Miroslav Jarak (53), Vladimir Čopec (67), Jaroslav Horkaš (69) i Đorđe Skendžić (66) u ponovljenom suđenju na Županijskom sudu u Zagrebu ponovno su nepravomoćno osuđeni i to na iste uvjetne kazne. Pa su tako Jarak i Čopec dobili godinu dana uvjetno na dvije, dok su Horkaš i Skendžić osuđeni na po 10 mjeseci s dvogodišnjim rokom kušnje.
Također, solidarno sva četvorica moraju, na osnovu postavljenih imovinsko-pravnih zahtjeva, nadoknaditi Vodoopskrbi i odvodnji 180.357 kuna, a Gradu Zagrebu 79.201 kuna, a oštećene strane su u (pre)ostalom dijelu imovinsko-pravnog zahtjeva koji premašuje pet milijuna kuna, upućene u parnicu. Sud je, također, odlučio i da je 69.122 kuna imovinska korist koju je Skendžić ostvario kaznenim djelo i taj iznos po pravomoćnosti presude mora uplatiti u proračun, a četvorka mora podmiriti i paušalni iznos sudskih troškova kao i troškove opunomoćenika oštećenika.
Prema optužnici, optuženi su od 27. ožujka 2008. do 1. svibnja 2011. u Podružnici Vodoopskrbe i odvodnje Zagrebačkog holdinga osmislili i uspostavili ilegalan sustav izvedbe i naplate novih priključaka na vodovod.
U inkriminiranom periodu Jarak je bio rukovoditelj Službe održavanja i izgradnje mreže zadužen za rukovođenje, organiziranje i nadziranje rada Službe te izdavanje uputstava za rad šefovima odjela u kojem se obavljaju poslovi izgradnje i rekonstrukcije vodovodne mreže i priključaka.
Čopec je bio u Sektoru vodoopskrbe u Službi održavanja i izgradnje kao šef Odjela radionica, zadužen za koordiniranje rada Odjela te neposredno raspoređivanje poslova i radnih zadataka redovite i izvanredne izmjene vodomjera te ugradnje i održavanja istih. Horkaš je, pak, bio kontrolor vodomjernih okana zadužen za neposredni nadzor i kontrolu tehničko-sanitarnog održavanja mjernih okana, a Skendžić u toj istoj službi obavljao je poslove referenta za tehničku pripremu, izradu tehničke dokumentacije i bio je odgovoran da se radovi izvode u skladu s odobrenom tehničkom dokumentacijom.
Međutim, tužiteljstvo tvrdi da su protivno Zakonu o komunalnom gospodarstvu te proceduri propisanoj Priručnikom kvalitete iz 2005. godine, a revidiranog 2008., koji obvezuju sklapanje Ugovora za priključenje sa Zagrebačkim Holdingom i na plaćanje naknade za priključenje objekata na mrežu za opskrbu pitkom vodom, zajedno i dogovorno s ciljem stjecanja nepripadne koristi, a s namjerom da Gradu Zagrebu i Zagrebačkom holdingu prouzroče štetu, uspostavili sustav izvedbe i naplate novih priključaka na vodovodnu mrežu Grada Zagreba.
Kako? Tako što su prema zahtjevima naručitelja o trošku Vodoopskrbe i odvodnje provodili izvedbu vodoopskrbnih priključaka, a troškove izvedbe i novčanu naknadu za priključenje objekata na mrežu za opskrbu pitkom vodom naplaćene od naručitelja, zadržavali su, prema presudi, za sebe. Horkaš je, prema optužbi, vršio kontrolu vodomjernih okana na terenu, a Skendžić vršio uviđaj na terenu i pripremao dokumentaciju za izvedbu priključaka bez pribavljanja doista potrebne dokumentacije. Jarak je, među ostalim, nalagao da se priključci izvedu bez prethodnog sklapanja ugovora s naručiteljima i prilaganja uplatnice o plaćenim naknadama za priključenje na mrežu.
Nakon toga je Čopec u dogovoru s Jarkom, upućivao ekipe radnika Vodoopskrbe ili njihove kooperante da izvedu priključke. Prema činjeničnom opisu kaznenog djela su Jarak i Čopec neposredno od naručitelja i sami preuzimali novac za neovlaštene priključke, a Čopec je monterima izdavao naloge za ugradnju i izvrštenje... Sva ta dokumentacija je u konačnici završavala u Službi prodaje, naplate, pravnih poslova i obrade podataka te su isti uneseni u bazu matičnih podataka legalnih korisnika.
Nezadovoljne strane na ovu presudu imaju pravo žalbe Vrhovnom sudu.