U večernjim satima 6. prosinca 2013. godine, muškarac nemaskiranoga lica i bez rukavica ušao je u kuću 55-godišnje Vukosave Goranović na Žutom Brijegu u Dubravi, s pištoljem u ruci. Nakon kraće prepirke ubio je nju, njezinu sestru Milicu Zebu (53), te teško ranio njezinoga šogora Stipu Zebu (53) koji se pohrvao s napadačem. Najvjerojatnije bi napadač ubio i njega, međutim kao u filmu, kada se Zebi spremao opaliti metak u glavu, pištolj mu je zaštekao. Napadač, koji je imao pomagača koji ga je čekao u parkiranome automobilu, s pištoljem je istrčao iz kuće, no njegov vozač je već dao gas, pa je ubojica Ulicom Žuti brijeg s pištoljem u ruci trčao za automobilom koji je već odmakao. Više od godinu i pol nakon toga policija još uvijek ne pokazuje nikakve znake napretka u onome što su mediji prozvali “masakr na Žutom Brijegu”.
Objavljen je foto robot počinitelja i za njime je raspisana nagrada od 50.000 kuna. Slavko Goranović sin i nećak ubijene Vukosave odnosno Milice, koji se u vrijeme napada nalazio u Njemačkoj, te njegov tetak, Stipe jedini koji je preživio napad i danas čekaju odgovore tko je krvoločni napadač koji je te večeri u prosincu 2013. zajedno s njihovim najbližima i njima uništio živote. Radom policije na tome slučaju nije razočaran nego zgrožen. “Ne mogu opisati što oni rade, tetku su skinuli zaštitu u 22,30 navečer bez ikakvoga objašnjenja. Jednostavno su došli kod njega u kuću i rekli mu da je odlučeno da više nema potrebe za zaštitom a dva interventna policajca koja su živjela s njim su otišla. Od straha je tu noć otišao u policijsku postaju u Dubravi i tamo prosjedio noć u hodniku. Nakon nekog vremena su priznali da su pogriješili, no zaštitu mu nisu vratili.
On je prije tri mjeseca zatražio da mu vrate zaštitu no još nije dobio odgovor. Čovjek po noći ne spava, a na svaki šum se budi i boji se da bi se ubojica mogao vratiti po jedinoga očevica.”, ispričao nam je Goranović koji već tri godine živi u Njemačkoj, a koji je ovo ljeto sam proveo u Remetincu jer se nije odazivao pozivima suda na kojemu mu se sudilo zbog pronevjere jednoga automobila teške 30.000 kuna.
“Sutkinji sam javio telefonom da sam u Njemačkoj, no ona je tražila da joj pošaljem faksom službeno moju novu adresu što sam zaboravio. Sud je za mnom raspisao tjeralicu, a ja sam od tada slobodno nekoliko puta ulazio u Hrvatsku I svaki puta kada sam došao uvijek sam išao do Heinzlove pitati što ima novo s slučajem ubojstva majke. Sada zadnji put su me zadržali i poslali u Remetinec. Priznajem, prije nekoliko godina sam čovjeku razbio auto, i nisam mu vratio dug I on me prijavio. Priznao sam krivnju I nedavno dobio uvjetnu kaznu. Vratiti ću se što sam mu bio dužan, kaže Goranović.
“Jedino mi je u zatvoru bilo strašno što sam stalno mislio da sam možda na šetnji ili čak u sobi nalazim s nekim tko mi je ubio majku. To misao me strašno mučila, povjerava se Goranović. Očajni Goranović koji nam je otvorio vrata donjega kata kuće i po prvi puta pokazao točno gdje je stradala njegova majka, ujna, ujak...
“ Briga me. Ako uskoro ne bude napretka u istrazi spremam se javno objaviti i sva imena ljudi s kojima sam bio u sporu i imena svih policajaca koji su tako traljavo radili istragu I nas stalno nešto lagali. Neka me uhapse, neka me ubiju, meni je svejedno. Ja sam vidio svoju majku mrtvu, ja se više ne bojim ničega.