Virani: ‘U Općini je zaposlio 300 ljudi i samo je svom ocu odobrio građevinsko zemljište!’ Načelnik: ‘To su kriminalci koji dilaju drogu i hoće mi silovati ženu!’

Kada netko samo spomene općinu Vir, u zadarskom tužiteljstvu vjerojatno zakolutaju očima. Samo protiv Kristijana Kapovića, virskog načelnika, u proteklih je nekoliko godina podneseno više od 200 kaznenih prijava, a svojim prijaviteljima nije ni on ostao dužan pa ih, gdje stigne, optužuje za kriminal te podnosi tužbe i prijave. Nije lako ni zadarskoj policiji koja je dosad na Viru provela oko 300 izvida i obavila više od 100 obavijesnih razgovora, a da niti jedna od tih radnji nije rezultirala kaznenim progonom i osudom.

Sve to rezultat je duboke političke podjele među Viranima, koja traje već 11 godina. Otok koji je godinama percipiran kao leglo bespravne gradnje i za koji se čulo samo kada bi Ministarstvo na njega poslalo bagere i drugu tešku mehanizaciju, tako je u sjeni tih događanja vodio bitke koje su prije nekoliko dana kulminirale.

Klan Luke Bojovića

Najprije je 1. ožujka dio mještana okupljenih oko nekadašnje političke opcije, a danas civilne udruge “Vir bez podjela” prosvjedovao protiv nasipavanja obale građevinskim otpadom. Potom je konferenciju za novinare sazvao načelnik Kapović, optuživši udrugu da se bavi kriminalnim radnjama, da otvara vrata crnogorskim i srpskim mafijašima iz klana Luke Bojovića koji žele uništiti Vir i da je riječ o grupaciji koja je do njegova dolaska “isisala” 150 milijuna kuna iz Općine. Otad pa sve do danas sukob ne prestaje. Pršte kaznene prijave protiv obje strane, svi pozivaju USKOK i DORH, a gotovo je nemoguće razlučiti tko je tu, zapravo, u pravu.

Željka Crnjak jednostavna je Viranka, potpuno apolitična. Ne pripada niti jednoj od sukobljenih grupacija. Štoviše, u nekim ranijim godinama čak je i glasala za Kapovića, no više to neće učiniti.

Željka je, naime, članica jedne od 89 obitelji koje su izvorni vlasnici otoka Vira. Legenda kaže da ga je jedan bogati kockar svojedobno osvojio na kartama, no kako nije znao što bi s njime, prodao ga je 89 obitelji koje su prodale svu svoju zemlju i sakupile ušteđevinu da bi kupile Vir. Željka je danas vlasnica oko 200.000 kvadrata Vira. Većina tog zemljišta nalazila se u vrijednoj, građevinskoj zoni, iako je, ruku na srce, proteklih godina na Viru malokoga zanimalo je li zemljište građevinsko ili ne. No, 2007. Vlada je odlučila stati na kraj eksploziji bespravne gradnje pa je naredila Općini Vir da stanje na otoku sredi prema jednostavnom modelu: od ukupnoga građevinskog zemljišta, 30 posto treba prenamijeniti kako bi se izbjegla preizgrađenost otoka.

Logično bi bilo, govori Željka, da je Općina taj teret pravedno raspodijelila među Viranima, uzevši od svakoga 30 posto gdje god je to moguće. Tako bi vlasnik deset tisuća kvadrata i dalje imao barem sedam tisuća u građevnoj zoni.

No, načelnik to nije učinio. Sebi i svojim vijećnicima ostavio je 90, 100 posto građevnog zemljišta, a drugima je uzeo sve - objašnjava dok stojimo na jednoj od njezinih parcela, blizu centra Vira, od 17 tisuća kvadrata. Riječ je o izuzetno vrijednom zemljištu čiji je velik dio prvi red do mora. Na prvi pogled djeluje apsurdno. Riječ je o “rupi” između stotina kuća načičkanih gotovo jedna na drugu. No, da bi postigao famoznih 30 posto, načelnik je naprosto odrezao cijelu tu zonu i proglasio je negrađevnom.

- Zapravo, ne cijelu! Njegov je otac od mene kupio tisuću kvadrata zemlje. To je jedini dio moje parcele na kojoj je sad moguće graditi - kaže uzrujana Željka dok prstom upire u gradilište kuće na kojoj načelnikov otac navodno gradi apartmane.

Milijunski gubici

Nije riječ o malom problemu. Zbog te pravne igre Željkino zemljište više ne vrijedi 100 do 130 eura po kvadratu, nego jedva 30, ako ga ikada uspije prodati. Jednostavnom računicom Željki je jedan dan u uredu Općine Vir stvorio gubitak od 1,1 do 1,7 milijuna eura!

- Ako će me on proglasiti kriminalkom samo zato što govorim protiv njega, neka me odmah uhite - kaže.

Članovi “Vira bez podjele”, a ima ih više stotina, ističu da je to uobičajeni model Kapovićeve vladavine.

Kristijan Kapović bio je član SDP-a. Stradao je kada je podržao predsjedničku kandidaturu Milana Bandića. Naslutio je što bi se moglo dogoditi pa je pravodobno izišao iz stranke koja je tada izbacivala neistomišljenike. Otad je nezavisan, ali i bez stranačke potpore uspio je lani osvojiti vlast s oko 60 posto glasova, dobivši osam od 13 vijećnika. Virani pričaju da je i dalje blizak s Bandićem koji Vir zapravo gleda kao zagrebački prekomorski teritorij, s obzirom na to da na otoku živi malo više od 3000 Virana, a poreze i obveze plaća oko 10.000 vikendaša, uglavnom iz Zagreba. Problem je u tome što načelnik vlada Bandićevom metodom. Otkako je došao, otvorio je sedam općinskih tvrtki. Sve poslove koje su dotad dobivali obrtnici, sada rade općinske tvrtke koje su gubitaši. Onda on, da bi te tvrtke učinio profitabilnima, prelijeva novac iz jedne u drugu. Trgovačko društvo Vir Zaštita čuva objekte Vir Turizma, a ta tvrtka pruža usluge reprezentacije Općini. Uredili su stari svjetionik, koji se sada zove Lanterna, i tamo žele raditi elitni turizam za 1200 eura za noć. Unutra je kao u Janukovičevoj vili, sva sila skupocjenog namještaja. To ne bi bio problem da najčešći gost nije Kapović koji tamo prima svoje goste, a to plaća Općina pod stavkom reprezentacije - uglas nam govore predsjednik “Vira bez podjela”, mladi budući pravnik Josip Bašić i njegov dopredsjednik Frane Vučetić. Kažu kako je na taj način Kapović zaposlio 300 ljudi koji su sada ovisni o Općini i njemu, a kada se to pomnoži s brojem obitelji, ispada da Kapović općinskim proračunom hrani pola otoka.

- Kako onda ne glasati za njega? Zaposlenicima općinskih tvrtki naredio je da se do 8 sati imaju “nacrtati” na biralištima i glasati za njega, a znamo da je tražio i da fotografiraju glasačke listiće. Svi to znaju, ali nitko ne želi s tim u javnost jer ga se boje - kažu mladići. Nabrajaju silne probleme općine, od nedovoljne infrastrukturne razvijenosti do uništavanja realnog sektora koji ne može ništa raditi za Općinu, a nema druge industrije ni djelatnosti koju bi mogli raditi.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg