Među poginulima u zrakoplovu Cessna 182, koji je u ponedjeljak oko 11,50 sati pronađen u mjestu Broćanac kod Rakovice, gdje je pao nakon što mu se izgubio svaki trag u nedjelju kad je iz Splita poletio prema Njemačkoj, bio je i Hrvat Joško Sladojević.
Izrazito veseo i uvijek nasmijan dvije su najčešće osobine u opisu Joška Sladojevića. Tako će ga se sjetiti rođakinja, prijateljica, trgovkinja iz lokalnog dućana. Baš je prošli tjedan, kad je navratio po neke sitnice u Studenac u Blatu na Cetini, pomislila kako je uvijek dobre volje.
- Nikad ga nisam vidjela smrknutog. Takvi ljudi, koji ne grintaju, poprave vam dan. Imaju taj optimizam i moć da ga šire na ljude oko sebe. Zarazni su dobrom voljom - kaže gospođa iz Blata koja je Joška Sladojevića znala sresti u selu.
Druga stvar koju će istaknuti svatko s kim je makar jednom progovorio, golema je ljubav prema svom kraju.
- Bio je u Njemačkoj, sjajno mu je išlo, radio je u Mercedesu, ali, eto, kad je prestao raditi, došao je doma. Tu se želio skrasiti. I nije to kao oni što dođu u penziju, tek mu je pedeseta bila. Tako energičan sigurno bi čuda još napravio - kaže prijateljica.
Joško Sladojević je i u Njemačkoj bio vrlo aktivan. Uz posao inženjera u automobilskom gigantu, godinama je igrao u NK Croatia Stuttgart, bio dopredsjednik i blagajnik kluba, predsjedao je i Glavnim školskim odborom Hrvatske nastavne koordinacije Stuttgart.
Otkad se vratio iz Njemačke, svaki je dan bio na liniji Duće - Blato. U Blatu je, 20 kilometara udaljenom od Omiša, djedovina, stara roditeljska kuća odakle su se oni preselili u pitomije i gradu bliže Duće.
- Uvijek je dolazio biciklom. Bio je sportski tip, uvijek u pokretu. Upravo se spremao sam graditi nešto, ali, eto, sad... - pričaju susjedi i prijatelji, napominjući da je Joško bio jako vezan uz djecu, kćer i sina srednjoškolce, koji žive u Stuttgartu.