Jurica i Vejnović iz veleposlaničkih fotelja na optuženičke klupe

ZAGREB - Dva hrvatska veloposlanika, Neven Jurica , bivši veleposlanik u SAD-u i voditelj Stalne misije RH pri Ujedinjenim narodima, i Jovan Vejnović , bivši veleposlanik u Libiji, sjest će u srijedu na optuženičku klupu na zagrebačkome Županijskom sudu.

Doduše, u različitim sudnicama. Nevenu Jurici, kojega USKOK tereti za zloupotrebu “tešku” 120.000 američkih dolara, sudit će Vijeće pod predsjedanjem suca Ivana Turudića, koji je nedavno osudio Mladena Šlogara zbog teškog ubojstva Ivane Hodak, a poznat je i po osuđujućoj presudi protiv Hrvoja Petrača zbog otmice sina Vladimira Zagorca.

Sudac iz slučaja dragulji

Postupak protiv Vejnovića vodit će se, pak, pred Vijećem na čelu sa sucem Sinišom Plešeom, koji je osudio Zagorca u slučaju “dragulji”.

USKOK je optužio Juricu da je tijekom svojih mandata 2007. i 2008. u Washingtonu i New Yorku nenamjenski potrošio oko 120.000 dolara. Oko 90.000 dolara, tvrdi USKOK, Jurica je potrošio za plaćanje privatnih računa, kupujući raznu robu i podižući gotovinu na bankomatima.

Preostalih 30.000 dolara odnosi se na zbroj iznosa koje je Jurica uzimao iz blagajne, pri čemu je podignuta sredstva prikazivao kao opravdano potrošena, što se pokazalo neistinitim. Nakon što je lani iz Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija pozvan zbog spornih troškova, Jurica je odmah podmirio cijeli iznos, 141.000 dolara. Kasnije se ispostavilo da je za potrošnju oko 20.000 dolara odgovorna jedna službenica veleposlanstva.

Kršio i libijske zakone

Jovan Vejnović optužen je također za zloupotrebu, ali bez materijalne koristi ili štete. USKOK ga tereti jer je preko veleposlanstva RH nabavljao alkoholna pića, ali ne samo za potrebe našeg veleposlanstva nego i za zaposlenike hrvatskih tvrtki koje rade u Libiji. Time se, tvrdi tužiteljstvo, ogriješio o diplomatske propise i libijske zakone koji strogo zabranjuju prodaju i konzumiranje alkohola. Prema nekim nagađanjima, Jurica bi na sudu mogao iznijeti priznanje, dok Vejnović otpočetka tvrdi da to što je napravio ne odudara od prakse veleposlanstava drugih zemalja u Libiji.