ISPOVIJEST TORCIDAŠA 'Nikad neću zaboraviti dva tjedna u Remetincu, maltretirali su me...'

Bila su to dva tjedna koja nikad neću zaboraviti, u pritvoru, kao u zatvoru, a znaš da si ni kriv, ni dužan. Bilo je tu i puno neregularnosti, pa i maltretiranja, od uhićenja do zatvorskog života. Ljudi jesu ok, u zatvoru, ali bilo je zezanja u smislu da su nam uskraćivali šetnju od dva sata, dopuštali su samo sat hodanja ili da nas malo vozaju u terminu kad smijemo ili ne na telefon i tako... Imali smo pravo samo na jedan poziv tjedno od osam minuta i taman sam jučer obavio razgovor s mojima u Splitu, kazao im što da mi donesu za Božić... U to je došao čovjek i kaže nam, ajde, kupite se, slobodni ste! Da, bio je to veliki trenutak zadovoljstva – pričao je Ljubo Jurić (24) za Slobodnu Dalmaciju dok se jučer vozio autobusom iz Zagreba u Split.

Ljubo je Splićanin, apsolvent Visoke poslovne škole Minerva u Dugopolju, jedan od šestorica torcidaša, navijača Hajduka koji su pušteni iz zagrebačkog istražnog zatvora.

U Remetincu su čamili čekajući još od 1. prosinca, uhićeni od policajaca na ulici, u stampedu poslije susreta Dinamo – Hajduk (2:2). Prihvaćena je žalba njihovih odvjetnika na Županijskom sudu u Zagrebu, poništena je odluka o 30 dana istražnog zatvora, sud je prihvatio navode odvjetnika da je zatvor pretjerana mjera, ako se možemo tako laički izraziti, te su sva šestorica pušteni već/tek (?!) nakon dva tjedna.

Uskraćivali su im šetnju, da bi se što manje sretali, to je jasno. Ljubo i petorica, pušteni su na slobodu, a već su mislili da će i Božić i Novu godinu dočekati u Remetincu. Da će se s odvjetnicima, roditeljima i rodbinom gledati – preko stakla.

Koliko znamo, dvojica su s Bačvica, jedan iz Kaštela... Jedan je ostao u Zagrebu, odmah nastaviti studije, izgubio je dva tjedna predavanja.

Po svim spoznajama to su odreda mirni momci, studenti, koji su zapeli u raciji poslije incidenta što se zbio na relaciji BBB – policija.

– Bilo je to grubo privođenje, bacili su me na pod i uhapsili... Nešto se dogodilo i počela je trka, dolje iz dubine, ulicom od Maksimira prema centru Zagreba – priča nam Ljubo Jurić te nastavlja: Zajednički mimohod Torcide i BBB-a prema stadionu na dan utakmice.

– Počeo sam i ja trčati, da izbjegnem bilo kakvu frku i gužvu, da se udaljim od svega, htio sam do automobila s kojim sam došao s prijateljima na derbi. Bio sam zadihan, zastao sam, onda su me s leđa iznenada šćepali, bacili na pod i uhapsili. Kako, zašto, nije bilo odgovora, razgovora, objašnjenja...

Nakon dva dana u policiji, od 3. prosinca u – Remetinec.

– Ostale sam upoznao u policiji, a u Remetincu se nismo smjeli ni sretati. Jedan je ostao jučer u Zagrebu, dvojica su, mislim, krenula autom, došao je tata po njih, još jedan na autobus, nismo u istom...

Student, apsolvent, 24 godine, gotov čovjek. Ovaj događaj zabrinuo mu je obitelj, nije ugodno, majka Gordana i otac Damir, sestre Marija i Darija, sin i brat - u istražnom zatvoru. Kako, zašto? Svašta se desi živu čovjeku. Treba izdržati.

Sestra Marija nam priča kako je u ponedjeljak navečer Ljubo nazvao na telefon i samo je vikao:

– Oslobodilo me, oslobodilo me, oslobodilo me! Bilo je to veliko olakšanje za cijelu našu obitelj – kaže nam Marija Jurić.

Koliko uopće redovito ide na utakmice, zanimalo nas je, pitali smo Ljubu izravno:

– Odem na utakmice. I na gostovanja. Bio sam na primjer nedavno u Rijeci, kad se dogodilo kamenovanje, kad su nas gađali...

– Ne zna se hoće li se na sudu nastaviti s postupkom ili će postupak biti obustavljen. To je na Državnom odvjetništvu – informirao je Slobodnu Dalmaciju odvjetnik Goran Buljanović.

Buljanovića je istog dana po zatvaranju sina Ljube angažirao otac Damir, preko poznanika. Digli su uzbunu i preko medija. Bitka za pravdu ide dalje:

– Učinit ćemo sve da se dokaže da sam nevin i pravedan – rekao nam je Ljubo veseleći se povratku kući.

Bio je to derbi dug sedamnaest dana. A i danas igraju Hajduk – Dinamo. Hoćete li na utakmicu?

– Ne. Ne znam, nisam siguran kači li me zabrana dolaska na utakmice, pa mi je bolje popodne preskočiti...