‘Krivite državu i zapovjednike, a ne nas. Imali smo 20 godina i nismo znali da će ih ubiti’

Dok je oko dvije tisuće novinara u zgradi Vijeća Europske unije u Bruxellesu iščekivalo da se lideri 28 država članica dogovore o kadrovskim križaljkama u EU, nizozemski kolege su više čitali druge vijesti na svojim računalima nego što su se zanimali za temu koju prate. Iz redakcija su im poručili da ne moraju puno pisati jer nema prostora - sve je zauzela glavna tema dana, odluka suda u Haagu da je nizozemska država, 19 godina nakon genocida u Srebrenici, proglašena izravno odgovornom za ubojstvo više od 300 Bošnjaka te da obiteljima stradalih mora platiti odštetu. Kolega s Nizozemske televizije kaže nam da su prvih 17 minuta središnjih večernjih vijesti posvetili tom pitanju, sutradan naslovnice i mnoge stranice novina.

Srebrenica je odavno trauma nizozemskog društva, oružanih snaga te kraljevine, ali i političke elite bez obzira na to što su sada na vlasti potpuno drugi ljudi. Nizozemska je jedina država koju se uopće tuži i kojoj se sudi za genocid u Srebrenici, uz naravno nekolicinu izravno krivih za taj masakr poput generala Ratka Mladića, nekadašnjeg političkog vođe bosanskih Srba.

Uz pomoć nizozemskih kolega uspjeli smo stupiti u kontakt s nekolicinom bivših pripadnika Nizozemskog bataljuna koji je u ljeto 1995. bio zadužen da zaštiti tzv. zaštićenu zonu oko Srebrenice, kakvom ju je proglasio UN. Neki su pristali s nama razgovarati, drugi su gotovo plačući rekli da se boje bilo što reći. Boje se da ne bi rekli nešto pogrešno. “Znate, naše su traume vezane uz Srebrenicu veće nego vaše. To nas stalno prati, mnogi od nas su stalni psihijatrijski pacijenti. Sada je i sud donio odluku i svi samo o tome govore, svi mediji. Molim vas za razumijevanje, ne bježim od odgovornosti jer mi je drago da i nas zovu i pitaju o tome, ali ovaj put stvano ne smijem ništa reći”, rekao nam je preko telefona jedan bivši nizozemski vojnik koji je u vrijeme gencida u Srebrenici imao tek 21 godinu.

I doista nije lako vojnicima sada slušati presudu njihova suda. A presuda kaže da su oni odgovorni za smrt najmanje 300 osoba u najvećem masakru na tlu Europe poslije Drugog svjetskog rata. Sud smatra da Nizozemski bataljun u okviru UN-novih mirovnih snaga u Bosni i Hercegovini u srpnju 1995. nije učinio dovoljno da zaštiti više od 300 Bošnjaka. Morali su, kaže dalje sud, biti svjesni da će se nad njima počiniti genocid. Zbog toga je odgovornom za stradanje tih 300 muškaraca proglasio i nizozemsku državu. Pobjeda je to s jedne strane udruge Majke Srebrenice koja je, uz pomoć nekih nizozemskih nevladinih udruga poput Paxa, i pokrenula taj postupak protiv nizozemske države.

Ipak, oni se ne smatraju pobjednicima. Sud, naime, ne smatra Nizozemsku odgovornom i za stradanje preostalih oko 7000 Bošnjaka. “Očito sud nema osjećaj za pravdu. Kako je moguće podijeliti žrtve i reći jednoj majci da je nizozemska država odgovorna za stradanje njezina sina na jednoj strani žice, a drugoj s druge strane da nije”, prokomentirala je Munira Subašić, predsjednica udruge Majke Srebrenice. Sud u presudi navodi da je nizozemska država morala znati da će muškarci koje su pristali predati snagama bosanskih Srba biti smaknuti čim napuste UN-ovu bazu u Potočarima.

“Može se s dovoljnom vjerojatnošću reći da bi ti muškarci ostali živi da im je Nizozemski bataljun dopustio da ostanu u bazi. Surađujući u njihovoj deportaciji nizozemski bataljun je postupio protiv zakona”, navodi sud koji od nizozemske države traži da prizna dio odgovornosti za ono što se dogodilo i plati kompenzaciju obiteljima više od 300 žrtava. Slučaj stradanja tih 300 muškaraca dogodio se nakon što je više od 5000 civila bježeći od napada snaga bosanskih Srba našlo sklonište u vojnoj bazi u Potočarima, gdje je bio smješten Nizozemski bataljun. Nizozemci su pristali na zahtjev vojske bosanskih Srba da iz te skupine izvuku muškarce i predaju ih njima. Međutim, kad je o ostalim stradalima u genocidu u Srebrenici riječ, sud smatra da nizozemska država za njih ne snosi odgovornost jer su oni bili izvan baze u kojoj su nizozemski vojnici imali kontrolu.

S mišljenjem suda da su Nizozemci morali znati da će ti muškarci biti pobijeni slaže se i Nicholas White, danas konzultant u tvrtki Independent Diplomat koji je kao direktor u Međunarodnioj kriznoj skupini godinama pratio događaje na Balkanu. “Na osnovi onoga što se ranije događalo u Hrvatskoj i BiH, morali su imati dovoljno obavještanih podataka, dovoljno znanja što će se dogoditi. Ovo je dobra pouka za sve buduće vojne misije po svijetu da je jako loša ideja pokušavati rješavati problem kroz suradnju s lokalnim moćnicima koji imaju oružje”, kaže nam White. Slično misli i Dion Van den Berg iz nozozemskog Paxa koji je godinama pratio događaje u bivšoj Jugoslaviji i više od 20 godina radi na slučaju Srebrenica. On je još oštriji kad je riječ o nizozemskoj odgovornosti, a izravno odgovornima smatra zapovjednike na terenu, pogotovo pukovnika Kerremansa. “Pa Srebrencia nije bila prvi ratni zločin niti prvo etničko čišćenje u bivšoj Jugoslaviji. Imali su vojne obavještajne podatke, vidjeli su što se činilo tijekom rata, znali su tko je Ratko Mladić. Kako mogu reći da nisu znali što će se dogoditi ako se te muškarce odvoji od obitelji i preda srpskim snagama”, pita Van den Berg.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista