SKANDAL U KARLOVCU

Dječak (12) pretučen na igralištu, škola prvo lagala, a onda poručila ocu: ‘Nije to vršnjačko nasilje‘

Dvije godine stariji dječak uhvatio ga je za noge i naglavačke bacio na beton. Međutim, postoji još jedan, jednako tužan dio ove užasne priče

Policija (ilustracija)

 Dusko Marusic/Cropix

Dječak u dobi od 12 godina, učenik jedne karlovačke osnovne škole, žrtva je brutalnog vršnjačkog nasilja koje se odigralo na školskom igralištu u četvrtak nešto poslije podneva. Dvije godine stariji dječak uhvatio ga je za noge i naglavačke bacio na beton. S ozljedama tjemena, rezderotinama lica i ruke te potresom mozga hitno je prebačen u Opću bolnicu Karlovac.

Postoji još jedan, jednako tužan dio ove užasne priče. Roditelji ozlijeđenog dječaka, pa i liječnici koji su ga pregledavali, uopće nisu imali informaciju o tome što se dogodilo, već samo verziju iz škole - da je dječak sam pao. No, istinu im je dojavio roditelj jednog od dječaka koji su tome svjedočili - tek u večernjim satima. Roditelji dječaka i sami su prosvjetni radnici u dvije druge škole na području grada. Šokiran reakcijom školskog osoblja, ogorčeni otac na društvenoj mreži je objavio kronologiju cijelog slučaja te nam je i sam potvrdio u telefonskom razgovoru.

Prvu informaciju da se nešto dogodilo dobila je djetetova majka, koju je s nepoznatog broja nazvala sinova razrednica i rekla da je dječak nekoliko minuta prije nastave doživio pad na beton dok se igrao loptom te da ga je odvezla hitna. Ona je došla u bolnicu te doživjela šok kada je vidjela kako je izgledao. Za to vrijeme otac je bezuspješno pokušao dobiti na telefon razrednicu kako bi doznao detalje o padu. To je, naime, zanimalo liječnike iz dva razloga: prvo, ozljede su bile u neskladu s pričom o stradavanju, a drugo, trebala su im točne informacije kako bi mogli prilagoditi liječenje, bilo im je važno znati je li i koliko dugo dječak bio bez svijesti.

- Bio sam u školi oko 15 sati, razrednica je izašla i nije se javljala na mobitel, dobio sam prve informacije od čistačice, koja je među prvima pritrčala do njega da ga je vidjela pri svijesti. Tada mi je to bilo dovoljno. Znam koliko malo treba da se igra pretvori u nesreću, i sam sam se toga nagledao kao profesor posljednjih 20 godina. Sve smo to prenijeli liječnicima te smo do 19 sati imali samo tu verziju o padu. Njima je ona bila čudna, srećom, odlučili su ga zadržati - govori otac.

Oko 19.10 sati nazvao ga je otac dječaka koji s njegovim ide u razred, da provjeri kako je mali. Tada otac doznaje gorku istinu, da je njegova sina stariji dječak uhvatio za noge i bacio na glavu poput vreće, a svemu je svjedočilo desetak učenika iz njegova razreda. Pet minuta kasnije otac je opet kucao na školska vrata, ali opet nije bilo nikoga osim čistačice. Razrednica im se javila tek oko 20.30 s dosta nevjerojatnom pričom. Rekla je da se nije mogla javiti ranije jer je na poslu bila cijeli dan bez mobitela, a onda naglasila kako mora čuti i drugu stranu priče prije nego što išta javi njima te je, prije nego roditelje, željela obavijestiti stručnu službu i razrednicu drugog učenika.

- Znači, mi satima liječnicima dajemo potpuno krive informacije o ozljedama, odnosno o načinu pada. Čak liječnici propituju nije li se možda penjao na neku prečku pa pao na glavu, a mi ih uvjeravamo da je pao sam od sebe, da se spotaknuo. Osoblje škole imalo je točno informacije praktički odmah nakon pada, ali nam je sve prešućeno, sve dok to nismo doznali od roditelja drugog djeteta. Školi je bilo važnije da prvo utvrdi tko je kriv. Pa nije li zdravlje djeteta važnije od svega, pa tako i od utvrđivanja nečije krivnje - pita očajni otac.

Sutradan u jutarnjim satima otac je pozvan u školu te je održan sastanak s razrednicom, pedagoginjom i ravnateljicom. Nakon toga otac je bio u još većoj nevjerici.

- Ravnateljica mi je kazala da "vršnjačko nasilje nije nasilje ako nije opetovano", odnosno ako se radi o izoliranom slučaju, pa su procijenili da se radilo samo o sukobu koji je završio nesretnim slučajem te da zato nisu pokrenuli protokol o nasilju. Pokušavao sam im objasniti da nije na njima da istražuju i ispituju slučaj, već je to posao policije, pogotovo kad ti druga djeca ispričaju da je dijete bilo uhvaćeno za noge i bačeno na beton na glavu. A meni pedagoginja kaže ovako: 'Pa gdje bismo mi bili da prijavljujemo svaku dječju čarku, policija bi nam svaki dan bila u školi'. Ja im čak ne zamjeram što dijete nisu dopratili do bolnice u vozilu hitne medicinske pomoći i čekali mene i majku djeteta, ali mi je neshvatljivo da nam nisu javili što se dogodilo - govori nam otac.

Otac je nakon toga otišao na policiju i prosvjetnu inspekciju te prijavio događaj, a sa slučajem je upoznao i pučku pravobraniteljicu za djecu. Ako im je, kaže otac, bio cilj zataškati cijeli slučaj, kaže, neće u tome uspjeti. Draži bi mu, dodaje, bio epilog da samo ne znaju raditi svoj posao, no to u ovakvim slučajevima može biti jednako pogubno.

Dječak je pušten iz bolnice, ima vrtoglavice od potresa mozga. Izgubio je pamćenje te ni danas ne zna ništa o tome kako je stradao. Dječak je istaknuti sportaš i na pragu reprezentacije s kojom bi uskoro trebao na Europsko prvenstvo. Hoće li propustiti nešto što mu je toliko važno, jedino je što njega u ovom trenutku brine.

- Svjesna sam toga da informacije koje su došle do vas zasigurno izazivaju zanimanje javnosti, ali budući da je slučaj u obradi nadležnih tijela, nisam u mogućnosti davati ikakve informacije o navedenom slučaju. Hvala vam na razumijevanju i vjerujem u suradnju u nekim povoljnijim okolnostima - poručila nam je ravnateljica škole.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. svibanj 2022 09:39