Vojska trolova poslana u propagandni rat sa Zapadom

Na početku doba interneta ruska opozicija našla je moćno oružje preko kojega je mogla doprijeti do ljudi. Otvorio im se cijeli jedan svijet preko kojega su konačno mogli biti dostupni. Jer, prije to nije bio slučaj. Najveći mediji, televizije i novine, bili su za njih zatvoreni, pod strogom kontrolom Kremlja, pa je sputana opozicija upravo na internetu pronašla važan, golem prostor za širenje svojih poruka. I zaista im je krenulo. Pokazali su to, godinama poslije, veliki prosvjedi u Moskvi, organizirani 2011. i 2012., kada su stotine tisuća ljudi izašle na ulice uvelike zahvaljujući pozivima koji su stizali preko Facebooka i Twittera.

Live Journal, VKontakte (ruska verzija Facebooka), pa onda Facebook, Twitter... Sve su to bili načini kako je opozicija mogla organizirati svoje djelovanje, komentirati situaciju u zemlji, kritizirati vlast, upozoravati na kršenja ljudskih prava, maltretiranje opozicionara... Svi su se time masovno koristili, od Alekseja Navaljnog pa do pokojnog Borisa Njemcova.

Lažni profili i objave

I sve je to bilo tako do aneksije Krima, objašnjava Andrej Soldatov, poznati ruski nezavisni novinar i utemeljitelj nezavisnog portala Agentura.ru, stručnjak za cyber ratove i ruske obavještajne krugove. Međutim, onda su i ruske vlasti i tajne službe shvatile sve blagodati koje pruža internet te je nastala takozvana vojska ili farma trolova kojima je jedini zadatak bio krenuti u internet rat protiv onih koji razmišljaju drugačije od službene ruske politike. Za to su regrutirani mladi ljudi, ne nužno preveliki domoljubi, ali motivirani novcem koji su mjesečno dobivali - prosječna trolska plaća bila je oko 700 američkih dolara, koliko dobiva i sveučilišni profesor u Rusiji - i vojska trolova krenula je u internet borbu iz sasvim običnih, neprimjetnih mjesta poput poslovnih trokatnica u St. Peterburgu iz kojih su počeli stvarati lažne profile i lažne objave.

Svijet interneta je nepregledan, kaže mi još jedan ruski kolega koji, zbog činjenice da radi u visokotiražnom, a djelomično kontroliranom mediju (iako se radi o stranoj licenci), želi ostati anoniman, i ljudi nemaju vremena provjeravati sve informacije koje se preko određenih profila, bilo na Facebooku ili Twitteru, svakodnevno plasiraju. Zato je mogućnost manipulacije golema. I zato se dogodilo da se ruska vlast više nije s neistomišljenicima obračunavala tako da im blokira stranice, hakerski upadne na neke portale ili virusima zarazi neke stranice na kojima je disidentski, opozicijski materijal, nego su se odlučili na puno pametniju taktiku: želeći stvoriti dojam da “obični” ljudi, svakodnevni prosječni internauti zapravo verbalno napadaju vođe opozicije, stvorili su vojsku marljivih anonimaca koji su proizvodili lažne profile, lažne vijesti i informacije. Znali su da nitko neće provjeravati baš svakoga tko na Facebooku ili VKontaktu napiše nešto loše za Garija Kasparova ili Sergeja Udaljcova. A takvih je, iz dana u dan, bilo sve više.

“Pritom, način na koji se to obavlja zaista je vrlo sofisticiran. Naime, svi ti trolovi ne predstavljaju se kao mrzitelji, kao hejteri, i ne vladaju grubim rječnikom. Ne. Oni samo malo-pomalo kreiraju mišljenje i mudro okreću priču u svoju korist. Pojavljuju se tamo gdje su ljudi nesigurni, žele im pokazati da nisu sami i zapravo korak po korak grade svoju priču. Niste sigurni što biste mislili o ratu u Ukrajini? Tu su trolovi da vas uvjere kako niste jedini koji isto tako misle, ali onda iz dana u dan počinju pisati protiv Ukrajinaca, protiv njihove vlasti, počinju objavljivati informacije o zločinima i kockice se polako slažu”, kaže Andrej Soldatov. “Trolovi vam daju osjećaj sigurnosti, a da toga niste ni svjesni i kada dođe do toga da ste promijenili mišljenje, gotovo je. Vi ste izmanipulirani i upali ste u njihovu mrežu.” Kada ga pitam tko je to smislio, jesu li to tajne službe u Rusiji, odgovara mi da su ruski obavještajci još po tom pitanju dosta tradicionalni i staromodni, ali zato postoje internet genijalci bliski Kremlju koji su cijelu operaciju preuzeli na sebe i u tome, u velikoj tajnosti, uspjeli.

Trolska zviždačica

Insajdersku priču o tome objavili su novinari New York Timesa i njemačkog Spiegela, kojima je prišla trolska zviždačica, bivša novinarka koja je mjesecima radila kao ruski računalni trol, stvarala lažne profile, od kojih su neki bili vrlo sofisticirani, a neki vrlo banalni - poput vidovnjakinje koja je proricala propast Baracku Obami i Petru Porošenku, a vječnu slavu Vladimiru Putinu - i koja je sve bilježila kamerom i slala na svoj privatni mail. Radila je dva dana po 12 sati u smjenama, a onda bi dva dana bila slobodna. Među ljudima koji su bili njezini suradnici najviše je onih koji su bili u ranim dvadesetima, kojima je to bio prvi posao i koji su poslušno radili sve ono što je trebalo. Koristili su zaštićene programe, bili su pod stalnim nadzorom i vrlo skoro su se mogli pohvaliti dobrim rezultatima jer je javno mnijenje u Rusiji bilo posve naklonjeno onome što vlast radi. Osim toga, trolanje i stvaranje virutalnog javnog mnijenja koje onda utječe na stvarni život zalog je za budućnost. Zasad tek oko 50 posto Rusa koristi internet. Golem je prostor za nove korisnike koji, kada se jednom uključe online, imaju već pripremljene stavove i opća razmišljanja u koje će se, prije ili poslije, nastojati uklopiti. Subverzivna, disidentska, opozicijska djelatnost interneta u Rusiji gotovo da je uništena. Za to nisu krivi isključivo oni koji su osmislili taktiku trolova.

Meta - Ukrajina

“Najgore što se dogodilo ruskoj opoziciji, i to ne, naravno, samo zbog ovog cyber rata i trolova, jest činjenica da su izgubili potporu srednje klase koja je uvijek nositelj promjena. Ruska opozicija trenutačno gotovo da ne postoji. Lideri su ili ubijeni ili zatvoreni ili žive izvan Rusije i teško da imaju neki veliki utjecaj. Opozicija je slomljena. Trolovi su jasno dali do znanja da Rusiju, ako bi se krenulo prema bilo kakvom revolucioniarnom scenariju, čeka sudbina Libije ili Sirije. I ljudi se toga boje, to je vrlo logično”, kaže Soldatov.

S obzirom na to da je poznato kako ruski predsjednik Vladimir Putin nije veliki ljubitelj moderne tehnologije, nagađa se da su ovakvu strategiju smislili ljudi iz njegova okruženja koji su mu dovoljno jasno opisali prednosti ovog pristupa. Dovoljno je samo pogledati forume i portale na kojima se vodi rasprava o ratu u Ukrajini. Tamo srednjeg stajališta više gotovo i nema. Ukrajinom vladaju fašisti, zločine na istoku Ukrajine čine isključivo ukrajinski ekstremisti, a vlast u Kijevu je korupcionaška, zla i mrzi sve rusko. Ljudi koji se do jučer ne bi slagali s takvim stavom, počeli su se s njim slagati.

Tko to može zaustaviti?

“Sada, zbog rata u Ukrajini, ovdje vlada i cenzura pa već postoje četiri crne liste internet stranica koje će biti blokirane, a koje će, pak, biti iduće, to nitko ne zna jer je situacija takva da se ništa ne može predvidjeti”, ističe poznati ruski novinar uz uvjet da ostane anoniman. Dodaje da i on poznaje mlade ljude koji su počeli raditi na farmama trolova, prvo zato što im je trebao novac, a onda i zato što su osjećali da su korisni Rusiji. Rijetki od njih su shvatili da su izmanipulirani. “Mržnja se iz virtualnog svijeta, zahvaljujući tim trolovima, prelila u ovaj obični, stvarni svijet. To nije dobro, to je vrlo opasno. Ali, onaj tko je to osmislio, stvarno je mastermind”, dodaje. Isto priznaje i Ljudmila Savčuk, zviždačica koja je radila nekoliko mjeseci na farmi trolova u St. Peterburgu. Kada je progovorila o tome što se događalo iza zidova neugledne trokatnice u predgrađu, tvrdila je da nije obična zaposlenica, nego da se namjerno infiltrirala kako bi prikupila informacije te da je novinarstvo njezin poziv. Iako ima više od trideset godina, pretvarala se da je mlađa kako ne bi odudarala od ostalih. Nosila je djevojačku, sportsku garderobu. Prešutjela je da ima sina. Pisala je na ruskom i engleskom.

“Poznat je slučaj da su se izmišljali događaji kako bi se kod stanovnika stvorila panika ili kako bi ih se navelo da dođu na točno određeno razmišljanje. Ovo je Goebbelsova propaganda u stilu 21. stoljeća, sa svim onim tehnološkim mogućnostima koje ovo stoljeće pruža”, objašnjavaju mi ruski znalci. Pritom je nezavisnim, opozicijskim medijima teško preživjeti. Publike je sve manje i sve je više nezainteresirana za politička događanja i sudjelovanje u njima jer su podjela moći i odnos snaga u Rusiji poprilično jasan.

“Do dolaska stranih novinara u Ukrajinu činilo se, s obje strane, da je situacija crno-bijela. Niste imali sredinu i niste imali objektivno izvještavanje. Sve je to potpomagala propaganda s obje strane, a naročito s ruske jer su novinari koji su odlazili izvještavati u Ukrajinu bili toliko pristrani da je dopisnik Der Spiegela bio šokiran kad je vidio kako su o rušenju malezijskog zrakoplova u istočnoj Ukrajini izvještavali zapadni, a kako ruski mediji, iako su bili u istom novinarskom aranžmanu i s potpuno istim rasporedima”, objašnjavaju ruski novinari.

Trolovi su se morali dokazivati tako što su prvo odgovarali na vrlo jednostavna pitanja, kao što su izbor za ili protiv vegetarijanstva, što misle o zaštiti prava životinja i slično, da bi kasnije prešli na snažnije političke i međunarodne teme. Morali su biti posve u skladu s orwellovskim pristupom 21. stoljeća. Zviždači su otkrili da su radili na forumima stranica svakoga grada i sela u Rusiji. “Naš je zadatak bio komentirati stavove forumaša. Bili smo podijeljeni u timove od po troje ljudi. Jedan od nas je bio ‘negativac’, osoba koja se ne slaže s forumom i kritizira vlast, a druga dvojica bi s njim raspravljala. ‘Ne, nisi u pravu, ovdje je sve u redu.’ Jedan od nas je te tvrdnje potpomagao nekom grafikom, drugi je stavljao link na neki sadržaj koji podržava njegovu tvrdnju. Dakle, morali smo nagovoriti i ovog trećeg da prijeđe na našu stranu. I on bi to uvijek učinio, što je postavljalo trasu i za ostale”, ispričali su zviždači.

Andreja Soldatova sve to nimalo ne čudi. Očekuje da će se rat informacijama nastaviti, baš kao i stvaranje farmi trolova. “Jer, ako razmislite o svemu, tko to može zaustaviti? Internet je toliko širok i toliko se njima može manipulirati da je teško ostati svoj i biti objektivan i dosljedan. Rijetki su oni koji su takvi. A ljudi kojima se mišljenje na taj način kroji, niti ne znaju koja je mašinerija iza svega. Ponekad zaista mislim da bi najbolje bilo zatvoriti računalo i više se nikada ne logirati ni na koju društvenu mrežu”, kaže.

Napad na Obamu

I to je točno, naročito kada se spomene jedan od najbrutalnijih i naprimitivnijih primjera kako se nastojalo ocrniti zapadne lidere, a koji su otkrili trolovski zviždači. Bilo je to tijekom posjeta američkog predsjednika Baracka Obame Indiji kada je uhvaćen da žvače žvaku. Trolovi su dobili zadatak: “Morate napisati 135 komentara o tome. Napišite što god želite, samo je važno da se uvijek ponavlja riječ Obama. Morate imati i zaključak, ali on je već ranije napisan i svi ga morate ponoviti, a to je da je Obama ‘crni majmun koji ne zna ništa o kulturi i drevnoj Indiji’.

Andreju Soldatovu i nezavisnim blogerima u Rusiji žao je što za ovo ne postoje nikakve sankcije. Na internetu, nažalost, vlada sloboda. Možda čak i previše slobode.