SPLIT - Miro Pivac zvan Miro Vlaj vjerojatno je najsretniji osuđivani diler u Hrvatskoj. Osim što je uspješno izbjegavao odsluženja cijelih kazni na sve moguće načine, raznim žalbama i pomilovanjima, preživio je i bombaški napad konkurencije koja je sada “na sigurnom”, iza rešetaka.
Nedavno je opet, treći put, nepravomoćno osuđen za dilanje heroina i kokaina 1998. godine, ali mu je sutkinja odredila kaznu od dvije godine i četiri mjeseca, upravo onoliko koliko je onomad proveo u pritvoru.
Odjel za droge pod vodstvom načelnika Josipa Buljana početkom prosinca 1998. godine uhvatio je Pivca i sada pokojnog Željka Tomića Kiju zbog udružene preprodaje.
Bomba pred kafićem Mania
Buljan je ujedno posljednji načelnik koji je potpisao Pivčevo uhićenje. Tomić je uhvaćen pokraj Fiata s lažnim tablicama u Ulici Matice hrvatske. U autu je bilo 158 grama heroina i 28 grama kokaina, a kod Pivca je nađen kupoprodajni ugovor za Fiat i oko 1000 njemačkih maraka.
Buljanova nasljednika Ivana Kasuma kolege su pak optužile anonimnom predstavkom da štiti Pivca, navodeći da ga je mogao uhititi na djelu najmanje tri puta, a da to nije činio jer je na njegovoj platnoj listi.
To je bila jedna od težih optužbi u predstavci ispisanoj na tri stranice, zbog koje je Kasum dao ostavku na mjesto načelnika Odjela za droge.
Iz cijele je priče nakon unutarnje kontrole Kasum izašao čist, no svejedno se povukao.
Komentari po splitskoj policijskoj upravi išli su toliko daleko da su za Kasuma govorili da samo za svog Pivca čisti sa splitskih ulica suparničke dilere kako bi on mogao nesmetano i bez konkurencije dilati i imati prohodno tržište.
U travnju 2008. godine splitskim je Gripama u sitnim noćnim satima odjeknula eksplozija. Eksplozivna naprava bačena je pred Pivčev kafić Mania, a USKOK tvrdi da je bila namijenjena upravo njemu. Miro Pivac je idućih dana strpljivo primao novinare i uvjeravao ih kako nema razloga da ga se povezuje s tim napadom.
Vlaj protiv Svaline
Tvrdio je da se nikom nije zamjerio. No, Pivac je stao na žulj bandi Gorana Svaline (34), koja ga je očito imala razloga držati oštrim konkurentom.
“Noćno upozorenje” su iz automobila u vožnji po nalogu Svaline pred Maniju bacila braća Ahmeti.
Miro Pivac je s još tri osobe početkom devedesetih godina bio uhićen s gotovo kilogramom heroina. Osuđen je na četiri godine zatvora, ali mu je Vrhovni sud izvanrednim ublaženjem kazne umanjio presudu na godinu i pol.
Pomilovan iste godine
Nakon toga je prihvaćeno čak osam njegovih zahtjeva za odgodom odsluženja kazne zbog psihičkih problema i stresa. Kada je konačno otišao u Lepoglavu, iste godine na Dan državnosti je pomilovan odlukom Komisije za pomilovanja predsjednika Franje Tuđmana, pa kaznu nikad nije ni odslužio, a ostatak kazne preinačen mu je u uvjetnu. U to vrijeme je na čelu komisije bio Vladimir Šeks.
Prijatelj se ubio dan prije presude
Sudac Slavko Lozina je Miru Vlaja i Željka Tomića Kiju nepravomoćno osudio dva puta, Pivac je 2000. dobio tri godine i tri mjeseca zatvora, a Tomić tri godine. U ponovljenom suđenju Miro Pivac je u travnju iduće godine osuđen na dvije i pol, a Kija na godinu i pol zatvora.
Vrhovni je sud i tu presudu ukinuo zbog kontradiktornih iskaza policajaca i vratio predmet na ponovno suđenje 27. ožujka 2003. godine. Samo dan prije ukidajuće odluke Tomić je pronađen mrtav na ušću Jadra u Solinu, s nožem zabodenim u srce. Zaključeno je da se radi o suicidu. Inače, na suđenju je bio preuzeo svu odgovornost, tvrdeći da Pivac s tom drogom nema ništa.