Nisam ja za nerad. Pa ja bih umro od starosti da doma sjedim i gledam TV. Cilj mi je, ako i s 96 godina opet budem uhićen, da to bude za Guinnessa.
Priča mi to Stjepan Pavletić, zvan Beli Konj, koji je u utorak uhićen zbog sumnje u preprodaju droge jer su istražitelji u njegovu stanu na stolu pronašli šest paketića sa 7,3 grama kokaina.
Nije mu to prvi put da je uhićen.
Prije 12 godina kod njega je pronađeno 1,5 kilograma kokaina te ga se teretilo za preprodaju. A 2013. u garaži nedaleko od njegova stana istražitelji su mu oduzeli 203 grama kokaina u vrijednosti 100 tisuća kuna, za koje je tvrdio da su mu podmetnuti. Odležao je nepune 3 godine zatvora za posljednja djela.
No, priča o Pavletiću ne bi bila toliko intrigantna da čovjek, koji iza sebe ima pet brakova u četiri zemlje, pritvaranje u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj, nema - 78 godina.
Kada ovom, vjerojatno najstarijem dileru u Hrvatskoj kažete da je diler, on se ne vrijeđa. Ali okreće priču. Dilanje je, uvjerava nas, iza njega, objašnjavajući pritom da svatko tko nešto prodaje zapravo - dila.
Našli smo se u Esplanadi, došao je u pratnji odvjetnika Milka Križanovića, a na pitanje strahuje li od nove osuđujuće kazne zbog sedam grama kokaina s obzirom na recidivizam, Pavletić je odgovorio da je zatvor sasvim obično mjesto za boravak u kojem rade i žive ljudi,
- Posljednje što sam odslužio u zatvoru bile su tri godine zbog dilanja kokaina, ali sam otpušten ranije. Kao cimere nisam želio narkomane, nego osobe s kojima sam mogao igrati šah i da mi bude čisto. Odličan cimer bio mi je jedan bombaš. Postao sam prvak u šahu u Lepoglavi i Remetincu. Igrao sam za lovu. Posjete nisam dopuštao, osim odvjetnika. Moja obitelj ne mora se patiti i udisati onu atmosferu. Falilo mi ništa nije. Novac čini čuda svugdje, pa i u skučenom prostoru. Oh, ne, falile su mi žene. Ali, ja se više ne moram nikome dokazivati pa se uvijek snađem. I samo da znate, Lepoglava je banja u odnosu na druge strane zatvore - uvjerava nas.
Kocka, varanje i krađa
Ovom Karlovčaninu koji je bio juniorski prvak Jugoslavije u atletici, kao i urednik u sportskoj redakciji Karlovačkog lista, Esplanada nije strana. Točnije, nekadašnji podrumski dio tog hotela, gdje je nekada bio klub Diamond. Tamo je provodio vrijeme, a ispred tog hotela prije 50 ak godina je, tvrdi, slupan njegov Porsche.
Posudio ga je jednoj ženi, koja je prema njegovim riječima bila prostitutka. Ostavila je automobil ispred hotela i na njega je naletio tramvaj.
- Auto je bio smrskan, a ja sam se sjurio taksijem s Grmoščice gdje sam kockao. Stotinu ljudi se okupilo i mislili su da ću u njoj ubiti boga, ali ja sam je samo zagrlio i rekao: ‘Je... željezo. Ima toga koliko hoćeš’. Više ne kockam jer sam se izliječio, ali i jer ne bih mogao varati. Nije isto vrijeme. Onda je bila hrpa budala s torbama novca s kojima si igrao jedan na jedan za stolom, a danas budale igraju protiv automata - tvrdi Pavletić.
Kaže da je novac zarađivao kockanjem, varanjem i krađom, a potom je okusio i svijet droge. Za sebe kaže da je i dobar i loš čovjek. Sredine nema. Boravak iza zatvorskih rešetaka nije ga promijenio ni na bolje, ni na gore.
- Ogrezao sam u kriminal i počeo kockati. Nakupci su u birtije dolazili s torbama novca, a ja sam postao majstor za varanje. Čak me zbog toga i policija hvatala, ali sve je palo u vodu. Kocka je pogana, a novac je tekao u potocima. Trošio sam puno - priča naš sugovornik.
U Švicarskoj, gdje je imao jednu od supruga i gdje je stekao mirovinu nakon što je vodio dva kluba, napravio je najbolji posao ikad, kaže. Od posla bježao nije, čak naprotiv, žrtvovao bi ugodno druženje s ljepšim spolom ako bi mu tog trenutka uletjela neka zarada.
Političari i kokain
- Tri godine sam vodio klubove. Preko agencije sam iznajmljivao djevojke koje su se bavile striptizom i plesom na šipki. Imale su regulirane statuse, plaćao sam poreze. Gosti su nam bili iz švicarske i njemačke obavještajne službe. K meni nisu bili dobrodošli jedino Talijani, Turci i Jugoslaveni. Zamislite, u Nizozemskoj je droga posvuda, ali dok sam tamo živio, njome se nisam bavio, a u Švicarskoj su mi se otvorila neka vrata i tu je krenulo. Droga je najveća društvena pošast jer današnji ugledni ljudi koriste kokain iz zabave ili iz nužne potrebe da izdrže ludi ritam života. U Italiji odvjetnici povuku crticu kokaina za doručak da imaju dar govora, dok naši ljudi nemaju mjeru pa to ide u drugu krajnost - otvoreno kaže Pavletić. O imenima korisnika njegovih opijata ne želi govoriti. Nije ih nikada otkrio policiji. Imao je kaže, kada je uhićen prije sedam godina, problema s pronalaskom odvjetnika.
- Fingirao sam da za odvjetničke usluge plaćam u kokainu, lažući pritom da nemam novca. Dosta uglednih zagrebačkih odvjetnika je na taj moj blef i pristalo, ali meni takvi odvjetnici ne trebaju. Kad sam kokain za obranu ponudio odvjetniku Milku Križanoviću, on je rekao da ne dolazi u obzir i s gnušanjem mi poklopio slušalicu. To mi je bilo dovoljno da ga angažiram i otad me oslobodio u tri slučaja zbog droge, kao i za prevaru 1,5 milijuna eura na štetu Slovenca zbog fiktivne prodaje zemljišta - tvrdi ovaj 78 godišnjak.
Danas ima tvrtku simboličnog naziva Bijeli konj. Bavi se taksi prijevozom, točnije daje u najam automobile za vožnju preko aplikacija. Na mjesto direktorice postavio je mladu Juliju Pejić, bivšu misicu koja je njegova desna ruka u poslovanju i koju je upoznao na jednom od izbora ljepote.
Posljednji put je Jutarnji list o njemu pisao nakon što je, dok je služio kaznu, uplatio 5000 kuna za pomoć potopljenoj Gunji. Poistovjetio se s tuđom nesrećom pa je, priča nam, pitao zatvorskog čuvara kolika mu je plaća.
- Rekao mi je da mjesečno zaradi 5000 kuna, pa sam toliko i uplatio za Gunju. U boljoj sam poziciji nego mnogi zatvorenici. Nemam ženu ni malu djecu koja o meni ovise. Od čega živim? Od švicarske mirovine, zarade tvrtke koja baš i nije neka, najma kuće u Stuttgartu i jedrilice u čarteru. Nije me sram kad mi policija dođe doma. Odjel droga radi jako dobar posao. Plemeniti su to ljudi koji, na njihovu žalost, prije nekoliko dana u mom stanu u Utrinama nisu našli ništa konkretno, osim sedam grama kokaina za osobnu upotrebu. Živio sam bonvivanski, kako kažete, šampanjci su doista tekli u potocima, ali ja sam vam onaj koji neće provesti sate u skupocjenom restoranu na ručku jedući deset slijedova hrane, nego jedem s nogu, dobar mi je i kiosk sa sendvičima jer posao ide prije svega - dodaje Pavletić.
Pljačka zlatarnice
A kako obično s kriminalnim potezima ide i nasilje, Beli Konj kaže da u njegovu slučaju toga nikada nije bilo, pa ni kad je dva puta opljačkao austrijske zlatarnice. U svemu su mu glavni aduti bili mozak, dobar plan i kvarnost.
- U Salzburgu su me angažirali za pljačku. Dali su mi novac i da upoznam neku djevojku. Odveo sam ju u hotel, razmijenili smo nježnosti i ujutro sam joj obećao kupiti zlatnu narukvicu na poklon. Došli smo u zlatarnicu, izvadio sam na pult bunt novca u čijoj je sredini bio običan papir. Zlatar se razgalio i izvadio sve ploče sa zlatninom. Polakomio se on, polakomila se ona. Ja sam na brzinu zlato stavio pod mišku i pobjegao, a trgovci su se sjatili oko cure jer su mislili da smo zajedno. Ona o meni ništa nije znala, a ja sam zlato vrijedno 240.000 DEM prodao ljudima za 30 tisuća - prepričava naš sugovornik. Austrija mu je zabranila ulazak u zemlju, kao i Njemačka te Švicarska.
U trosatnom razgovoru Pavletiću ništa što se odvijalo u hotelskom foajeu Esplanade nije prošlo ispod radara. Ali, nije ni on ostao nezamijećen zbog svoje frizure, elokventnosti i vesele naravi. Na prvu djeluje kao običan djedica koji ni po čemu ne odskače od prosjeka. Dok gleda u čovjeka u odijelu koji je upravo odrađivao fotografsko snimanje s mladenkom nekoliko sati prije svadbenog pira, poželio mu je sreću i dobacio: - Vidim, imaš kravatu. Ja sam kravatu deset puta u životu stavio i od toga pet puta kad sam se ženio, a pet puta kad sam odrađivao velike prijevare. I samo da znaš, ja sam s prvom ženom još uvijek u braku na papiru, iako su uslijedila još četiri...