kojoj je bila gumena rukavica i u njoj 20 paketića sa 19,71 gramom kokaina te pet paketića sa 5,62 grama marihuane.
Prijavljen je i optužen za neovlaštenu proizvodnju i promet drogama, a nakon svega Komljenović tvrdi da mu je droga podmetnuta nakon sukoba s Jakovljevićem oko poslova sa stanovima u naselju O2 u Odri, točnije da mu je lako ubačena u auto jer su se suvozačeva vrata mogla otvoriti s obzirom na potrganu bravu. Ustvrdio je u svojoj obrani i da ga Lagundžija prati mjesecima po gradu gdje se kreće jer da ga je očito Jakovljević angažirao kako bi povukao tužbu protiv njega. Rezime svega je i da Lagundžija živi u jednom njegovom stanu, a Bijelić je, napominje Komljenović, dobio njegovu garažu.
Jakovljević je na naš poziv spustio slušalicu, a Bijelić je sve demantirao tvrdeći da je sve što je izrekao Komljenović o njemu znanstvena fantastika bez ikakva uporišta i čista kleveta te da mu nije jasno zašto ga ima na piku.
Odvjetnik Marović još je jednom ukazao na činjenicu da je policija prilikom pregleda vozila osim pronađene droge utvrdila i da su vrata suvozača bila pokvarena.
- Ja s tom drogom nemam ništa. A zašto se vas šest zamjenika optužbe izmijenilo na mom slučaju i od toga vas četvero nije imalo nikakvih pitanja? - obratio se optuženi tužitelju u sudnici. Odgovor nije dobio pa je naglasio još jednom: - Ja sam osoba u sasvim drugom miljeu. Bavim se nekretninama. Namješteno mi je radi velike materijalne koristi. Završio sam na stupu srama ni kriv ni dužan.
Inače, Komljenović je došao u fokus javnosti nakon što je prošle godine javno prozvao bivšeg ministra zdravlja Milana Kujundžića da mu je dužan gotovo milijunski iznos. Točnije, rekao je da mu za građevinske radove duguje tvrtka Kujundžićeve supruge s kojom je sklopio ortački ugovor za gradnju više stambenih vila u Sv. Klari, ali da je pritom sve poslove i planove dogovarao s tadašnjim ministrom s kojim je izgradio i odnos povjerenja.