Aisoltan Nijazova, pridružena članica pokreta Pussy Riot koju je policija uhitila na osnovi tjeralice Turkmenistana prilikom ulaska u RH iz Slovenije, nalazi se u istražnome zatvoru u Remetincu nakon što joj je sudac istrage zagrebačkoga Županijskoga suda u nedjelju odredio ekstradicijski pritvor.
Riječ je o mjeri kojom se osigurava nazočnost tražene osobe tijekom trajanja postupka ekstradicije, a na ispitivanju kod suca istrage u nedjelju Aisoltan, koju prijatelji zovu Aja, rekla je kako se protivi izručenju Turkmenistanu. Protivljenje izručenju je važno zbog toga što hrvatski zakoni poznaju dvije vrste postupka ekstradicije - skraćeni postupak (kada se osoba ne protivi izručenju), te dulji postupak (kada se osoba protivi izručenju).
Također, ta dva načina imaju jednu bitnu distinkciju. Naime, kada se osoba ne protivi izručenju, odluku uopće ne donosi ministar pravosuđa nego sudovi. U slučaju kada se osoba protivi izručenju, kao u slučaju Aje Nijazove, sudovi odlučuju samo postoje li pretpostavke za izručenje, a zadnju riječ ima ministar. Odluka ministra je politička odluka, odnosno poput predsjedničkoga pomilovanja, ona ne sadrži nikakvo obrazloženje. U roku od 40 dana Turkmenistan je Hrvatskoj dužan poslati zahtjev za izručenjem, a radi se zapravo o čitavoj dokumentaciji o slučaju u kojemu je Nijazova u toj zemlji optužena. Ako u tome vremenu zahtjev ne stigne u Zagreb, postupak izručenja se obustavlja. Ako pak stigne, zakazuje se ročište izvanraspravnoga vijeća na kojemu se odlučuje postoje li pretpostavke da se Nijazova izruči Turkmenistanu, na tu odluku, ako je nepovoljna za nju, Nijazova se može žaliti Vrhovnome sudu. Dakle, kada bi i sve sudske instance odlučile kako postoje pretpostavke da je se izruči Turkmenistanu, i dalje će konačnu odluku morati donijeti ministar pravosuđa.
No, čitav taj postupak izručenja uhićena osoba ne mora čekati u istražnome zatvoru, nego se može braniti sa slobode. Upravo žalbu na određivanje istražnoga zatvora odvjetnica Aje Nijazove, Lina Budak, najavila je za prvi sljedeći pravni korak.
Garancije
Naime, ekstradicijski pritvor je Nijazovoj određen jer sud nije imao garancije da ona tijekom trajanja toga postupka neće napuštati zemlju. Dakle, prije svega obrana u ovakvim situacijama traži način da uvjeri sud da će tražena osoba biti stalno dostupna dok ne završi postupak. Takve tvrdnje mogu se potkrijepiti jamstvom, davanjem putovnice ili pak pribavljanjem privremenoga boravišta u Hrvatskoj. Budak nam je dala naslutiti i da će obrana u svojoj žalbi među ostalim problematizirati i praksu da osoba mora boraviti u Hrvatskoj jer je Hrvatska dio EU po kojemu se dosad Nijazova slobodno kretala. O žalbi na istražni zatvor odlučuje izvanraspravno vijeće suda.
Sud u Ljubljani
No, obrana tu ima još argumenata specifičnih za ovaj slučaj. Naime, ispada da je sud u Ljubljani nekoliko dana prije Nijazovu ekspresno pustio na slobodu jer je za isti slučaj za koji je traži Turkmenistan već odležala kaznu u Rusiji. Ako je to istina, to svakako postaje argument za odbijanje izručenja.
Inače, u posljednjih desetak godina Hrvatska se više puta susretala sa zahtjevima za izručenje stranih zemalja za koje su postojale sumnje kako su proizašli iz tzv. političkih progona. Mahom se radi o slučajevima kada su na hrvatskome teritoriju zatečene i uhićene osobe za kojima je tjeralicu raspisala Republika Turska, ali i slučajevima po kojima su osobe tražene iz drugih zemalja u kojim bi ta osoba mogla biti izvrgnuta mučenju, fizičkom kažnjavanju ili pak smrtnoj kazni. U većini ovih slučajeva, koliko smo uspjeli rekonstruirati, o predmetu na kraju nije trebao odlučivati ministar pravosuđa nego su hrvatske sudske instance odlučile kako ne postoje pretpostavke za izručenje. Najpoznatiji od ovih slučajeva odnosio se na novinarku Vicdan Özerdem koja je u Turskoj najprije bila osuđena na smrtnu kaznu, a zatim mučena u zatvoru. Özerdem je na slobodu pustio Vrhovni sud te se vratila u Njemačku gdje živi.