Visoki kazneni sud (VKS) potvrdio je nepravomoćnu osuđujuću presudu u slučaju koji su mediji prozivali majkom svih afera, tzv. aferi Pročistač, no svim osuđenicima je umanjio kazne na koje ih je bio osudio zagrebački Županijski sud.
Prvookrivljenome Anti Paviću, koji je u inkriminirano vrijeme bio direktor Zagrebačkih otpadnih voda (ZOV), kazna je prepolovljena s četiri godine na koje je bio nepravomoćno osuđen, na dvije godine zatvora.
Drugookrivljenome Darku Turopoljcu, poduzetniku i bliskom prijatelju pokojnog zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića čije je tvrtka Dija graditeljstvo prema presudi u zamjenu za mito dobila poslove izgradnje pročistača, kazna je sa šest godina zatvora smanjena na pet, a Damiru Vuljanku, koji je pomogao Turopoljcu izvući novac iz Turopoljčeve tvrtke, a koji je nepravomoćno bio osuđen na četiri godine zatvora, VKS je kaznu smanjio na tri godine zatvora.
Voditelj radova na izgradnji glavnog odvodnog kanala Hannes Schweitzer, koji je kao i Turopoljac bio nepravomoćno osuđen na šest godina zatvora, u međuvremenu je umro u zatvoru u Remetincu dok je čekao pravomoćnost presude.
Prema ocjeni VKS-a, Paviću je zagrebački Županijski sud izrekao previsoku kaznu pri tome podcijenivši olakotne okolnosti.
- Međutim, prvostupanjski sud je propustio olakotnim ocijeniti, kako optuženik i navodi u svojoj žalbi, visoku životnu dob optuženika, narušeno zdravlje, protek vremena od počinjenja kaznenog djela, da nakon inkriminiranoga događaja nije došao u sukob sa zakonom, visinu ostvarene imovinske koristi u iznosu od 52.000 kuna, kao i okolnost neutvrđenoga iznosa mita za koje ga se tereti da je periodički primao, u kojemu se slučaju ta utvrđena okolnost treba cijeniti u korist optuženika odnosno da bi primio najmanji mogući iznos novca.
Turopoljac je, prema presudi, od 2005. do 2008. podmićivao voditelja tvrtke Zagrebačke otpadne vode (ZOV) Antu Pavića da bi upravo Turopoljčevo Dija graditeljstvo dobivalo poslove na izgradnji pročistača te kako bi mu Pavić odobravao isplatu za nepostojeće radove, pri čemu je ZOV oštećen za 4,6 milijuna kuna.
ZOV je inače privatna tvrtka kojoj je Grad Zagreb odobrio koncesiju za izgradnju i upravljanje pročistačem. U zamjenu za dobivanje poslova, prema presudi, Turopoljac je Paviću, koji je istom presudom nepravomoćno osuđen na četiri godine zatvora, redovito plaćao neutvrđene novčane iznose te mu je besplatno obavio radove vrijedne 52.000 kuna na adaptaciji stana u centru Zagreba.
Turopoljcu se dalje na teret stavljalo i da je iz Dija graditeljstva preko Damira Vuljanka izvukao oko 14,6 milijuna kuna. Na suđenju je, za svojega života, svjedočio i Bandić, koji je rekao da je s Turopoljcem dugogodišnji prijatelj, ali poricao je da bi to prijateljstvo imalo ikakve veze s poslovima Turopoljčeve tvrtke oko izgradnje pročistača.
No Županijski sud je u svojoj presudi zaključio kako je Turopoljac višemilijunski posao dobio upravo na preporuku Milana Bandića. Inače, osim vraćanja 52.000 kuna ilegalne imovinske koristi Paviću bi trebalo biti oduzeto i sedam milijuna kuna nesrazmjera između imovine i legalnih primanja, budući da se prema presudi na njega trebaju primijeniti odredbe zakona o proširenom oduzimanju imovinske koristi.
No, nakon što mu je istekla privremena sudska blokada imovine, Pavić je svu svoju imovinu prebacio na treće osobe te će građanski odjel DORH-a trebati pokrenuti parnice kako bi se ta imovina zaista i oduzela.