Svjedočenjem Hrvoja H. (45) na Županijskom sudu u Zagrebu nastavljeno je suđenje bivšem časniku specijalnih postrojbi HV-a Tomislavu Basi, optuženom da je 1999. godine ubio bankara Ibrahima Dedića.
- Dolazio sam po pločniku prema zgradi u Ivekovićevoj. Naišao je Mercedes s Dedićem. Bio je suvozač, a auto je vozila djevojka plave kose. On je izašao, a ona je ostala u autu. Otišao je do haustora, a za njim se pojavio neki čovjek, otvorio je vrata zgrade i s vrata počeo pucati. Vidio sam ga s leđa. Izašao je na rikverc, mislim da je bio ranjen, držao se rukom za trbuh, a Dedić je dopuzao do vrata i zapomagao: 'Ubili su me, ubili su me'.
- Taj se čovjek ponovno okrenuo i nadvio nad Dedića te završio posao. Dedić je prestao jaukati. Bili su to pojedinačni pucnji. On se udaljio brzim korakom, a ja sam na telefon razgovarao s policijom dva puta. Prvi put kad sam nazvao, predstavio sam se i rekao gdje se nalazim i da je ubijen bankar Dedić. Na to mi je policajka rekla da je vatromet u Dubravi.
- Prekinuo sam pa me nazvao policajac odmah nakon toga kojem sam ispričao što sam vidio i dao njemačke tablice BMW-a kojim je osoba koja je pucala pobjegla - ispričao je u sudnici svjedok Dedićeve likvidacije, navodeći da su u tom autu bili vozač i suvozač, a možda i netko na stražnjem sjedalu. BMW je uočio jer se udaljavao prebrzo u odnosu na dopuštenu brzinu kretanja kroz naselje.
Odgovarajući dalje na pitanja tužiteljstva, Basinih odvjetnika i raspravnog suca, svjedok je još rekao da se nije uplašio kad se sve to događalo jer je to Ferenščica gdje je u ono vrijeme svako malo bila pucnjava. Što se tiče žene plave kose s kojom se Dedić dovezao netom prije ubojstva, svjedok kaže da ga je ona uvijek samo ostavila i otišla dalje, za razliku od te večeri kada ga je ostala čekati u vozilu.
Što se tiče vozila kojim je počinitelj pobjegao, otkrio je da je imalo ugašena svjetla, a on je otišao iza zgrade nakon što se počinitelj tamo udaljio jer je znao da je tamo slijepa ulica. U ruci bjegunca nije vidio oružje zbog položaja u kojem je on bio te činjenice da se svjedok u tom trenutku nalazio iza reda parkiranih automobila.
- Kad je pucnjava počela, pred ulazom su bila djeca. Curice stare osam, devet godina. Počele su vrištati i trčati prema meni i prijateljima. Mislio sam da je jedna i pogođena metkom jer je počela krvariti, no spotakla se o šaht dok je trčala. Počinitelj je bio srednje visine i vidio sam ga samo s leđa - opisao je još svjedok.
Basini odvjetnici prigovorili su vjerodostojnosti iskaza, tvrdeći da je suprotan dokazima u spisu i nelogičan.
Optužnica tereti Basu da je 3. srpnja 1999., sukladno prethodnom dogovoru s još jednim nepoznatim počiniteljem, došao ispred kućnog broja 17 u Ivekovićevoj ulici gdje je živio Dedić. Na povratku bankara kući oko 22.30 sati dočekala su ga dvojica u haustoru i izrešetala iz automata, nanijevši mu brojne ozljede glave i tijela. Jedan od napadača je tada ranjen u unakrsnoj vatri i pritom je ostavio krvavi trag koji povezuje Basu s mjestom zločina.