Obitelj Bilić i oko tri tisuće stanovnika drniškog kraja danas su se na gradskom groblju Sv. Ivan oprostili od svoje Antonije. Obitelj ju je posljednji put vidjela živu 7. srpnja 2011. godine. Na povratku prema obiteljskoj kući u selu Kričke na Čikolskom mostu sjela je u kamion monstruoznog silovatelja i ubojice Dragana Paravinje, koji je za svoj zločin nepravomoćno osuđen na 40 godina zatvora. Obitelj ubijene djevojke na groblje Sv. Ivana u Badnju stigla je nešto prije 13 sati sa svojim odvjetnikom Vinkom Ljubičićem. Sat vremena primali su izraze sućuti znanih i neznanih koji su s njima željeli podijeliti tugu.
Točno u 14 sati bijeli lijes s posmrtnim ostacima Antonije Bilić šestorica pripadnika HGSS-a uz blagoslov drniškog župnika fra Petra Klarića iznijela su iz kapele i položila na kolica, nakon čega se pogrebna kolona uz zvuke truba zaputila prema crkvi. Svetu misu i pogrebni obred predvodio je fra Petar Klarić u saslužju s desetoricom svećenika iz Hrvatske i BiH. Križ je na čelu povorke nosio njezin prvi susjed iz rodnih Kričaka, umirovljeni policajac Frane Bilić, koji je posljednji vidio Antoniju, kad je ulazila u Paravinjin kamion.
U pogrebnoj povorci bili su pripadnici HGSS-a, Antonijini prijatelji i učenici i nastavnici njezine škole Ivan Meštrović na čelu s ravnateljom Ivanom Zeljkom, sumještani iz Kričaka, stanovnici Drniša i mnoštvo drugih koji su pristigli iz svih krajeva Hrvatske.
- I sada se sjećam njenih malih ručica koje su me dodirivale i njenih izrazito skromnih, ali širokog duha i vjere u Boga ponosnih roditelja - oca Mile u odori hrvatskog vojnika, majke Milke i sestara koje su je nesebično prihvatile. Ni u tim teškim vremenima ta se obitelj nije prepustila beznađu i strahu od novih naraštaja. Imali su nadu koju su prenijeli na svoju Antoniju. A ona je tragično stradala samo zato što spram zlikovca nije pristala na grijeh jer je do zadnjeg daha čuvala svoju vjeru i dostojanstvo - rekao je fra Lovrić i zaključio:
- Sjećam se njenog rođenja. Bio je utorak. Krstio sam je u utorak, a njezino izmučeno tijelo, koje sada predajemo Bogu, pronađeno je također u utorak.
U 15 sati oglasilo se posmrtno zvono, nakon čega je Antonijin lijes prenesen do groba. Tog trenutka u ime učenika, profesora i osoblja njezine škole posljednji pozdrav uputila joj je Marijana Brakus, učenica 3. razreda ekonomskog smjera: “Antonia, naš lijepi anđele, zauvijek si u našim mislima. Neka te anđeli čuvaju i nasmijavaju, kao što si ti nas.”
Majka Milka tog je trenutka klekla na zemlju i obgrlila bijeli lijes svoje kćeri, nakon čega su u 15.15 sati šestorica pripadnika HGSS-a koja su mjesecima tragala za njezinim tijelom - Anton Vukičević, Tome Kokić, Ivan Milat, Tomislav Jerković, Željko Vukušić i Bruno Bešker - lijes spustila u grob i položila ga do Antonijina djeda Nike. On je kao rudar 1948. godine tragično skončao kad je zajedno s još 13 svojih kolega kamionom sletio u rijeku Čikolu ispod mosta u Drnišu i utopio se.
Na istom tom mostu, vođena mišlju da su svi ljudi dobri, sjela je u kamion monstruoznog ubojice. Htjela se samo odvesti do svoje kuće, pripremiti se za maturalni ispit i okrenuti novi list u životu. Monstrum joj je to oduzeo.