BEZ DOKAZA! Htjeli ga strpati iza rešetaka, a niti jedan od 40 tragova DNK nije se podudarao

Elvedin Hegić, Sarajlija s podebljim međunarodnim policijskim dosjeom, 15. travnja 2012. godine nedaleko od Maljevca ušao je ilegalno u Hrvatsku. U večernjim satima troje graničnih policajaca koji su se vraćali s posla u Krstinji ga je presrelo i uhitilo. Dan poslije je kažnjen i deportiran u Bosnu.

U Krstinji je 17. travnja pronađeno beživotno tijelo 75-godišnjeg Momčila Španovića. Istražitelji sumnjaju da ga je ubio ilegalac Hegić, pa raspisuju tjeralicu i uhićuju ga šest mjeseci poslije.

Branio se šutnjom

Iako nema nijedan, bilo kakav dokaz, već samo, kako sami priznaju, zatvoreni krug indicija, Županijsko državno odvjetništvo godinu i pol u pritvoru je držalo Elvedina Hegića optužujući ga za teško ubojstvo iz koristoljublja. Hegić se branio šutnjom, što nimalo nije olakšalo tužiteljima, ali je uporno tvrdio da je nevin. Konačno, sutkinja Sanda Janković u travnju ove godine oslobodila ga je optužbe. Hegić je danas u Sarajevu i čeka pravomoćnost oslobađajuće presude na Vrhovnom sudu kako bi mogao podići tužbu s velikim odštetnim zahtjevom.

Sutkinja Janković na 19 stranica je obrazložila zašto smatra da Hegić nije ubojica siromašnog starca, a iz dokumenta koji je sada dostupan javnosti može se iščitati s koliko je slabašnim argumentima Odvjetništvo htjelo strpati optuženika iza rešetaka na nekoliko desetljeća. Oni su sada suočeni s novim problemima. Ne samo da im je ubojica koji je usmrtio starca na gotovo ritualan način već dvije godine na slobodi, već je u pitanje ozbiljno dovedeno koristoljublje kao motiv zločina.

Prilikom Hegićeva uhićenja zbog ilegalnog prelaska granice, a pretpostavlja se da je Španović ubijen tog dana, kod njega su, naime, pronašli 410 kuna. Svota pronađena u njegovu džepu, po mišljenju tužiteljstva, dokazuje da je Hegić ubio iz koristoljublja, kao i da je taj novac uzeo iz Španovićeve kuće. Međutim, javnosti do sada nepoznate činjenice dovode u pitanje obje teze. Iako je starčeva kuća ispreturana u navodnom traženju novca, ubojica nije uzeo još novca koji mu se na tri mjesta našao nadohvat ruke.

Novac vidljiv i dostupan

“S obzirom na stanje kuće oštećenika koja je nesporno u većini prostorija ispreturana, što sve nesporno ukazuje da je počinitelj pregledao cijelu kuću, nelogično je i neživotno da optuženik ne bi pronašao značajniji iznos novca koji je ostao u kući, tim više što se dio preostalog novca nalazio na lako vidljivim mjestima”, zaključuje sutkinja Janković. Osim toga, ni na jednom od 40 tragova koji su bili podvrgnuti DNK analizi nije pronađen nijedan koji bi Hegića povezivao s mjestom ubojstva. Njegova poderana nogavica na hlačama, za koju je Odvjetništvo smatralo da je nastala nakon što je Hegić preskakao plot bježeći s mjesta nesreće, također je neživotna jer je malo dalje bila otvorena kapija.

“S obzirom da se optužba za ovo najteže kazneno djelo temelji isključivo na posrednim personalnim dokazima, po ocjeni suda, oni uz međusobnu suglasnost moraju biti suglasni i s drugim indicijalnim dokazima, da bi sud primjenjujući institut ‘zatvorenog kruga indicija’ izveo siguran zaključak na temelju kojih bi proglasio optuženika krivim.

Višestruko osuđivan

Kraj nesporne činjenice da je optuženik višestruko osuđivana osoba, što potvrđuju podaci o njegovoj osuđivanosti u Kanadi, ova okolnost sama za sebe ne može biti odlučna da bi se optuženika proglasilo krivim za počinjenje jednog od najtežih kaznenih djela, jer nema niti jednog sigurnog dokaza koji bi uz sve provedene dokaze potvrdio njegovu prisutnost na mjestu zločina, pa prema tome i zaključak da je upravo on počinitelj tog kaznenog djela”, smatra sutkinja.