Supružnici Tomo (58) i Ida Š. (55) umrli su u nehumanim uvjetima u derutnoj baraci u Risnjačkoj ulici u zagrebačkoj Dubravi.
Pronađeni su u srijedu oko 15 sati, a policijski je očevid pokazao da nema tragova koji upućuju na nasilnu smrt.
Iako se još čeka konačan nalaz obdukcije, prema zatečenom i činjenici da su se temperature u Zagrebu zadnjih dana noću spuštale ispod ništice, kao najvjerojatniji uzrok smrti navedeno je smrzavanje.
Život u baraci
Vijest je šokirala najuže susjedstvo u istočnozagrebačkom kvartu.
Oni koji su ih svakodnevno viđali kaži da im se nisu činili kao ljudi koji u 21. stoljeću žive pod otvorenim nebom, bez vode i struje, jer su bili pristojno odjeveni, počešljani, uredni.
- Ne mogu vjerovati da Ide i Tomice više nema. Više od 15 godina dijelimo ogradu u vrtu. Pogledajte, posadili su jesenas trešnju, uređivali su vrt. Žudjeli su za toplim domom jer po barakama žive skoro dva desetljeća. Ona je Slovenka, a on iz Novog Marofa. Upoznali su se davno, u nekoj ustanovi. Zaljubili su se i ubrzo otišli na stan HZMO-a u Deanovićevoj ulici. Dobili su prvo sina, a onda i kćer. Na žalost, čini se da su imali problema alkoholom. To je dovelo do toga im je Centar za socijalnu skrb oduzeo djecu da bi u konačnici sudskim putem bili i deložirani - ispričala je za Jutarnji kroz suze Ana Lanč (70), susjeda koja je s pokojnim supružnicima dijelila ogradu vrta.
Socijala
Dok su još stanovali u stanu, Ida je, otkriva nam Ana, jednu noć pala s četvrtog kata te pukom srećom preživjela pad i polomljena provela neko vrijeme u bolnici.
Nakon deložacije supružnici su se preselili stotinjak metara dalje, u baraku preko puta na privatnom zemljištu. No, kako se tamo počela graditi zgrada, baraku su preselili na obližnje gradsko zemljište. Uz njih je niknuo Lidl, no njih dirali nisu, nego su im sve vrijeme punili kanistre pitkom vodom.
- Prije tri dana ostavila sam im na ogradi vrećicu prepunu kruha. Vrećice više nema, no ne znam jesu li je uzeli ili su tada već bili mrtvi. U njihovo dvorište nisam zalazila ako nisu bili vani. Nedavno mi se Ida žalila kako joj se na leđima otvorila rana. Znala sam im nositi čistu odjeću. Ona je primala neku socijalnu pomoć od 500 kuna, koju su joj prestali isplaćivati jer su joj bili istekli dokumenti pa joj je daljnje isplate socijalno, navodno, uskratilo. A Tomo je bio branitelj s mirovinom od oko 3000 kuna - priča nam susjeda Tome i Ide, za koju naglašava da je imala “zlatne ruke jer je u njezinu vrtu sve raslo”.
- Ljeti je imala toliko paradajza da ga nisu uspijevali pojesti. Brinuli su se oni za sebe - kaže umirovljenica.
