BIVŠA PREMIJERKA

JADRANKA KOSOR: Milanović djeluje bahato, ali ne mislim da ne voli Hrvatsku

Oni koji podržavaju Savsku moraju biti svjesni da ne smiju dolijevati ulje na vatru koju neće moći ugasiti
 Goran Mehkek/CROPIX

Dugogodišnja ministrica branitelja Jadranka Kosor posljednje događaje na Markovom trgu teško je proživjela. Odlučna je da prosvjedi trebaju prestati, a branitelji skinuti šator i otići iz Savske. Da se našla u istoj situaciji kao Zoran Milanović, reagirala bi odmah, dan poslije početka prosvjeda, i sjela za stol s braniteljima. Ali, sada je očito lako sada biti general poslije bitke. Mnogo je važnije što Kosor tvrdi da pravog razloga za prosvjed nema, a da je najvažnije poslije okupljanja na Markovom trgu poslati poruku svima, pa i braniteljima, da su pred zakonom svi isti.

“Kada branitelji zamjeraju Milanoviću da ne voli Hrvatsku nisu u pravu. Pa što bi trebalo reći da i ‘najveći Hrvat među Hrvatima’ Tomislav Karamarko ne voli Hrvatsku jer ne dolazi na svoje radno mjesto za koje je plaćen”, kaže bivša premijerka.

Koji su dojam na vas ostavile slike s Markovog trga?

- Prije svega sam se osjećala užasno bespomoćno, tužno, jadno i ljuto. Kada sam doznala da je jedan branitelj na krovu i da prijeti da će se baciti vratile su mi se sve one slike iz vremena dok sam radila kao ministrica branitelja. Bilo je i tada izuzetno teških situacija, prijetnji samoubojstvom. Sve ove godine jako sam dobro upoznala hrvatske branitelje i poteškoće s kojima se suočavaju. I zato kada govorim o bespomoćnosti mislim na činjenicu da dobro znam da ovakve situacije mogu biti okidač za hrvatske branitelje koji su oboljeli od PTSP-a. A onda može doći do još većih nesreća.

Jesu li svi ti prosvjedi, od šatora u Savskoj do Markovog trga, bili potrebni?

- Uvijek treba pitati koji je pravi razlog i pravi povod. Jedan od razloga koji branitelji navode kao najvažniji je smjena ministra i njegovih suradnika, a to je politički razlog. Neprekidno se trudim objašnjavati da je teško očekivati od bilo kojeg premijera, bilo koje vlade, lijeve ili desne, da se pod pritiskom smjenjuju ministri. Nekih razloga koji bi se mogli odnositi na smanjivanje prava naprosto ne vidim, pogotovo ne u takvoj mjeri i obimu da bi doveli do višemjesečnog prosvjeda u šatoru.

Da se nešto tako dogodilo u vašem mandatu ministrice branitelja kako biste reagirali?

- Drugi dan bih pozvala branitelje na razgovor i tražila da tako dugo sjedimo dok ne nađemo izlaz. Ovo je sada došlo u fazu kada svi nastoje biti pobjednici, a nitko ne može biti pobjednik. Samo se mora raditi na nekoj vrsti dogovora.

Kakva su vaša iskustva u suradnji s gospodinom Glogoškim dok ste vodili ministarstvo branitelja?

- Jedna od najboljih suradnji koje pamtim, s puno lijepih uspomena je upravo s ona s Glogoškim koji je bio predsjednik Udruge stopostotnih invalida. U suradnji s tom udrugom realizirala sam puno važnih projekata, recimo projekt supruga-njegovateljica, na osnovu kojeg su supruge ostvarile pravo da primaju plaću, mirovinsko osiguranje, pravo na bolovanje. Ona kuća u Zaprešiću u kojoj invalidi mogu boraviti naš je zajednički projekt. Liječenje dekubitusa u bar-komorama je također projekt koji je udruga predložila, a ministarstvo koje sam vodila to je prihvatilo.

Jeste se često susretali s Glogoškim?

- Kako ne, mnogo puta. Pamtim jednu zgodnu anegdotu iz 2005. godine, kada sam bila kandidatkinja na predsjedničkim izborima. Prije nego što je počela kampanja dodjeljivali smo stotinjak automobila stopostotnim invalidima i tamo je pred svim okupljenim novinarima i brojnim uzvanicima gospodin Glogoški uzeo riječ i rekao ozbiljno ‘mi ne želimo da postanete predsjednica, želimo da ostanete naša ministrica’.

Koliko je krivnja na premijeru Zoranu Milanoviću što je sve otišlo tako daleko, je li trebao pokazati više inicijative da se problem riješi?

- Mislim da je trebao reagirati odmah, drugi dan od početka prosvjeda u Savskoj. Ne na način da ide u šator, već je trebao pozvati predstavnike branitelja-invalida u Vladu. Kada su branitelji došli na Trg svetog Marka, bez prijave i bez obzira što su kršili zakon, Milanović je odmah trebao poslati izaslanstvo i poručiti ‘dečki, ovo nije dobro. Vi ste prvi koji morate poštivati zakone i idemo to nekako riješiti’.

Da je tako postupio bi li bilo rezultata?

- Nisam sigurna, ali sam sigurna da bi tenzije bile manje.

Ovih se dana čulo i puno politike, grube, gotovo agresivne, napada jedne političke opcije na drugu tko stoji u pozadini braniteljskog prosvjeda na Markovom trgu. Je li vaš dopjam da je to HDZ?

- Samo slušam i čitam. Nitko iz HDZ-a nije pozvao da se branitelji raziđu. Kada je u petak bila iznimno napeta situacija i kada se zaista mogao dogoditi eksces koji se poslije ne bi mogao ničim popraviti, očekivala sam da svi odreda pozovu hrvatske branitelje da se raziđu kućama. Jer u toj napetosti nije bilo moguće rješavati probleme. Ali, nitko to nije učinio.

Tu ciljate i na Tomislava Karamarka, kao šefa oporbe?

- Bilo je u toj situaciji važno da Karamarko govori u Saboru i pošalje poruke i Vladi i braniteljima. Ali to nije učinio.

Činilo se i da se branitelji žele izdignuti iznad zakona. A to su na neki način tolerirali i neki političari?

- Svatko tko se želi baviti politikom mora prije svega isticati da su zakoni isti apsolutno za sve. Pravnu državu moramo čuvati, a upravo su se za tu državu borili i ostali invalidi branitelji koji su bili na Markovom trgu. Zato svi moraju poštivati zakone i institucije.

Kako se u svemu po vama snašla predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović?

- Ogromnu potporu njenoj kampanji dali su upravo branitelji iz Savske 66. Bilo je, recimo, raznih poruka, kao ona ‘1991. protiv Jugoslavije, a sada protiv Jugoslavena’. A Grabar-Kitarović je i to očito podržavala, jer nijednom riječju nije prosvjedovala protiv takvih poruka. Nakon izbora je obećala da će svakodnevno razgovarati da se problemi s braniteljima riješe, ali se time više nije bavila.

A što ste, nakon događaja na Markovom trgu, očekivali od predsjednice?

- U najmanju sam ruku očekivala da će u svom priopćenju pozvati branitelje da pođu doma, jer u tim uvjetima stopostotni invalidi teško mogu boraviti. Ni to se nije dogodilo.

Branitelji često ističu ‘sto posto za Hrvatsku’. Nakon svih ovih događaja kako vidite tu njihovu poruku?

- Sto posto za Hrvatsku znači prije svega sto posto za pravnu državu.

Smatrate li da je došlo vrijeme da se makne šator iz Savske?

- Da, svakako. Trebalo je raditi na samom početku da do šatora uopće ne dođe. I dalje vjerujem da svega toga ne bi bilo da su ti ljudi bili pozvani na jedan razgovor na koji bi došli svi koji mogu pomoći. Često se govori da su branitelji ponižavani, marginalizirani, ali zapravo to nisu.

Hoće li se svi ti događaji reflektirati na predstojeće parlamentarne izbore?

- Sve što se događa u izbornoj godini reflektira se na parlamentarne izbore. Govorim to s iskustvom iz 2011., nakon Facebook prosvjeda i svega što je slijedilo nakon toga. Zato nisam bila oduševljena ni nedavnim konzultacijama Predsjednice na Pantovčaku s predstavnicima političkih stranaka, jer je to bio isti obrazac kakav je imao Ivo Josipović 2011. u nastojanju da se ubrzaju izbori. A predsjednik države, tko god to bio, ne može i ne smije biti oporba vladi, nego neka vrsta faktora koji traži rješenja.

Osobno ste uvijek bili protiv podjela, a sada su one toliko vidljive i bolne da predstavljaju ozbiljnu opasnost za budućnost Hrvatske?

- Te podjele onemogućavaju bilo koju vrstu dogovora. Ne onog zajedništva iz filma ”Moje pjesme, moji snovi”, nego stvarnog dogovora oko ključnih pitanja. A što to znači? Oko presudnih stvari, načina rješavanja deficita, problema javnog duga, načina rješavanja mirovinskog sustava koji nam pleše na samoj granici. Kada bilo koja vlada donese neke odluke koje nisu loše, oporba, koja god to bila, ne smije udarati na sva zvona protiv toga. Mnogi političari kada su u oporbi zagovaraju jedno, a kada dođu na vlast drugo. A to je nemoguće.

Sada se Vlada hvali da je došao kraj recesije i da se bilježi rast BDP-a. Ali to je još uvijek manje nego na kraju vašeg mandata. Jesu li sve ove godine lijeve koalicije zapravo izgubljene godine?

- Ne bi ih nazvala izgubljenim, ali da se moglo drukčije, žešće, jače i da su rezultati mogli biti bolji, to je sigurno. Mnogi političari, od lokalnih do onih s Pantovčaka, često misle da njihovim dolaskom na vlast sve počinje. A nije tako. Umjesto da svaka vlada nastavi raditi ono što je prethodna ostavila dobro. Rekla sam Milanoviću kada smo obavili primopredaju ‘želim da jednakom ljubavlju i žarom radiš taj posao kao i ja i molim te da zapamtiš da tvojim dolaskom ništa nije počelo, a mojim odlaskom ništa ne završava’. A Milanovićeva je vlada odmah promijenila odluku koju smo mi donijeli na samom početku o uzimanju kartica, smanjenju reprezentacije, kupovanju automobila. Oni su sve vratili na staro i još pojačali.

Teško je biti prognozer, ali tko će pobijediti na izborima?

- Teško je reći. Koliko god se sada činilo da je ishod izvjestan mislim da može biti svakakvih iznenađenja i da ništa nije riješeno. Voljela bi da prestane to klatno ‘jedni odu, drugi dođu’ i da se u Hrvatskoj konačno ne glasa ‘protiv’. Bilo bi dobro da ovaj puta o formiranju Vlade odlučuje netko treći.

Često se u zadnje vrijeme govori da idete u osnivanje stranke?

- Razgovaram i razmišljam o svemu, a za sada nikakvu odluku apsolutno nisam donijela. Imam nekoliko prijedloga i poziva koji su sasvim solidni, ali ni za što se nisam odlučila. Sada je punih dvadeset godina kako sam u ‘visokoj’ politici, od potpredsjednice Sabora, ministrice, potpredsjednice Vlade, predsjednice Vlade i velike stranke. To me odredilo i u nekom smislu ograničilo i bilo bi jako teško da ulazim u neku drugu stranku.

Dakle, osnivate svoju?

- Budući da još imam volje, znanja i želje za politiku i što smatram da sam se kao političarka promijenila na bolje jer znam više slušati i priznati kada sam pogriješila, htjela bi to negdje ugraditi.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
14. studeni 2024 04:07