Cijeli događaj počeo je pletenjem mreže sazdane od ljudske pohlepe, bešćutnosti i beskrupuloznosti koja se počela plesti oko jednog starca, a završila ubojstvom njegova brata, također bespomoćnog starca.
Tako je sutkinja Rahela Valentić počela obrazlagati presudu kojom je u srijedu na 20 godina zatvora za svakog u odsutnosti osudila Ivana Todorovića (49) i Slobodana Brauera (32) iz Sremske Mitrovice zbog ubojstva 90-godišnjeg Aleksandra Kurtovića, kojeg su oni 7. ožujka prošle godine nasmrt pretukli u njegovu stanu u izdvojenom objektu u Savskoj 76. Nesretni Kurtović preminuo je praktički ne dolazeći k svijesti 25. lipnja prošle godine jer ga je bešćutni dvojac najmanje deset puta udarao po glavi, lupali su mu glavom u pod, klečali mu na prsnom košu i slomili sedam rebara.
Milijun kuna
A tražili su novac koji nisu našli, tj. više od milijun kuna koje su braća Milan i Aleksandar Kurtović te njihova sestra naslijedili od prodaje zemljišta u Crnoj Gori. Za sudjelovanje u ubojstvu bio je optužen i Slavko Todorović (54), ali je on, nakon što je na objavu presude doveden iz zatvora u Remetincu, oslobođen optužbe i ukinut mu je istražni zatvor.
- Milan Kurtović je zbog svoje lakovjernosti i lakomislenosti pričao o tom nasljedstvu nepoznatim ljudima i tako je za to doznao i Štefan Ivić, zvani Pero, od kojeg je kupovao odjeću na štandu na Črnomercu i tu je počelo daljnje pletenje mreže.
Osim Ivića i njegova rođaka Milana Ilije Dana koji su od Milana Kurtovića izvukli više od milijun kuna i za to osuđeni, za bogate nasljednike doznali su i Todorovići i Brauer. Iz Beča, gdje su živjeli, zaputili su se 6. ožujka prošle godine u Zagreb, a povezao ih je Slavko Todorović. Kad novac nisu dobili tog 6. ožujka, vratili su se dan kasnije iza ponoći. Slavko Todorović sjedio je s Milanom Kurtovićem u dijelu kuće u kojem je on stanovao, Ivan Todorović i Slobodan Brauer otišli su u izdvojeni objekt u kojem je živio drugi brat.
Vezali su ga konopcem i remenom, tukli ga više od 20 minuta ne bi li rekao gdje je novac, ali ga u stanu nije bilo. S obzirom da mu je bila oduzeta poslovna sposobnost, novac Aleksandra Kurtovića bio je pohranjen u banci. Nakon što su ga pretukli i ostavili, trojac je napustio Zagreb i preko BiH su se vratili u Srbiju gdje su, kao i u Beču, imali prebivalište.
Međutim, nakon događaja policija je uspjela rekonstruirati brutalni zločin. Sumnjivce, ali i njihovo vozilo na Savskoj cesti snimile su i gradske nadzorne kamere, kamere Mlinara, i sve je to tužiteljstvo priložilo u prilog tvrdnji da je dvojac koji je osuđen i počinio zločin. Kao olakotnu okolnost sutkinja Valentić uzela im je u obzir da su neosuđivani. Otežavajuće im je bilo to što su nasmrt pretukli starca kako bi se domogli novca te je prihvatila argumente tužiteljstva da su počinili ubojstvo iz koristoljublja. S obzirom da su obojica nedostupna hrvatskom pravosuđu, za njima jer raspisan europski uhidbeni nalog.
Treći oslobođen
Nenad Škare, branitelj Slavka Todorovića, tvrdio je da nema nikakvih dokaza da je njegov branjenik, koji je Ivana Todorovića i Slobodana Brauera dovezao u Zagreb, a potom i vratio u Srbiju, također sudionik zločina. Tužiteljstvo je tvrdilo da je njegova uloga u ubojstvu bila da spriječi Milana Kurtovića da ne ide u stan svog brata dok su kod njega bila dvojica krvnika.
- Nesporno je da je Slavko Todorović bio u stanu s Milanom Kurtovićem i s njim razgovarao u to vrijeme. Međutim, rečenica: 'Nemoj tamo da ideš' nije dovoljna za supočiniteljstvo na način kako je to postavilo tužiteljstvo. Do ubojstva bi došlo i bez njega, a nije dokazano da se on s drugom dvojicom optuženika dogovorio za počinjenje kaznenog djela, kao i da je znao da će se to dogoditi - rekla je u obrazloženju sutkinja Valentić.